Akademik i diplomat Muhamed Filipović, poznat po tezi da u BIH ne postoje Srbi i Hrvati nego tek Bošnjaci triju vjera, tezi koja se i danas najnormalnije provlači kroz niz sarajevskih medija i udžbenika, komentirao je za TV1 tvrdnje koje su šest čelnika Herceg-Bosne iznijeli tijekom žalbenog postupka u Haagu u predmetu “Prlić i ostali”. Prema njegovim tvrdnjama to je sve laž. Armija BIH potpuno je nevina a HVO je potpuno kriv. Vojska dakle bošnjačkih katolika.
Onaj tko je optužen, brani se svi sredstvima, pa i lažima, kaže akademik Filipović.
Šestorka je tijekom žalbenog postupka tvrdila i da tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman nije bio za podjelu BiH i da su njegove izjave namjerno pogrešno protumačene. Izjave se ne mogu pogrešno protumačiti, jer su one eksplicitne, ističe akademik Filipović.
“Tuđman je čovjek koji volio govoriti i smatrao da su njegove riječi toliko značajne, da je dopustio da one budu registrirane čak i onda kad bi bilo razumno da se sakrije ono što je on govorio. Postoji čitav niz njegovih izjava koje potvrđuju tezu da je on organizirao stvaranje Herceg-Bosne, njenu separaciju u odnosu na BiH u vojnom, političkom, ekonomskom, prosvjetnom i kulturnom pogledu. Sve što je bilo bosansko, eliminirano je “, kaže akademik Filipović.
Osim toga, dodaje, brojni svjedoci potvrda su te činjenice.
“Sudjelovao sam na pregovorima u Ženevi i znam kako se tamo ponašala delegacija tzv. Herceg-Bosne, na čelu s Bobanom. Oni su se od početka pregovora ponašali kao zasebna država, ne kao bilo kakva organizacija u BiH”, podsjeća Filipović.
On negira da je na svim dokumentima HercegBosne stajalo i država Bosna i Hercegovina. HercegBosnu naziva takozvanom iako je ona supotpisnica i sutvoriteljica Federacije BIH a samim time i BIH. Kao što su i “Bošnjaci katolici” sutvorci današnje nezavisne BIH. Pored toga, ako je Krešimir Zubak takozvan, i ne postoji, i nelegalan je i kao čovjek i političar, i tadašnji šef HercegBosne znači li to da je njegov potpis nevalidan i da samim time što ga je potpisao takozvani Zubak ne vrijedi. Vrijedi li onda Washington budući da je potpisan s vodstvom takozvane HercegBosne? Zašto FBIH daje mirovine zločinačkoj vojsci Bošnjaka Katolika? I šta u BIH uopće onda nije takozvano? Je li Armija BIH takozvana ili je stvarna armija?
Međunarodni ugovor je svaki sporazum sklopljen između dvaju ili više subjekata međunarodnog prava, koji je uređen međunarodnim pravom, bilo da je sadržan u jedinstvenoj ispravi ili u više međusobno povezanih isprava, bez ozbira na njegov poseban naziv. Treba svakako naglasiti da svaki međunarodni ugovor, ratificiran odnosno potvrđen od strane zakonodavnih tijela država ugovornica, po svojoj pravnoj snazi jest iznad zakona i podzakonskih akata. Međunarodni ugovori mogu nositi razne nazive, kao što su: ugovor, konvencija, protokol, pakt, akt, sporazum, memorandum, povelja, statut, konkordat.
Kao što je rečeno, međunarodni ugovor može se sklapati između dva (bilateralni ugovor) ili više (multilateralni ugovor) subjekta međunarodnog prava – tj. država, međunarodnih organizacija te ostalih subjekata međunarodnog prava kao što su ustanici ili oslobodilački pokreti. Međutim, kod međunarodnih ugovora razlikuje se trenutak potpisivanja od strane subjekata međunarodnog prava (najčešće država ugovornica) od trenutka stupanja na snagu toga ugovora. To ovisi o ratifikaciji odnosno razmjeni isprava i usvajanju od strane parlamenata država potpisnica. Tek njihovom potvrdom međunarodni ugovor je preuzet u unutarnji pravni sustav svake od država ugovornica, te kao takav stupa na snagu i počinje njegova primjena.
