Ako netko misli da je dolaskom na vlast nove “demokratske” vlade u Tunisu, svrgavanjem Mursija ili dolaskom na vlast mladog katarskog emira Tamima bin Hamada Al-Thanija prestalo širenje utjecaja ove vjersko hobotnice Muslimanskog bratstva i sličnih organizacija u Europi i svijetu, onda živi u opasnoj zabludi.
Zapravo, nije sve ni počelo s Erdoganom, iako je on s većim žarom od prijašnjih turskih vladara “širio utjecaj” na području bivšeg Osmanskog Carstva i šire, jer je tijekom proteklih nekoliko desetljeća Ankara stvorila mrežu političkih i vjerskih organizacija u Europi koje su privukle milijune ljudi iz Turske i utjecale na lokalno islamsko stanovništvo, koje iz njima znanih razloga na bivše tlačitelje i vladare gleda kao na spasitelje.
Financijskom i svakom drugom vrstom pomoći, Turska pokušavaju utjecati na politike europskih država, promicati radikalnu islamizaciju Europske unije. Ankara planski iskorištava svoje državljane i one koji pozdravljaju turske inicijative za domaće političke svrhe.
Na primjer, uoči referenduma o izmjeni ustava Turske vlasti Njemačke, Nizozemske i Danske nisu dopustile ministrima turske vlade da govore pred svojim sunarodnjacima. Ipak, 16. travnja je više od 63% njemačkih Turaka izašlo na referendum i glasalo je za jačanje predsjedničkih ovlasti.
Prikupite novac, šaljite militante u Siriju i špijunirajte
U interaktivnoj karti islamizma (koju možete otvoriti u dnu teksta) navodi se kako u zemljama EU djeluju 24 organizacije koje su povezane s vlastima Turske. Uz njih, tu su i one na u zemljama bivše Jugoslavije, tako da toj brojci treba dodati džamiju u Ljubljani, te po jednu organizaciju u Sarajevu, Novom Pazaru i Skopju. Naglasimo da govorimo o potvrđenim i provjerenim podacima i samo o organizacijama za koje se zna da izravno djeluju pod pokroviteljstvom i uputama turske vlade.
Ankara pokušava kontrolirati tursko stanovništvo u inozemstvu, ali ne samo, izvozeći svoje političke ratove i napetosti u Europu, rekli su stručnjaci koji prate i dokumentiraju aktivnosti islamističkih pokreta i organizacija u Europi.
Ovdje se ne dovodi u pitanje islam kao religija, nego korištenje radikalnog islama Muslimanskog bratstva u političke svrhe i jačanje turskog utjecaja na Europu.
U Europi se turske organizacije mogu podijeliti na političke stranke, islamističke organizacije pod službenim nadzorom Ureda za vjerska pitanja Turske i Islamske zajednice, koje su formalno neovisne od Ankare, ali promoviranju njenu politiku i financirane od turske vladajuće stranke.
Riječ je o organizacijama kojima izravno upravlja turska vlada. Njihova mreža postoji desetljećima i uvijek je bila namijenjena kontroli turskog stanovništva izvan zemlje. Prije nego što je Muslimansko bratstvo preuzelo vlast u Turskoj, kontrolirane vjerske organizacije su djelovale kao sekularni savezniciraznih struktura Muslimanskog bratstva.
Nakon što je turska vlada preuzela kontrolu nad Diyanetom, Uredom za vjerska pitanja Turske, koji kontrolira više od 2000 džamija i organizacija, posao se znatno proširio. Diyanet danas ima četverostruko veći proračun nego 2006. i zapošljava više ljudi nego ikad.
Naravno, većina organizacija nastaje u Njemačkoj, gdje živi najveća turska dijaspora u Europi i prema službenim podacima broji oko 3 milijuna ljudi. U toj zemlji djeluje 5 organizacija kojima na jedan ili drugi način upravlja Ankara.
U Kölnu, na zapadu Njemačke, nalazi se sjedište Savez europskih turskih demokrata (UETD).
