Građani Hrvatske u nedjelju izlaze na referendum na kojem će odlučiti hoće li se u Ustav uvrstiti da je brak životna zajednica muškarca i žene. Pokretači ove inicijative, udruga U ime obitelji, tvrde da na ovaj način žele sačuvati tradicionalnu instituciju braka, a kritičari upozoravaju na to da se time ozbiljno ugrožavaju ljudska i manjinska prava. Zakoni koji se odnose na pripadnike LGBT zajednice (lezbijke, homoseksualce, biseksualce i transvestite) uvelike se razlikuju od zemlje do zemlje; od pravnog priznanja istospolnih brakova ili druge vrste partnerstva pa sve do zabrane istospolne spolne aktivnosti. Pogledajte kakva je situacija u zemljama Europe
Istospolni brak priznat je u sljedećim europskim državama: Nizozemskoj (2001.), Belgiji (2003.), Španjolskoj (2005.), Norveškoj (2009.), Švedskoj (2009.), Portugalu (2010.), Islandu (2010.), Danskoj (2012.), Francuskoj ( 2013.). U Ujedinjenom Kraljevstvu zakon stupa na snagu 2014., Luksemburg je u očekivanju takvog rješenja, u Njemačkoj i Italiji postoji zakonski prijedlog, a u Finskoj se još razmatra.
Ostale europske države ne priznaju instituciju istospolnog braka. U nekima postoji eksplicitna ustavna zabrana, u nekima je u ustavima brak definiran kao ‘zajednica muškarca i žene’. U Hrvatskoj je raspisan referendum na kojem će se 1. prosinca odlučivati hoće li se u Ustav uvrstiti da je brak životna zajednica muškarca i žene. Mađarska je istospolne brakove zabranila Ustavom 2012., Bjelorusija 1994., Latvija 2006., Litva 1992., Moldavija 1994. i Crna Gora 2007., a poljski, rumunjski, ukrajinski, albanski, bugarski i srpski ustavi definiraju brak kao ‘zajednicu muškarca i žene’. U Irskoj će pak u svibnju 2015. biti održan referendum o istospolnim brakovima, 20 godina nakon što je ta većinski katolička zemlja legalizirala homoseksualnost.
Sljedeće zemlje priznaju istospolno partnerstvo u različitim oblicima; bilo kao registrirano partnerstvo ili civilno partnerstvo ili pak kao neregistriranu kohabitaciju:
Austrija (registrirano partnerstvo od 2010.), Češka (registrirano partnerstvo od 2006.), Hrvatska (neregistrirana kohabitacija od 2003.), Njemačka (registrirano partnerstvo od 2001.), Mađarska (registrirano partnerstvo od 2009.), Lihtenštajn (registrirano partnerstvo od 2011.), Slovenija (registrirano partnerstvo od 2006.), Švicarska (registrirano partnerstvo od 2007.), Danska (legalno od 1989.), Finska (legalno od 2002.), Grenland (legalno od 1996.), Island (legalno od 1996.), Nizozemska (legalno od 1998.), Norveška (legalno od 1993.), Švedska (legalno od 1995.), Andora (legalno do 2005.), Portugal (legalno od 2001.), San Marino (imigracijsko pravo), Španjolska (legalno od1998.), Belgija (legalno od 2000.), Francuska (legalno od 1999.), Irska (legalno od 2011.), Luksemburg (legalno od 2004.), Ujedinjeno Kraljevstvo (civilno partnerstvo od 2004.).
U Poljskoj, Slovačkoj, Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Gruziji, Rusiji, Ukrajini, Latviji, Litvi, Albaniji, BiH, Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji, Malti, Moldaviji, Crnoj Gori, Srbiji, Turskoj, Vatikanu i Monaku zakonodavci ne prepoznaju istospolne zajednice, a u Rumunjskoj, Cipru, Italiji i Estoniji postoji zakonski prijedlog za njihovo priznanje.
Istospolna seksualna aktivnost dozvoljena je u svim europskim država, osim u Turskoj Republici Sjeverni Cipar, koju priznaje samo Turska. Preciznije rečeno, na Sjevernom Cipru spolna aktivnost između muškaraca ilegalna je, a ona među ženama legalna!
wpDiscuz