Čim je rat u Hrvatskoj završen, oni su smatrali da je njihov glavni neprijatelj BiH.
“Zbog toga su u siječnju 1993. organizirali napad na institucije i Armiju BiH. Napad je počeo u Prozoru, a kasnije se to proširilo na čitavu teritoriju koju su smatrali da pripada njima”, ističe akademik Filipović.
U tom kontekstu, osvrnuo se i na težu šestorke da je Armija BiH ustvari napadala HVO i da su tako počeli sukobi.
Kaže, ona nije točna. To je laž.
“Nitko nije napao, ja znam koliko je bilo dilema i moram eksplicitno reći koliko je Alija Izetbegović osobno inzistirao da se naša Armija suzdrži svake oštre reakcije na postupke HVO-a, a sa svih strana su dolazili izvještaji o napadima na naše snage”, pojašnjava akademik Filipović.
O akciji Neretva, Konjicu, Jablanici. Kaknju, Bugojnu, Dretelju 1 i HOS-u, naravno Tunjo nema riječi.
Tadašnje vlasti u Sarajevu nisu željele da na bilo koji način pridonijeti širenju tog sukoba. Dobre ko bubica. Nema Kazana, nema slanja na prvu liniju “sumnjivih katolika i pravoslavaca”, merhamet. Pripadnici ISIL-a u BIH tu su bili tek turistički.
Bošnjaci katolici su prema Tunji vodili sukob prema unaprijed pripremljenom scenariju”, dodaje Filipović. Sudeći prema njegovom opisu rata u BIH je trajao međuvjerski rat, jedne etničke skupine. Bošnjaci su se potukli među sobom, na vjerskoj osnovi. To je valjda prvi takav rat u povijesti.
Prisjeća se akademik i kako je tada mnoštvo Bošnjaka bilo u jedinicama HVO-a, jer je tadašnje bošnjačko rukovodstvo na čelu s Alijom Izetbegovićem pristalo je da Bošnjaci uđu u postrojbe HVO-a. Međutim, HVO je to iskoristio.
Ovo je zanimljivo. Akademik, iako tvrdi da je HVO bio takozvana vojska takozvane HercegBosne priznaje da je mnogi Bošnjak musliman, bio član takozvanih postrojbi i takozvane organizacije. Zašto bi Bošnjak musliman bio član HercegBosne ako HercegBosna ne prizna BIH? Nije li pripadnost Bošnjaka muslimana HercegBosni i HVO-u najbolji dokaz da je HercegBosna, organizacija “Bošnjaka katolika” priznavala BIH? Ili Tunjo tvrdi da su ti i takvi Bošnjaci Muslimani bili protiv BIH? Teško da su bili.
“To je bila njihova taktika koja im je omogućila da tako okupljeno ljudstvo u Hercegovini, iz Stoca, Dubrava, okoline Mostara, Čapljine, imaju na okupu da ih mogu odmah smjestiti u logore i to se i dogodilo”, kaže Filipović.
Ovakva nategnuta teza je nečuvena. Nimalo akademska. Preko godinu dana zajedno su u rovovima bili i Hrvati i Bošnjaci, i skupa ginuli i pomagali se, al sve je to , kaže Tunjo bio dio podmuklog plana da se Bošnjake Muslimane stavi u logore. Bošnjaci Katolici su ih naoružali samo kako bi ih mogli razoružati.
Najveći dokaz da se radilo o pokušaju potpunog etničkog čišćenja teritorija je Mostar.
“Oni su sistematski tukli, bombardirali, pretvarali u prašinu svaki dio Mostara, u kojem su još muslimani mogli zadržati”, podsjeća Filipović. Filipović ne podsjeća da su u jednom trenutku Bošnjaci Muslimani platili fine pare Bošnjacima Pravoslavcima da sa Nevesinja gađaju teritorij Mostara pod kontrolom Bošnjaka Katolika.
Prlić i ostali tvrde da nema govora o etničkom čišćenju u Vakufu i Ahmićima, te da se radilo o izoliranim izgredima. U Haagu su tvrdili da su pogibije civila kolateralna šteta.
“Ne može biti kolateralna šteta kad nije bilo sukoba. Ahmići su planirani i izvedeni zločini na čistu miru. Gornji Vakuf je njihova težnja da ovladaju gornjom dolinom rijeke Vrbas, zbog toga što je njihova središnja misija bila da zauzmu Bugojno i da ga uključe u Herceg -Bosnu “, navodi Filipović.