FOTO: Logo UETD
UETD je osnovan 2004. godine, a organizacija djeluje i u Francuskoj, Belgiji, Austriji, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. U Europi ova organizacija promiče interese sadašnjeg predsjednika Erdogana i uvjerava Turke da ga podrže. Na primjer, jedna od posljednjih objava na službenoj internetskoj stranici UETD-a je snažna podrška turskoj kampanji u sjevernoj Siriji.
Sestrinska organizacija Saveza europskih turskih demokrata je austrijska je stranka Pokret za budućnost, koja se pojavila prošle godine. Većina vođa stranke su članovi vjerske organizacije Tursko-islamske unije za kulturnu i javnu suradnju u Austriji (Avusturya Türkiye Islam Birliği). Prošle su godine austrijske vlasti pokrenule istragu o ovoj organizaciji i ATIB optužile za špijunažu.
Vođa organizacije je morao napustiti Austriju. Sada je vodi drugi zaposlenik turskog veleposlanstva – savjetnik Fatih Mehmet Karadas. Prema publikaciji Visegradpost, ATIB izvješća podnosi izravno Uredu za vjerska pitanja Turske, od kojeg dobiva novac, kao i upute koje prima preko veleposlanstva.
Osim toga, ATIB ne samo da promiče ideje o islamu u Austriji. “Dobri” Turci, sa stajališta vladajuće turske Stranke pravde i razvitka, nakon što dobiju austrijsko državljanstvo, odmah prime i turske putovnice. To se čini tako da im ne treba viza za Tursku i da mogu glasati u Austriji. Zna se za najmanje 90 tisuća Turaka s nezakonitim dvojnim državljanstvom. Austrijske vlasti kažu da su točne brojke nepoznate, ali ih to i ne smeta, jer je izborni potencijal novopridošlih Turaka u Austriji vrlo mali, piše Visegradpost.
Austrijska stranka Pokret za budućnost dobiva novac od turskog parlamenta i provladine Stranke pravde i razvitka i njezina člana Metina Kelenka. Lider stranke Pokret za budućnost u Austriji, Adnan Dinçer, izjavio je nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj 2016. godine kako Europa treba poštivati pravo predsjednika Erdogana na osvetu, uključujući i masovna uhićenja.
Tursko-islamska unija za vjerske poslove (DITIB) sa sjedištem u Kölnu je najveća islamska organizacija u Njemačkoj i kao ogranak turskog Diyaneta djeluje još od 1984. DITIB upravlja trećinom svih džamija u zemlji, njih 970.
Imame imenuje DITIB i zaposlenici Ureda za vjerska pitanja Turske. Kao što je pokazalo iskustvo, ovi imami šire ne samo konzervativno, nego često i radikalno tumačenje islama. U 2016. Je najmnogoljudnija savezna država u Njemačkoj, Sjeverna Rajna-Vestfalija, prestala suradnju s Tursko-islamskom unijom za vjerske poslove (DITIB) u projektu u borbi protiv ekstremizma. Razlog je bio jednostavan, DITIB je i sam podupirao radikalni islam i dijelio tiskana izdanja Ureda za vjerska pitanja Turske koja slave mučeništvo u ime islama.
Osim toga, kako iste godine otkriva Die Welt, imami Tursko-islamske unije za vjerska pitanja (DITIB) su sudjelovali u špijunaži za račun turske vlade. Dužnosnik zadužen za domovinsku sigurnost je za njemački list tada rekao kako turska obavještajna služba MIT ima oko šest tisuća doušnika koji su aktivni u Njemačkoj.
Islamska zajednica Milli Görus (IGMG) predstavlja interese većine muslimana u Njemačkoj, uglavnom turskog podrijetla. Organizacija blisko surađuje s čelnikom njemačkog odjela Muslimanskog bratstva, Ibrahimom Al-Zayatom, čija je sestra udana za jednog od lidera ove zajednice. Tužiteljstvo već nekoliko godina istražuje Islamsku zajednicu Milli Görus, koja prikuplja novac za islamističke skupine i djeluje u 13 europskih zemalja.
