Aleksandar Vulin rođen je u Novom Sadu 1972. godine. Tamo je završio osnovnu školu, da bi u srednjoj, u Karlovcima, pao iz matematike pa je morao ići na popravni. Iz toga je brzo izvukao poučak kako bi mu najbolje bilo da se prihvati politike, a ona se na ovim prostorima obično svodi na kombinaciju sebičnosti, šibicarenja i demagogije – vrhunski primjerci ove vrste obično brzo budu proglašeni genijalnim političarima.
Već kao srednjoškolac osjetio je neopisivu ljubav prema vlasti pa je krenuo na mitinge koje je Slobodan Milošević organizirao protiv svojih protivnika u sklopu tzv. jogurt revolucije. Iako je jogurt revolucija bila jedina u kojoj je sudjelovao, uspio je postati generalni sekretar Komunističke partije. To je ista ona funkcija koju je godinama obnašao Josip Broz Tito.
No Vulin nije ušao baš u tu Partiju. Krenuo je u SK, ali su ga drugovi upozorili da bi mu bilo pametnije da ode u SK – Pokret za Jugoslaviju (stranka koju su stari generali JNA osnovali neposredno prije rasula vojske i države) pa je Vulin tamo munjevito napredovao doguravši do Titove funkcije, pretvorene u farsu, kako je to običaj kad se povijest ponavlja. Usput je završio i pravo.
“Vulin je bestidni dripac. Najjači je rektalni alpinist u Vučićevu okruženju, gdje je konkurencija sličnih tipova neobično jaka, loži ga, manipulira i laska mu bestidno. Cijelo vrijeme naziva ga ‘vrhovnim komandantom’, mada takva funkcija ne postoji ni u ustavu ni u zakonima. Izigravao je ‘pankera’, bio u JUL-u, blizak Miri Marković, ali onda se odmaknuo. Cijelo vrijeme priča o državnom udaru od kojega on, eto, spašava Srbiju”, kaže nam Miloš Vasić, ugledni novinar Vremena zamoljen da skicira fotorobot ovoga čovjeka.
U sjeni Miloševićeve žene, srpske Lady Macbeth, Vulin je napredovao strelovito. Iako je očito da su oboje tvrdi nacionalisti, i Vulin i nedavno umrla Mira Marković smatrali su se socijalistima. To možda i ne bi trebalo biti pogrešno, samo bi uz pojam socijalizam trebalo dodati prefiks “nacional”. Kardinala Stepinca nazvao je “ustaškim vikarom”, Antu Gotovinu “ustaškim generalom”, Davora Ivu Stiera “ustaškim sinom”, a Predragu Matiću poručio je da se “nikad neće izliječiti od ustaštva”.
S dugom kosom često se slikao pod portretima Che Guevare te je održavao imidž hrabrog borca za socijalnu pravdu. Snimio je čak i film u kojemu vodi Karla Marxa kroz Beograd, pokazujući mu što je ostalo od socijalizma. Brzo je postao glasnogovornik i zamjenik predsjednika Direkcije JUL-a, a jedna njegova rečenica iz tih vremena dobro raskrinkava Vulinov poltronski karakter.
“Koliko god sam napredovao u partijskoj hijerarhiji, ja sam i dalje lijepio plakate”, rekao je Vulin.
Tako je opisivao odanost stranci Miloševićeve žene kojoj je, međutim, unatoč zaklinjanju u vječnu ljubav okrenuo leđa. Obrazložio je to “izdajom siromašnih”, no čini se da je pravi razlog bio taj što nije dobio mjesto u parlamentu. Za njega važi ona talijanska poslovica: “Do zadnjeg trenutka na pravoj strani, od zadnjeg trenutka na pravoj strani”.
Aleksandar Vulin je u životu bio i novinar, direktor kancelarije za Kosovo, bio je ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja, a od 2014. godine ministar je obrane. Kao i mnogi drugi profesionalni balkanski političari (ne samo balkanski, naravno), Vulin je dobrovoljni davatelj tuđe krvi. Iako nije služio vojsku jer je nesposoban zbog dioptrije, ministar je obrane i dežurni čuvar poretka kojega odlikuje vječno agresivna retorika.
“Vulin je ušao u povijest izjavom iz 1997. godine. Zima, minus osam, policija polijeva narod hladnom vodom, a Vulin pita: ‘Što, trebamo vas polijevati toplom vodom?’. Kad je ugašena oporbena postaja RTV B92, upitan je da li je uzrok gašenja to što je ‘kiša ušla u koaksijalni kabel. ‘Nisam neki vjernik, ali ako je bog odlučio poslati kišu baš ta dva dana, onda ju je i poslao’, rekao je Vulin”, govori Vasić.
U Srbiji je poznat po “aferi tetka”. Prije nešto više od godinu dana preselio se iz stana od 107 kvadrata, koji mu je navodno kupila “tetka iz Kanade”, u vilu na Dedinju koja ima 310 četvornih metara i garažu od 59 kvadrata, a sagrađena je za potrebe generala Nebojše Pavkovića, koji je nikad nije koristio. Vulin je prvi ministar koji stanuje u njoj, iako je nuđena svima.
U “aferi tetka” agencija za borbu protiv korupcije istraživala je otkud Vulinu 244 tisuće eura za stan na Zvezdari. Selidba Vulina iz stana u vilu odvijala se baš u vrijeme kad je izbila “afera tetka”, jer su sredinom rujna nadležni državni organi odobrili Vulinu korištenje vile na Dedinju
Vulin je tad objasnio da je do novca došao prodajom svojega stana, ali je otkriveno da je jedinu nekretninu koju je posjedovao prodao bratu, i to za 38.000 eura. S obzirom na tu nelogičnost, Agencija je zatražila da objasni kako je kupio novu nekretninu i on je tad promijenio priču rekavši kako su posudili 205.000 eura od suprugine tetke iz Kanade – objavio je N1.