Blaškićeva obrana dokazala je da su Ahmići bili legitiman vojni cilj. I da zločin koji se dogodio nikako se nije smio dogoditi niti je naređen kroz legalne vojne strukture HVO-a. Za razliku od Ahmića, koje nitko normalan među “Bošnjacima Katolicima” ne brani, Trusina, izolirano selo unutar vojnog područja Bošnjaka Muslimana, nikakao nije mogao biti legitiman vojni cilj. Kao ni Grabovica i štošta toga.
Filipović kategorično tvrdi da nema nikakva sumnja o postojanju udruženog zločinačkog pothvata, u kojem su udruženo djelovali hrvatska vojska i HVO, Hrvatska i političko vodstvo Herceg-Bosne.
“Povijest se neće pisati u Haagu, Haag je samo epilog jedne povijesti. Nadamo se da će presuda biti donesena po pravdi, odnosno da će biti potvrđena prvobitna presuda”, navodi Filipović.
Kaže da, neovisno od toga kakva će odluka u konačnici biti, povijesna istina je da je optužena šestorka izdala svoju državu od koje sada traže prava.
“Nema sumnje da se tu radilo o pokušaju rušenja države BiH”, naglašava Filipović.
Osim povijesne istine. Tunju Filipovića bi trebalo brinuti i sljedeće: Na području Armije BIH danas nedostaje 420.000 Srba i Hrvata. Cijeli gradovi postali su monoetničn. Prostor RS-a je dodatno srbiziran, prostor Hrvatske kroatiziran a prostor Armije BIH bošnjakiziran. Jedini prostor rata, s područja bivše Jugoslavije koji nikada nije etnički homogeniziran, i na kojem se dogodio povratak jeste prostor UZPa HRHB-a HercegBosne.
Zaključak : Da su Hrvatska, Srpska i Bošnjačka republika primjenile doktrinu UZP-a HRHB-a danas bi prostor Ex Jugoslavije bio multietnički. Umjesto toga rezultat rata je etnički homogena Hrvatska, homogena Srpska, homogena Bošnjačka, homogeno Kosovo i multietnička zločinačka HercegBosna.
Normalno da joj treba presuditi kad je mala, i kad nije radila posao kao što su to uradili “dobri” i veliki igrači.
Koordinacija udruga proizišlih iz Domovinskog rata HZ HB, Sektor branitelja oboljelih od PTSP-a, obratila se javnosti otvorenim pismom u kojemu iskazuje nezadovoljstvo političkom emisijom koja je emitirana 30. rujna 2013. godine na Televiziji Alfa.
U emitiranoj emisiji \”Muhamed Filipović nam je poručio kako u BiH živi jedan narod – bošnjački i tri vjerske skupine – katolici, pravoslavci i muslimani. U nastavku, prof. Senadin Lavić nam je pjesmom Safveta bega Bašagića, koju je napisao kao gimnazijalac, potvrdio kako od Trebinja pa do Brodskih vrata nije bilo Srba ni Hrvata. Isto tako nije nam baš jasno ni kako se Bajram Demić, rođen u Rožaji u Crnoj Gori, pretvorio u Zvonku Marića. Prof. Šehić nam je objasnio i kako je suštinska razlika između Bosanca i Bošnjaka ta što Bosancu kroz vene teče Bosna, a Bošnjaku islam, dok prof. Filipović zna da u Bosni i Hercegovini od osmog stoljeća žive Bošnjaci, a da su Hrvati i Srbi uvezeni iz Beograda i Zagreba, preko ozloglašenog biskupa Stadlera\”, stoji u priopćenju.
\”Regulatornu agenciju za komunikacije u BiH pitamo da li TV Alfa, ovakvim emisijama krši hrvatskom i srpskom narodu u Bosni i Hercegovini Ustavom zagarantirana prava. Ukoliko jeste, hoće li nešto poduzeti kao bi spriječila daljnja ovakva televizijska emitiranja, a ukoliko nije, onda bi i mi, hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a željeli sudjelovati u sljedećoj ovakvoj emisiji\”, priopćili su iz Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskog rata HZ HB, Sektora branitelja oboljelih od PTSP-a.
Poskok.info