Armija RBiH u svom djelovanju nikada se nije koristila zločinima kao metodom u obrani zemlje. Nažalost, događali su se pojedinačni slučajevi koje ne smijemo ignorirati izjavila je potpredsjednica F BiH Melika Mahmutbegović, komentirajući za sarajevski Dnevni avaz posjet predsjedatelja Predsjedništva BiH i svog stranačkog šefa Bakira Izetbegovića Kazanima, gdje su pripadnici Armije BiH u jamu bacili desetine građana Sarajeva srpske nacionalnosti, koje su prethodno ubili. Izetbegović i vrh SDA tom su prigodom odali počast ubijenim građanima Sarajeva srspke nacionalnosti.
No, Mahmutbegović taj događaj sada želi prikazati kao izdvojeni pojedinačni incident, iako činjenice govore da nije bilo ni jednog slučaja gdje Armija BiH upadajući u nebošnjačka područja nije počinila zločine nad civilnim stanovništvom, koristeći se upravo ubojstvima civila, paljenjem njihove imovine i progonom kao sredstvom osvajanju teritorija, što se nikako ne može nazvati “obranom BiH”, piše Hrvatski Medijski Servis.
Primjer za to su ubojstva i progoni Hrvata u sjevernoj Hercegovini i središnjoj Bosni, na koje podsjeća HMS.
Pokolji Armije R BiH u Grabovici, Doljnima, Uzdolu, Trusini…
Prisjetimo, se samo pokolja u Grabovici između Mostara i Jablanice gdje su 9. rujna 1993. postrojbe Armije BiH upale u to hrvatsko selo i pobile 33 mještana Hrvata. U Doljanima, također u jablaničkoj općini pripadnici Armije R BiH i mudžahedini ubili su 37 Hrvata.
Pri upadu pripadnika ABiH u selo Doljani, 28.srpnja 1993. u jeku žetvenih radova pripadnici Armije R BiH ubili su 37 osoba – 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u trenutku upada u selo bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, mahom žena i djece korišteno je pri izvlačenju kao živi zid, da bi potom bili odvedeni i u logoru u Jablanici.
Dopredsjednica F BiH Melika Mahmutbegović svojom je izjavom povrijedila brojne žrtve zločina Armije R BiH
Pokolj u selu Uzdol, u općini Prozor, je bio ratni zločin kojeg su, također, počinili pripadnici Armije BiH nad tamošnjim Hrvatima. Pripadnici Armije BiH upali su u selo u samo jutro, 14. rujna 1993. Ljudi su ubijani puškama, pištoljima. Mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i župni ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana. U selu je ubijena 41 osoba, 29 civila Hrvata i 12 vojnika HVO-a. Sutradan su u Uzdol ušle postrojbe HVO-a i ugledale stravičnu sliku zločina.
U napadu na selo Trusina, u općini Konjic, 16. travnja 1993. između 8 i 9 sati ujutro, u sat vremena ubijeno je 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Pripadnici ABIH su išli od kuće do kuće i ubijali civile koje bi tamo zatekli, a od djela civila su napravili tzv. živi štit te krenuli na brdo Križ gdje su uz prijetnje da će civile ubiti, natjerali pripadnike HVO-a (seljaci koji su branili selo) na predaju te ih strijeljali.
Zenica: Ubijeni jer su vjerovali Armiji R BiH
U mjestu Sušanj, u općini Zenica ubijeno je 17 civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ABiH nakon povlačenja HVO. U mjestu Grm, također u općini Zenica 18. travnja 1993. pripadnici Armije R BiH ubili su 6 civila. Tri starca su živa zapaljena.
