Medijski Avatari, bio ti to najbolji naziv za skupinu potrošenih nekadašnjih javnih osoba koje neka siva ruka, iz pozadine gure u prime time emisije, naslovnice i koristi ih kao hodajuće ljušture, te im trpa izjave u usta i unaprijed napisane twitove i tekstove.
O kakvim unosnim ugovorima se tu radi možemo samo nagađati no cijela industrija medijskih avatara nije ništa novo na Zapadu.
Radi se o bivšim premijerima, predsjednicima, u ugodnim mirovinama, koji su se osim nikad prerasle potrebe da se pojavaljuju u javnosti nikada nisu odrekli potrebe za dodatnom zaradom.
Za sve njih karakteristično je sljedeće:
- Nemaju konzistentan stav. Nekad su mogli biti jazavci koji vire iz Tuđmanove ili Alijine buže. danas su najveći kritičari Tuđmana ili Alije.
- Nekada su dobivali glasove na konzervativnim izjavama i dodvoravanjem konzervativnim biračima, danas su potpisnici najliberanijih tvitova.
- Mediji u kojima se pojavljuju uvijek su isti, a naslovi pod kojima se pojavljuju uvijek su politički angažirani clickbait.
Protiv ovog oblika političkog djelovanja na neki način i nema lijeka,
Osoba uvijek može reći da se promijenila u stavovima, da je sazrijela, da sada relaksiranije iznosi stavove koje prije nije mogla.
Možemo ih podijeliti u dvije grupe:
- Bivši funkcioneri željni važnosti
- Bivši funkcioneri željni putovanja
- Bivši funkcioneri željni dodatne sadake
- Bivši influcenceri koje je histrionski sindrom naprosto pojeo, i spremni su potpuno promijeniti ideologiju za malo medijske pažnje.
Karakterizira ih vidno fizičko i duševno propadanje. Za malo medijske pažnje i pokoju dnevnicu spremni su promovirati primjerice film o ustašama, i uvjeravati javnost da se radi o antifašistima kakve taj kraj nije vidio, pri tome će se kao njemački orlovi okomiti na svkog tko im u lice kaže da seru kao plaćene foke.
Meta Sive eminancije su počesto ljudi u sukobu sami sa sobom, koje na kraju frustrira sve, obitelj, vjera u koju su se kleli, institucija koja ih je stvorila, običaji koje su se zakleli čuvati. Takve su u stanju oblikovati recimo da kažu kako je “religija kao penis”.
Ljudi s histrionskim sindromom, sindromom “uvijek željnih teatarske daske” posebno su zahvalan dio ove priče.
Nebitno je što su te osobe govorile. Recimo u stanju su od osobe koja je govorila da je BIH “pička materina od države” i da je “Željko Komšić govno” načiniti Komšićev kadar, te ga protupravno uposliti na VSS plaću iako je osoba krivotvorila životopos i ima samo SSS obrazovanje zubotehničara. Uvjet je da priča da je regija iz koje dolazi žlibina, da su od tamo protjerani zbog drugačijeg mišljenja i da ih je osobno protjerao biskup , a ako ne biskup onda Čović. U stanju su mrtvoj Čovićevoj majci pisati prijeteća pisati i pozivati rulju da ju mrtvu linčuju.
Živimo u vremenu kada Siva medijska eminencija, N1 i Al Jazeera, arapski kapital, otima našu djecu, naše premijerke, naše nekadašnje uzdanice i okreće ih protiv nas, jer su moćniji , imaju novac i ne prežu od ničeg.
Evo uzeše nam i Ronalda, i Luku Modrića. Nadamo se da ih neće učiti da šutaju nas. Kao što su ove gore izučili.
I nadamo se da će Boris Tadić odjebati ovu ekipu. Ipak se radi o bivšem srpskom predsjedniku. O višem obliku postojanja od Mesića.