BRISEL – Političke smjernice za preuređenje EU i izvlačenje iz krize, utvrđene na summitu u Rimu, jasno predočavaju da će nužne promjene trajati najmanje deset godina.
Time se otvara i pitanje hoće li dotad uopće moći otvoriti vrata za učlanjenje za nove zemlje.
To je i rok u kojem EU tek treba sagledati da li iu kojem vidu biti u stanju u članstvo primi, ili da utvrdi “prijelazni status, neko povlašteno partnerstvo” prije svega za Crnu Goru i Srbiju, koje pregovaraju o članstvu.
Europski povjerenik Johannes Hahn nudi podršku EU za stvaranje jedinstvenog tržišta Zapadnog Balkana koje bi potaknulo gospodarski boljitak i rast regije, mada još nije jasno kojim bi se mehanizmom to ostvarilo, a bez sumnje bi bilo potrebno više godina da se osjete prvi rezultati.
To bi značilo da zemlje regije same u najvećoj mjeri moraju se potrude da preurede infrastrukture, privuku zasad vrlo skromne inozemne investicije i dođu na prag Unije, tek kad njihove gospodarstva po konkurentnosti i društva po demokratskom razvoju dođu do razine da unose dodanu vrijednost u Uniju , a ne ući kao siromašni rođaci s praznom kasom i nesređenom pravnom državom.
Berlinski proces oporavka regije zasad je dao malo opipljivih rezultata, suglasni su i diplomati u EU u Bruxellesu.
Španjolski premijer Mariano Rajoy kaže da EU sprema nešto nalik Maršalovom planu od više desetina milijardi eura za Afriku da bi se otklonili korijeni siromaštva i masovne navale, sigurnosne prijetnje imigranata Uniji.
O nekom takvom planu za Zapadni Balkan, međutim, nema spomena, iako je Zapadni Balkan također na udaru imigracije, a sigurnosno odatle prijete zategnutosti i sukobi, što je i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker uzbuđeno stavio do znanja američkom potpredsjedniku Majku Pensu.
Zemlje Zapadnog Balkana su od demokratskih zaokreta dobile više milijardi izravne pomoći od institucija i država EU, mada je od EU nametnuti model privatizacije i otvaranja tržišta, u čemu je Srbija bez razloga i nužne zaštite prednjačila, doveo do toga da je tržište regije bilo vrlo povoljno za države EU i došlo je do prelijevanja trgovinskog viška od blizu sto milijardi eura u korist članica Unije.
To je značilo i manjak za države regije, koje su morale da se zadužuju na svjetskom tržištu, pa sad ukupno, uključujući najzaduženiju po stanovniku Hrvatsku, imaju vanjski dug od preko sto milijardi eura.
Da je namjera da se napravi zaokret u razvoju i izgradnji EU veoma uzbudila mnoge članice Unije svjedoči i izjava Andreja Plenković, premijera Hrvatske, članice EU, ali i zemlje koja je ekonomski i sigurnosno jednom nogom na Zapadnom Balkanu, da je vlada u Zagrebu ozbiljno zabrinuta zbog plana da se ustanovi “EU u više brzina”.
Plenković upozorava da “EU u više brzina”, kroz brže objedinjavanje nekih članica oko gospodarskog jačanja zone eura, izgradnje europske obrane ili udruživanja snaga u suzbijanju terorizma i imigracije, moglo dovesti do toga da će u EU biti formirane kategorije s jedne strane slabih, as druge moćnih zemalja koje će suštinski odlučivati ”o svima i svačemu”.
Zapadni Balkan je već “zapušten i zapostavljen”
Zasad je u strukturama EU tek počelo da se razmatra što učiniti s zapadnobalkanskim zemljama koje bi u idućim godinama provele sve reforme i zakucale na vrata Unije, prenijeli su izvori EU u Bruxellesu.
Utoliko prije što je u institucijama i diplomatskim uredima članica EU također zazvonilo zvono na uzbunu zbog opasnosti da prijeteće zategnutosti u posljednjih godina od EU “zapuštenom regiji” dovedu do sukoba i nestabilnosti koji bi neminovno ugrozili i Uniju.
Ništa, međutim, ne jamči da će razjašnjavanje toga kakav će biti pristup Zapadnom Balkanu, odnosno hoće li se region naći u zapećku, moći uslijedi u neko dogledno vrijeme.
To je teško zamisliti u času kad nema na vidiku jasnog raspleta oko i dalje samo prigušenog sukoba među članicama Unije o ključnom pitanju je li moguće ostvariti jedinstvo i reforme za temeljni oporavak EU, budući da neke države misle da je nužno snažnije objedinjavanje, a druge da bi, štoviše, neke ovlasti trebalo s institucija EU vratiti na nacionalnu ravan.
Upravo počinju teški pregovori o izlasku Velike Britanije iz članstva EU, koji su uzdrmali same temelje Unije i samo pojačali odbojnost u nemalim dijelovima građana zemalja Unije i političkim snagama prema ulasku novih zemalja u članstvo.
To je još pojačano ozbiljnim sukobom EU i Turske i zahtjevima mnogih političkih sektora i nekih vlada Unije da se prekinu ionako desetljećima dugi i bez izgleda na uspjeh pregovori o članstvu s Ankarom.
Hrvatski premijer Plenković je zabrinuto predočio da bi stvaranje moćnog, bogatog kluba ili klubova unutar EU, ako bi ostale članice bile prepuštene same sebi, “samo još ojačalo antievropske pokrete u svim zemljama … a takav scenarij nije nikako dobar”.
Zapadni Balkan je već “zapušten i zapostavljen” , jer je EU u zemljama regije suštinski davala prednost ekipama na vlasti za koje je smatrala da znače stabilnost, ali malo je bilo podrške alternativama koje bi značile demokratski i ekonomsko-socijalni boljitak, posebno na Kosovu iu BiH.
(B92)