Ubojstva i progoni Hrvata Travnika
Na lokalitetu Bikose, u općini Travnik, 8. travnja 1993. strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina. U Miletićima su muslimanski vojnici izmasakrirali 5 civila, a u mjestu Čukle 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO. U Krpeljici su ubili 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Guču Goru i sahranio u crkvenom dvorištu. Postrojbe Armije BiH 26. siječnja 1993. nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) su etnički očistili, protjeravši više od 3.000 Hrvata, a dio civila koristili su kao živi vojni štit.Inače, iz travničke općine postrojbe Armije R BiH protjerale su 19.600 Hrvata.
Granatom ubili 8 djece na dječijem igralište u Vitezu,
10. lipnja 1993. od granate ispaljene s položaja Aemije RBiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.
Pokolji u Križančevom selu, Buhinim kućama, Zabilju
Prilikom upada u Križančevo selo 22. prosinca 1993. ubijene su 74 osobe (vojnici i civili) hrvatske nacionalnosti. Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni, a prilikom upada u Buhine kuće pripadnici Armije RBiH ubili su 26 osoba – civila i pripadnika HVO. U mjestu Zabilje, također u općini Vitez 5. rujna 1993. ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO).
Zločini u Kaknju
U Kraljevoj sustjesci u općini Kakanj 13. lipnja 1993. ubijena su 4 civila i spaljene kuće, a u Drenoviku ubijeno je 17 civila žene, dijeca i starci. 13. lipnja 1993.u Slapnici je ubijeno 9 civila.
Napad na humanitarni konvoj u Busovačkim stajama
U Busovačkim stajama, 16. lipnja 1993 ubijene su 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovačke planine). U mjestu Gusti Grab (opcina Busovača) – pripadnici ABiH masakrirali su 5 staraca u dobi izmedju 70-80 godina.
Zločini nad bugojanskim Hrvatima
U ljeto 1993. obredima inicijacije, u svojevrsnom dance macabre (Triumfalno vitlanje sjekirom nakon upravo izvršena dekapitacije žrtava), uz mentorstvo arapskih dobrovoljaca, pripadnici ABiH masakrirali su i ubili tzv. bugojansku skupinu koju je činio 21 zatočeni pripadnik HVO, bez obzira što su svi prethodno kao ratni zarobljenici evidentirani od strane Međunarodnog crvenog križa. Primjer pravog etničkog čišćenja je općina Bugojno. Tu je prema popisu iz 1991. živjelo 15.993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba ostalo je 1374. Ukupno je ubijeno 119 Hrvata, a ostali su pobjegli. Na stadionu NK Iskre je bilo 292 zatočenika, gdje su bili mučeni, a o 21 logorašu se ništa ne zna. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća, minirano ih je 1480 a 1070 oštećeno. U gradu su uništena sva katolička groblja.
U Žepču kod Kiseljaka ubili 15 civila
Prilikom upada u selo Žepče u općini Kiseljak 16. kolovoza 1993. ubijeno je 15 civila, medju kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ABiH su zarobili 23 civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, među kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika izmedju 303. brdske brigade ABiH i lokalnog HVO.
U Varešu zapaljeno 320 hrvatskih kuća, u Fojnici ubijeni fratri
Prilikom osvajanja Vareša, 30. listopada 1993. u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ukoliko dođe ABiH. Istodobno u selu Borovica zapaljeno je do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpunoma očišćena od Hrvata.
Predsjednik Predsjedništva R BiH, Alija Izetbegović je, 13. studenoga 1993. nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije BiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevačkog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ABIH (316.brigada) ubili: fra Nikica Miličević – župnik i gvardijan samostana te njegov zamjenik i samostanski vikar fra Leon Mato Migić.
Za većinu ovih i mnogih drugih zločina pripadnika Armije R BiH nad Hrvatima još nitko nije odgovarao. Negiranje brojnih zločina Armije R BiH Mahmudbegović je devalbirala čin odavanja počasti, koju je iskazao njezin stranački šef Izetbegović, posjetom Kazanima, ali i povrijedila brojne žrtve tih zločina, odnosno njihove obitelji./HMS/
wpDiscuz