Evo kako je Franjo Tuđman pojasnio Komšiću zašto je on, Željko Komšić, potpuna negacija Tita

Tito je prema Tuđmanu bez dvojbe bio jedan od najvećih hrvatskih političara i jedan od najvećih državnika Europe u razdoblju 2 svjetskog rata, kazao je Franjo Tuđman u izjavi za medije.

S druge strane Komšić je najbijedniji hrvatski političar u povijesti hrvatskog naroda poslije kneza Borne.

Bijedniji čak od Mesića.

Komšićevo državništo, ako ćemo ga porediti s Titovim,  još je mizernije i također je u suprotnosti s Titovim.

Naime jačanjem Komšića slabi država dok je jačanjem Tita jačala i država.

Tito je, kako govori Tuđman, bio komunist i marksist.

Komšić je s druge strane “bič Božji” bošnjačkog i arapskog kapitala.

On je nametnuti  halal akindžija, iza kojeg se bošnjački nacionalizam namiruje i hrvatskim kapitalom. Komšić dakle služi i kao pokriće za siromašenje Titovog naroda u BIH. Jer se bošnjački nacionalizam bogati i  preko Komšića. Tako što otima resurse Titovom narodu u BIH.

Pa i konkretnom otimačinom pozicija koje pripadaju Hrvatima. Dakle Komšić je za cijenu svog ustoličenja dužan ustupiti sve hrvatske pozicije Bošnjacima. I to je dodatan znak koliko je Komšiću ovaj narod bitan. Narod kojem je pripadao i Tito.

Na Komšiću je Damir Hadžić okrenuo fine pare. A i Zlaja. Na toj generalnoj moći. Jer da nije bilo euforije oko Komšića ne bi bilo ni njihove moći. Dobrih ugovora s federalnom vladom, i nekim offshore firmama. O čemu Zlaja zna daleko najviše detalja. Dovoljno je samo provjeriti s kim je federalna vlada u doba Platforme potpisala milijunske ugovore o nabavci informatičke i komunikacijske opreme. Firme su formalno iz Zagreba. Al daleko od tog da su zagrebačke.

Tito je želio ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije, izričit je Franjo Tuđman.

Komšić se kontrarno tome bori protiv ravnopravnosti Titovog naroda u okviru Bosne i Hercegovine.

Isto tako Tito je želio, govori Tuđman, da njegova država bude ravnopravna u odnosu na vanjske sile. Sovjetski savez primjerice.

Kako vidimo Komšić čini sve da njegova država ostane potčinjeni slučaj od države, potčinjen velikim stranim silama. U prvom redu Sovjetskom savezu današnjice. Koji je nešto zapadnije. Tamo gdje je Komšić uzaludno, onomad, onda kad je El Mudžahid rušio WTC,  učio engleski. No kako je to puklo, i odjeknulo i Željko se stresao zbog tužne sudbine svojih suboraca, pa dalje nije mogao učit.

Zasluge Tita su, kako govori Tuđman, što je on s antifašističkim pokretom, doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih demokratskih sila.

Zasluga Komšića je što on sa pokretom džihada, kako taj pokret (ABIH) naziva Komšićev ratni drug Šerif Patković, dakle s tim pokretom kojem je i sam pripadao želi civiliziranom svijetu zapada predstaviti pokret El Mudžahid , Šerifa Tekbirdžiju iz Dusine, Bakira Alispahića. Huseina Živalja i napadače na WTC kao dio antifašističkog Zapada. Kao da je u CIA-i zapravo hrpa kretena a ne informirani ljudi koji jako dobro znaju tko je u BIH tko.

Pri tome Komšić čini sve da borbu Hrvata u BIH koja je imala svoje svijetle i tamne faze, predstavi kao kompletno tamnu fazu negirajući da je upravo HV i HVO zajedno sa US avijacijom oslobađao BIH u danima pred Dayton. Optužujući tako indireketno i US vojne snage da su dio UZP-a.

Komšić ne djeluje nadnacionalno nego klasično nacionalno. Jednoobrazno. On negira doprinos HVO-a u humanitarnim konvojima, naoružanju, obrani Sarajeva, Tuzle, i konačnici oslobađanju Ilidže, Vogošće, Hadžića, Bihaća, Goražda.

Upravo ta Titova borba za politička prava Hrvata kao pobjednika drugog svjetskog rata na strani antifašizma omogućila je federalistički koncept Jugoslavije, konstitutivnost svih naroda  i ravnopravnost Hrvata u Jugoslaviji, kazao je Tuđman.

Onaj tko Titovom narodu,  Hrvatima u BIH, kojih je 20.000 palo u borbi protiv antifašizma, plus 3000 na Sutjesci,  taj  tko HVO-u i HV-u u BIH učitava isključivo zločinački karatker, premda postoji presuda Haaškog suda, koja točno iz razdoblja od 5 godina ataktira na vojne i političke greške u trajanju od 5 mjeseci, želi kompletan hrvatski narod, politiku, i vojsku predstaviti kao zločinački ne voli hrvatski narod. A to čini Komšić kada kaže da je u Haagu presuđena kompletna hrvatska politika a ne konkretan zločin i konkretno ime i prezime.

Mi nismo znali da Haag sudi politici. Prema svom statutu Haag sudi zločinu. I zločincu. A Komšić je kao pravnik to morao znati.

Negativnosti su kaže Tuđman što je Tito bio komunist odgovoran i za zločine koje je komunistički režim učinio. Vjerojatno nije osobno naredio zločine no snosi odgovornost stava je Tuđman.

Komšić je nedavno konačno sam priznao da je Bleiburg bio zločin pa se tu može pronaći slaganje s Tuđmanom i ponovno negacija Tita. Jer TIto nikad ne bi Bleiburg smio priznati kao zločin.

Tito je volio hrvatski narod stava je Tuđman, a njegova druženja s Krležom i rasprave o položaju Hrvata su dokaz tome. Tuđman tvrdi da je Tito uvijek ostao Hrvat s osjećajem za hrvatstvom, pa je tako spasio i samog Tuđmana, rječima “Tuđmanu ne pakovati”.

Komšićevo antihrvatovanje nije samo izraženo kroz njegov antihrvatski narativ u BIH. On je i sam jedan od onih koji i danas Tuđmanu pakuju. Pa je i u tom smislu antititoist.

Stoga je portret Josipa Broza Tita u Komšićevom uredu, prema Franji Tuđmanu , potpuna blasfemija.