Visoki predstavnik EU-a Josep Borrell ima vrlo nezahvalnu zadaću. Don Borrell baš kao Don Quijote kreće u borbu s divovima glave zaštićene noćnom posudom umjesto šljemom, a završava oboren s konja u borbi s vjetrenjačama.
Autor: Robert Ellis l Ahval
Prvi incident u ovom donkihotovskom pokušaju resetiranja prema standardima EU-a dogodio se prigodom Borrellovog posjeta Moskvi prije tri tjedna, kada je glavni čovjek Europske službe za vanjsko djelovanje doslovno srušen s konja.
Borrell je na svom blogu napisao:
„Ovog sam tjedna otputovao u Moskvu kako bih principijelnom diplomacijom testirao je li ruska vlada zainteresirana za rješavanje razlika i promjenu postojećeg negativnog trenda u našim odnosima. Međutim, njihova reakcija bila je u potpuno drugom smjeru.” „Agresivno postavljena” konferencija za medije i protjerivanje tri diplomata EU-a pokazuju da Rusija ne želi iskoristiti mogućnost „konstruktivnijeg dijaloga” s EU-om.
Središte Borrellovog posjeta bilo je uhićenje i zatvaranje Alexeja Navalnyja, a svi su se oglušili o Borrellov poziv na žurno i bezuvjetno oslobađanje Navalnyja i sveobuhvatnu i nepristranu istragu pokušaja atentata, kao i na podsjećanje ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova na obveze Rusije kao članice Vijeća Europe na području ljudskih prava.
Sastanak Borrella i Lavrova, kao i poruke koje su ruske vlasti odaslale za vrijeme ovog posjeta bili su konačna potvrda razilaženja Europe i Rusije. Borrellov dojam bio je da se Rusija postupno odvaja od Europe i demokratske vrijedosti smatra egistencijalnom prijetnjom.
Prema Borrellovom mišljenju, nalazimo se na raskrižju. Strateške odluke, koje sada donesemo, odredit će dinamiku snaga na međunarodnoj sceni u 21. stoljeću, i presudit će u tome hoćemo li nastaviti prema kooperativnijim ili prema polariziranijim modelima, koji se temelje na zatvorenim ili na slobodnim društvima.
Ovo je značajno posebice u svjetlu činjenice da je sljedeći div s kojim se trebamo suočiti Turska. Unija je pod vodstvom kancelarke Angele Merkel usvojila politiku „konstruktivnog dijaloga” i „pozitivnog programa” za rješavanje ovakvih sukoba s europskim vrijednostima i standardima.
Motiviran čistim ekonomskim motivima, ili kako sam to ranije nazvao, „sekndarnim nagonom“ (eng. cupboard love), predsjednik Erdogan se zavjetovao da će „okrenuti novu stranicu“ u odnosima Turske i EU-a i da vidi budućnost Turske u Europi. Prvi korak bio je sastanak Josepa Borrella i turskog ministra vanjskih poslova Mevluta Çavuşoğluja u Bruxellesu, na kojem su trebali otvoreno i iskreno razgovarati o političkim procesima u Turskoj i izgledima „spajanja” i kojim se trebao razviti kooperativan i recipročan odnos utemeljen na zajedničkim vrijednostima i načelima.
Ali ni riječi o zahtjevu Europskog suda za ljudska prava i Vijeća Europe o puštanju na slobodu vođe kurdske oporbene stranke Selahattina Demirtaşa i filantropa Osmana Kavala.
Bivši veleposlanik EU-a u Turskoj Marc Pierini nedvosmisleno se nije složio s ovim „pozitivnim programom”, kazavši da slijepo prihvaćanje turske ofenzive šarmiranja može biti pogrešan korak i odustajanje od europskih vrijednosti.
Judy Dempsey, glavni urednik Strateške Europe (Strategic Europe), osudio je nesposobnost EU-a da izgradi bolju stratešku vanjsku politiku i slijedi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Njegov je zaključak da „šepava patka” kancelarka Angela Merkel nije nikakav strateg.
Njemački Marshall Fund nedavno je održao webinar „u potrazi za pozitivnim programom”, a rezultat je bio puno priče, a premalo konkretnih prijedloga. Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko, koja je i predsjedateljica Foruma EU-Turska, unijela je dozu realizma kazavši da nekoliko telefonskih poziva Njemačkoj nije dovoljno. Turska ne može samo pričati prazne priče, nego mora pokazati napredak u smislu civilnog društva, novinarstva i prava na protest.
Zovko je također ukazala na raskorak između razrijeđene stratosfere na vrhu zgrade Berlaymont i prizemlja u Europskom parlamentu: „Raspoloženje prema Turskoj u Europskom parlamentu vrlo je loše.”
Nakon prepreka na koje je Borrell naišao u Moskvi, vanjski ministri EU-a odlučili su da se ruskim dužnosnicima nametnu ograničene sankcije (zabrana putovanja i zamrzavanje imovine). Sada zadržanog daha čekamo prijedloge predsjednika Erdoğana za demokratsku i gospodarsku reformu u Turskoj. Nadalje, ususret zasjedanju Europskog vijeća u ožujku, Borrell i Komisija pozvani su podnijeti izvješće o političkim, gospodarskim i trgovinskim odnosima EU-a i Turske i instrumentima i opcijama sljedećih koraka.
U starnosti, događaji na terenu odvijaju se u drugom smjeru. Turska trenutno provodi veliku pomorsku vježbu na Sredozemnom i Egejskom moru pod nazivom „Plava domovina 2021.” s 87 ratnih brodova, 27 zrakoplova i 20 helikoptera i dronova.
Najmanje 20.000 američkih trupa, 145 helikoptera i više od 1.800 oklopnih vozila sudjeluje u zajedničkoj vojnoj vježbi s Grčkom u zapadnoj Traciji u okviru vježbe „Defender Europe 21“ u Središnjoj i Istočnoj Europi.
Na početku tragikomedije u dva čina Samuela Becketta „U očekivanju Godota“ pojavljuje sevagabund Estragon, koji pokušava izuti cipele, no sav iscrpljen odustaje. „Ne ide, pa ne ide.” Pridužuje mu se drugi vagabund, Vladimir, koji kaže: „Dugo sam se branio od te pomisli. Govorio sam sâm sebi: Vladimire, budi pametan, nisi još sve pokušao. I nastavljao sam borbu.”Premišlja, razmišlja o borbi, okrene se Estragonu i kaže: „Dakle, ti si opet tu.” Top of Form