“Kad su ga pitali odakle mu 200.000 eura za stan, rekao je – od ženine tetke iz Kanade. Pa kako ih je unio bez prijave? On će na to da ih je donosio devet po devet tisuća”, kaže Miloš Vasić. Regionalne politike vrve takvim dovitljivcima – u Haagu su bolesni, a čim dođu doma igraju košarku, u Moskvi navijaju iz sve snage, a u sudnici nose štake…
Temelj Vulinova uspona je poltronstvo, ulizivanje. U tom poslu ništa mu nije teško, ni jedna prepreka nesavladiva. Prije posjeta albanskog premijera Edija Rame Srbiji, rekao je kako “Srbiju vodi priznat državnik, a Albaniju mali političar. Srbiju vodi državnik, a riječ državnika se dalje čuje i dulje sluša. Srbija je danas bila ponosna na svoga premijera, Albanija nije imala tu sreću”. U ožujku 2015. je, uspoređujući Vučićeve mjere štednje s grčkom situacijom, rekao:
“Da je naša bratska Grčka imala jednog Aleksandra Vučića na čelu vlade prije sedam godina, kad je počela kriza, ne bi bila u ovako teškoj situaciji kao što je danas. Ne bi. Jer bi na vrijeme razumjela što znači i štednja i što znači rad”. Objašnjavajući kako ga je Vučić odgovorio od štrajka glađu, nije propustio priliku pohvaliti Vučićev genij.
“Ja sam uvijek spreman za borbu. Ovo je procjena vrhovnog zapovjednika Vojske Srbije da trebam biti tu gdje jesam i ja ću to poslušati, ne s velikim entuzijazmom, ali poslušat ću, jer je to čovjek kojemu vjerujem i kome Srbija vjeruje”.
Aleksandar Vulin je piroman zaposlen na radnome mjestu vatrogasca. On, zapravo, igra ulogu Vučićeva Šešelja – stalno pokazuje da ima gorih, opasnijih i fanatičnijih od samoga Vučića, kojemu uvijek ostavlja posao smirivanja tenzija koje je sam izazvao. Za Hrvatsku se subspecijalizirao.
“Ustaštvo i ustaše nikad nisu izašli iz politike i javnog života Hrvatske, a očekujem da će predsjednika Srbije Aleksandra Vučića tijekom posjeta Zagrebu dočekati ustaše na trgovima i pokušati doći do njega”, rekao je uoči Vučićeva posjeta Zagrebu.
To je očito bila smišljena, namjerno provokativna izjava, koja je trebala pokazati kako je Vučić hrabar pa se usudi otići ravno u lavlje ralje. Domaćini su u Zagrebu, međutim, bili pristojniji od gosta, a jedini “incident” koji je Vučić doživio bilo je nekakvo dobacivanje Mire Bulja na Markovu trgu. Hrvatska vlada mu je u travnju 2018. godine zabranila ulazak na područje Hrvatske, proglašen je personom non grata.
U razgovoru za Kurir tad je rekao kako su mu Hrvati zabranili dolazak u Jasenovac “kako se tamo ne bi suprotstavio ustašama”.
“Pošto su jučer ustaše u Jasenovcu razvile transparent ‘Za dom spremni’, nije ni čudo što Vlada Hrvatske, koja to nije spriječila, ne želi da budem svjedok, i ne samo svjedok, nego netko tko će se tome suprotstaviti. Zamislite da na komemoraciji žrtvama u Auschwitzu netko razvije transparent ‘Sieg heil’, bio bi uhićen i odveden ili u zatvor ili u ludnicu”, rekao je Vulin u starom stilu punom prenemaganja, hvalisanja i beskonačnog razmetanja.
“Koliko god puta da izmisle razlog zašto sam nepoželjan u Hrvatskoj, istina o genocidu u Jasenovcu, za koji se Hrvatska nije pokajala, ostaje i ostat će”, rekao je čovjek poznat po tome da strasno negira krivnju Slobodana Miloševića za bilo koji rat vođen na ovim prostorima devedesetih godina prošlog stoljeća.
Srpski analitičari podsjećaju kako je Vulin uvijek sjedio u nepopularnim foteljama. Kao ministar bavio se Kosovom (izgubljena bitka), radom i zapošljavanjem, borcima (Srbija, osim Kosova, službeno nije vodila ni jedan rat pa je ispunjavanje boračkih zahtjeva vrlo delikatan posao). No čini se da je njemu svaka fotelja dobra pa je pristao na ulogu Vučićeva “korisnog idiota”, što je dobro naplatio preseljenjem iz “tetkina stana” u vilu na Dedinju, vječni san svih srpskih skorojevića.
“Vulin je sve logoreičniji, a frizura i odjeća su mu uredniji u usporedbi s fazom JUL-a. Voditelji na naprednjačkim stranačkim okupljanjima najavljuju ga kao energičnoga govornika, a on to opravdava patetičnim i kičastim stilskim figurama i gestikulacijom”, piše Vreme.
No nakon najave štrajka glađu teško će nadmašiti sam sebe. Tim je činom dosegao vrh, odnosno dno: jezikom westerna rečeno, pao je tako nisko da može poljubiti guzicu zmije, pa sad nema dalje…