FERGUSON NA BLOGU: "Republika Srpska -tu je i bit će tu. Možemo li sada dalje?!"

Tijekom moje prve godine boravka u ovoj zemlji iznenadilo me je koliko se političke energije u RS troši na brigu o zamišljenim prijetnjama njenom daljnjem postojanju, piše Edward Ferguson, veleposlanik Velike Britanije u BiH, u svom blogu, koji prenosimo u cjelosti.
U političkim govorima nedovoljno se govori o stvarnim problemima s kojima se obični ljudi u Republici Srpskoj, i cijeloj BiH, suočavaju, u okruženju narušene ekonomije, visoke stope nezaposlenosti i nekontrolirane korupcije. Umjesto toga, stvara se slika Republike Srpske okružene neprijateljima, domaćim ili stranim. Ovo je politika nesigurnosti, a ne nade. Ali, ova nesigurnost je u najmanju ruku pretjerana i, po mom mišljenju, nepotrebna.
Realnost je da ne postoji prijetnja postojanju Republike Srpske. Da, postoje povremeni pozivi na ukidanje od strane Bošnjaka, Hrvata ili drugih. Ali, ovi pozivi su jednako neprihvatljivi kao i pokušaji Srba da naruše državne pravosudne institucije ili da promoviraju otcjepljenje. Sukladno Dejtonom, BiH je zemlja s dva entiteta i, uz Ujedinjeno Kraljevstvo i naše partnere kao jamce Mirovnog sporazuma, tako će i ostati.
U redu, točno je da smo u prošlosti svjedočili prenošenju nekih nadležnosti s entiteta na državu, uz podršku međunarodne zajednice. Postojali su, i sada postoje, dobri razlozi za to i zato su ove promjene u to vrijeme dobile podršku Parlamentarne skupštine BiH i predstavnika srpskih naroda. Objektivno, još uvijek postoje snažni argumenti za dodatnu centralizaciju u određenim područjima. Ako bi se to uradilo kako treba, pojačala bi se koherentnost, povećali standardi i poboljšala učinkovitost. To bi smanjilo fokus na etničku pripadnost i okrenulo ga prema učinkovitom pružanju usluga.
Ali – ovo je važano – mi smo, zajedno s našim EU i američkim partnerima, vrlo jasno rekli da nećemo nametati centralizaciju. Spremni smo raditi s postojećim sustavom, a ne onakvim kakvim bi mi možda željeli da bude.
Ako mi ne vjerujete, pogledajte ono što smo dosad učinili. Putem britansko-njemačke inicijative, sada strategije EU, bili smo vrlo dosljedni i jasni da relevantni razine vlasti trebaju implementirati reforme sukladno njihovim nadležnostima. A najveći dio posla leži na entitetima, ne na državi. Bio sam prisutan kad su britanski i njemački ministri vanjskih poslova ovo vrlo jasno obećali vodećim političarima na svim stranama. I tu je, ponavlja se iznova u Zajedničkoj izjavi koju su potpisale sve političke vođe i usvojila Parlamentarna skupština.
Ovo je vrlo jasno iu samoj reformskoj agendi koju je Vlada RS konačno dogovorila 24. srpnja. Državna i Vlada FBiH su bile spremne i čekale od lipnja, a Vlada FBIH je brzo reagirala uspješno usvajajući dugo očekivani novi zakon o radu. Nadamo se i očekujemo da će isto vrlo brzo uraditi i Vlada RS, čime će se otvoriti vrata financijskoj potpori EU i MMF-a Bosni i Hercegovini u vrijednosti od preko milijardu eura.
Sjajno je da sada na stolu imamo ambicioznu i pozitivnu reformsku agendu. Ove reforme neće biti ni lake ni bezbolne, ali su očajnički potrebne kako bi se ekonomija stabilizirala, otvorila nova radna mjesta, posebno za mlade ljude, i kako bi se ojačao pravosudni sustav.
Provedba reformi će tražiti liderstvo, hrabrost i fokus. To je dobro, jer će, nadamo se, biti manje vremena i energije za politička rivalstva koja su zadržavala ovu zemlju dok su njeni susjedi napredovali na putu ka EU i NATO.
Reformska agenda otvara mogućnost za novu, konstruktivniju politiku u BiH, s jačim naglaskom na suradnji. Za uspješnu provedbu svi moraju shvatiti da sigurna, prosperitetna i europska budućnost za građane RS leži samo u sklopu sigurne, prosperitetne i europske BiH. Jednako, jedini način da BiH bude uspješna je da svi njezini građani rade zajedno, za dobrobit svih – bez obzira da li žive u Federaciji ili RS.
Da budemo jasni – prihvaćanje entitetske strukture u BiH ne znači da se ništa neće mijenjati. Troškovi se moraju smanjiti jer je javni sektor preskup. A ako će se BiH pridružiti EU, što se svi nadamo da hoće, onda je promjena neizbježna. U jednom trenutku to će značiti i promjenu Ustava, baš kao što je to bio slučaj s drugim novim EU članicama poput Hrvatske. Plan nije bio da Dejton bude zapisan u kamenu, ali poanta je da se ove promjene mogu napraviti samo ustavnim putem. To znači da RS nema samo pravo glasa nego i pravo veta, iako se nadam da će se to pravo rjeđe i odgovornije koristiti u budućnosti. Drugim riječima, RS će opstati sve dok ona sama ne odluči da izglasa svoj kraj. Ja prvi ne vidim da će se to u doglednoj budućnosti dogoditi, pa možda bi svi mogli priuštiti da se malo opuste.
Predsjednik RS, gospodin Dodik, nedavno je rekao da međunarodna zajednica treba prihvatiti stvarnost, da trebamo prestati negirati Republiku Srpsku, i da za uzvrat, RS neće negirati BiH. U redu. Mi prihvaćamo stvarnost. Mi podržavamo pravo RS da postoji, kao što smo i ranije rekli mnogo puta. Što više, želimo da bude uspješna i da se razvija, zajedno sa ostatkom BiH, i mi smo joj spremni pomoći u tome. Tako da se iskreno nadam da će RS sada odustati od ovog nepotrebnog i neustavnog referenduma. I da ćemo krenuti dalje i konstruktivno raditi zajedno na reformama, uključujući i one u sektoru pravosuđa, za koje se svi slažemo da su hitno potrebne, piše Edward Ferguson, veleposlanik Velike Britanije u BiH, u svom blogu.