Narod u BiH također želi veći angažman EU i ulaganje u gradnji bolje i svjetlije budućnosti njihove zemlje.
EU je poduzela novu BiH inicijativu koja obećava “konkretne poteze i prijedloge” u narednim tjednima kako bi pomogla liderima u zemlji organizirati vladu koja govori “jednim glasom” o pitanjima integracije u EU.
Bez puno riječi ovo je vlasti u BiH da započnu reforme pod uvjetima Daytonskog ustava, Annex 4, Članak III. 5 koji kaže:
“Bosna i Hercegovina će preuzeti odgovornost za pitanja za koja se dogovore entiteti … ili su potrebna da se sačuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička neovisnost i međunarodni karakter Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom odgovornosti između institucija Bosne i Hercegovine. Ako je potrebno mogu se uspostaviti dodatne institucije da provedu takve dužnosti. ”
Sa traženjem “jednog glasa” pokušalo se i prije Travanjske i Butmirske inicijative o reformi ustava.
Ovog puta se, međutim, radi o tome da EU poziva BiH da poduzme takav napor bez izravnog angažmana EU ili međunarodne zajednice u lokalnom procesu reforme.
Kao što je povjerenik Johannes Hahn izjavio na prošlonedjeljnoj press konferenciji EU u Sarajevu, “princip EU je o suverenosti svake države da odluči o svom uređenju. Ali mora biti jasno – da bi surađivali s nama znači da postoji jedan glas. Međutim, vi se slažete o ovom jednom glasu, ali mi očekujemo jedan glas … I stoga, kako god da se organizirate to je do vas, ali što se tiče nas, da bismo napredovali u našem uzajamnom kretanju jedni prema drugima, trebamo strukturu koja odlučuje u zemlji koja dopušta da se donesu potrebne odluke i postigne potreban napredak. ”
Uz “konkretne poteze i prijedloge” EU nudi raspored za ispunjenje ove strukturalne reforme, uz cijenu i korist ovisno o ishodu. EU se također povezala s nevladinim organizacijama u nadi da će potaknuti veće sudjelovanje civilnog društva u cilju reformi.
U svjetlu toga inicijativa EU izgleda kao vrlo pažljivo zaokružena jump-start inicijativa smišljena pokrenuti neprekidan reformski proces u zemlji unutar SAA okvira. Vrijedi pokušati. Pitanje je, ako je ovo plan A, da li postoji i plan B ako predhodni ne uspije?
Postavljam ovo pitanje zato što je jasno da će EU uraditi svoj dio pokrenuti plan A – posebno s toliko obećanih poteza i prijedloga. Ali zašto EU vjeruje da su političke partije u BiH spremne da urade svoj dio, čak i ako je uključeno civilno društvo?
Zar nisu prepoznali staru matricu po kojoj se politički lideri sastaju s dužnosnicima EU i kažu sve prave stvari, samo da bi vratili status quo bez rezultata politiku čim se sastanak završi? (Desilo se to prošle nedjelje poslije press konferencije.)
I zašto EU vjeruje da će cijena i korist koje iznosi biti dovoljno snažni da se pokrene nova dinamika traženja konsenzusa među političarima u BiH? Točno je da smo na ovom putu bili i ranije: to je put gdje EU izražava nadu i optimizam da će politički lideri djelovati odgovorno i preuzeti “vlasništvo” nad toliko potrebnim naporom za reformu.
Sigurno postoji iskrena potreba za manje cinizma i više optimizma o političkojiI ustavnoj kulturi BiH. Izborni rezultati, uključujući nisku izlaznost, pokazali su da narod u BiH nije sretan s radom njihovih izabranih dužnosnika i da želi stvarnu društvenu, ekonomsku i političku promjenu.
I da, moramo priznati, političke stranke to vide. Narod u BiH također želi veći angažman EU i ulaganje u gradnji bolje i svjetlije budućnosti njihove zemlje.
Problem, kao i uvijek, jeste da strukture u BiH obeshrabruju stvarnu promjenu, što znači da čak i najmanje reforme, da bi bile učinkovite, moraju biti više od onog što će minimalno zadovoljiti EU.
Znamo da EU želi da BiH bude ekonomski stabilnija, demokratska i manje etnički ispresijecana nego što je danas; samo što nema isti osjećaj hitnosti o tim stvarima kao što ima narod u BiH. Ima mudrosti u tome što se ide pažljivo i polako, ali EU treba prepoznati kad korak može biti suviše oprezan da bi postigla svoje političke ciljeve, jer nema mnogo vremena za gubljenje sa BiH.
Stoga, kad EU ističe svoje konkretne poteze i prijedloge treba imati na umu sljedeće:
Nije vjerojatno da će se postići stvaranje strukturalnog mehanizma koji će dozvoliti BiH da govori jednim glasom jednim jednostavnim ili brzim potezom. Skoro svaki prijedlog koji se ponudi imat će neizravne posljedice na vladajuće institucije u cjelini. Ono što je nekolicina prepoznala – uključujući i one koji su glasali protiv – sa Aprilskim paketom iz 2006 (kao i sljedećim, Butmirskim) da je prošao, utjecao bi na cijeli Daytonski sporazum.
Vrijeme je za sve političke stranke u BiH da priznaju ono što su razumni i obazrivi ljudi izvan politike već odavno prepoznali: da se u Bosni ne može učinkovito vladati u sadašnjem obliku i da nikad neće biti tretirana kao funkcionalna suverena država sve dok ostaje ovakva kakva jeste – i što je čak važnije, dalje rasparčavanje ili razbijanje BiH učinit će stvari još gorim. EU treba sve ovo učini jasnim i prema tome djeluje u oblikovanju svoje politike prema BiH.
BiH nije u potpunosti suverena a EU i međunarodna zajednica su umiješane u tu realnost s dobrim razlogom. I tako svaki argument kojim se tvrdi da se EU ne angažira u definiranju struktura suverene zemlje ograničava relevantnost EU odnosa sa BiH.
BiH više nije samo regionalno pitanje nego je u prvom planu novog geo-političkog prestrojavanja između Istoka I Zapada.
Nova EU inicijativa o BiH je dobrodošla. Nadajmo se da zbroj njezinih dijelova odgovara stupnju problema koji dotiče. Traženje “jednog glasa” se nastavlja.
(Autor je profesor na katedri klasičnih studija i međunarodnih odnosa i direktor programa studija za mir i pravdu na Tufts University. On je također i predsjedavajući upravnog odbora The Dayton Peace Accords Project)
wpDiscuz