FOTO: Logo, Islamska zajednica Millî Görüş IGMG
Pitanje je koliko su učinkovite turske islamističke organizacije koje promiču “turski” islam, a koje su postale dio vanjske politike Ankare? Kao što pokazuju studije njemačke vlade, one su prilično djelotvorne. Tako je 95% anketiranih “njemačkih” Turaka sigurno da treba očuvati turski identitet, što možda i ne bi trebalo biti sporno. Međutim, 47% ih je izjavilo kako im je šerijat važniji od njemačkih zakona, 54% ispitanika smatra da je islam jedina prava religija na svijetu, a još 20% vjeruje da Zapad predstavlja prijetnju islamu. Prema mišljenju 7% ispitanika, “oružani džihad” je dopušten u svrhu širenja islama.
Turski useljenici su 2016. u Berlinu osnovali stranku Savez njemačkih demokrata (ADD). To se dogodilo nakon što je Bundestag masakr nad Armencima u Turskoj 1915. i 1916. priznao kao genocid. Ova nova stranka u Njemačkoj pripada galaksiji provladine turske Stranke pravde i razvitka, odnosno Muslimanskog bratstva. Jedan od glavnih ciljeva stranke je postizanje dvojnog državljanstva u Njemačkoj.
ADD se u Njemačkoj bori protiv protivnika Recepa Erdogana i na svaki mogući način promiče njegovu politiku. Naime, uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj u rujnu prošle godine je Savez njemačkih demokrata (ADD) pozvao lokalne Turke da podrže apel predsjednika Turske i da ne glasuju za stranke koje se protive politici Erdogana. Osim toga, nekoliko dana prije izbora se aktivisti Saveza njemačkih demokrata pojavili na ulicama gradova u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji u “Erdogan-mobilu”, automobilu s likom turskog predsjednika i logotipom stranke. Ova akcija nije donijela važne bodove Savezu njemačkih demokrata i na izborima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji je ADD dobio samo 0,15 posto glasova.
Drugi primjer otvorene potpore turskom predsjedniku je nizozemska stranka Dumai (DENK). Osnovali su je imigranti Selçuk Öztürk i Tunahan Kuzu. Kada je nizozemski parlament glasao o upućivanju žalbe turskim vlastima kojom se tražilo oslobađanje Tanera Kylycha, čelnika ogranka Amnesty Internationala. Uhićen je u Turskoj zbog optužbi za sudjelovanje u neuspjelom puču 2016. godine i suradnju s klerikom Fethullahom Gülenom. DENK se pozicionirala kao stranka za imigrante i bila je jedina politička sila u parlamentu koja se protivila žalbi nizozemskog parlamenta.
Prije toga je osnivač stranke, Tunahan Kuzu, postao poznat po, uvjetno rečeno, međunarodnom skandalu, kada se tijekom njegova posjeta Nizozemskoj 2016. godine odbio rukovati izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Sama stranka najavljuje provokativne ciljeve. Na primjer, DENK zagovara da se koncept integracije imigranata zamijeni konceptom uzajamnog prihvaćanja. Predlaže i organiziranje posebne “policije za borbu protiv rasizma”, koja bi se borila i protiv islamofobije. U stvari, radikalni islamisti islamofobiju samo koriste kako bi stekli što veće slobode i imali što veći utjecaj na većinsko umjereno muslimansko stanovništvo. Ova se taktika se pokazala više nego djelotvornom i pod izgovorom “zaštite ljudskih prava i sloboda” i “borbe protiv islamofobije” se na kraju ne brane prava većine europskih muslimana, koji često i ne naglašavaju svoju vjersku pripadnost, nego radikalnih islamističkih skupina.
Ankara danas financira pet stranaka u Europi. Osim Nizozemske, Njemačke i Austrije, one postoje u Francuskoj, Bugarskoj i Grčkoj. To je priznao i sam turski lider Erdogan. Turska vlada “pomaže” nekim strankama na Balkanu i Europi, ali samo onima koje dijele ideologiju Stranke pravde i razvitka, odnosno Muslimanskog bratstva, što je rekao turski predsjednik ovog ljeta u intervjuu za albansku televiziju.
“Sivi vukovi” u EU i na Balkanu
Koliko Ankara potroši na promicanje svojih ideja i kontroliranje svojih sunarodnjaka u Europi je nepoznata brojka. Međutim, tijek novca se može pratiti preko proračuna Diyaneta i državne dobrotvorne agencije TIKA.
Ukupna službeni proračun Ureda za vjerska pitanja Turske je 2017. iznosio 1,7 milijardi dolara, a TIKA je samo za europske projekte provedene 2015. dobila 222 milijuna dolara. Riječ je o državnoj agenciji koja se u stvari bavi turskom ekspanzijom u turskom govornom području u svijetu, što čini izgradnjom škola u kojima mladi uče turski jezik i islam kako ga tumači Muslimansko bratstvo.
TIKA u Europi djeluje uglavnom na Balkanu. Najviše sredstava je 2015. potrošeno na projekte u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i na Kosovu.
Jedan od pokazatelja kako je politika turskog predsjednika postala nacionalistička i imperijalistička su predstavnici radikalne organizacije “Sivi vukovi”, koji se pojavljuju u gotovo svim regijama kojima Turska pruža dobrotvornu pomoć. Na primjer, član “Sivih vukova” Deniz Güzel nije posjetio samo Jordan, nego i turkomanska govorna područja u Rusiji, Kazahstanu i Kirgistanu, ali i Kosovu i Makedoniji.
Posjeti su bili službeni, a “Sivi vukovi”, koji se nisu ni skrivali, sudjelovali su na konferencijama, sastancima i donosili obrazovnu literaturu školama. Ovog je mjeseca Deniz Güzel objavio fotografije nedavnih izleta na društvenim mrežama, među kojima su bili Makedonija, Kosovo i Finska.
Karta islamizma “Sive vukove” povezuje s francuskom Strankom jednakosti i pravde (PEJ). Prema francuskom listu Le Figaro, ovu je stranku utemeljila turska vladajuća Stranka pravde i razvitka. Na primjer, na izborima 2015. godine se PEJ aktivno zalagao za ukidanje zabrane nošenja hijaba i halal jelovnika u školama.
Podsjetimo da prijetnja Muslimanskog bratstva nije ništa manje opasna od vehabijskih i selafijaskih džamija, medresa, organizacija i zaklada koje financira Saudijska Arabija.
Međutim, to nije sve za što se može okriviti Ankaru, obzirom da su neki zahtjevi i opravdani. Naime, turske vlasti ne samo da pokušavaju koristiti svoje europske organizacije za rješavanje unutarnjih problema, nego i utjecati na unutarnju politiku zemalja EU, ali i zastrašiti protivnike.
Početkom siječnja je u Njemačkoj neidentificirana osoba pucala na vozilo kojeg je vozio nogometaš kurdskog podrijetla Deniz Naki. Die Welt piše kako su dva metka pogodila automobil, koji je gotovo prešao na suprotnu traku. Trenutno policija istražuje incident. Die Welt podsjeća kako nogometaš je odavno žestoki kritičar turskog predsjednika zbog njegove politike protiv Kurda. Prije je Deniz Naki. igrao za St. Pauli u drugoj ligi, a potom se preselio u drugu ligu turskog nogometa u tim iz kurdskog grada Diyarbakira. Ni u Turskoj nogometaš nije prestao napadati predsjednika, zbog čega ga je lokalni sud osudio na uvjetnu kaznu zbog navodne propagande Kurdske radničke stranke. U Njemačkoj je sportaš bio u posjeti obitelji i vjeruje se da je napad politički motiviran. Prema mnogima optužbe nisu neutemeljene.
Krajem prošle godine je njemačka televizija ZDF provela istragu i utvrdila da kriminalna skupina poznata kao “Osmanska Njemačka” ima izravne veze s turskom Strankom pravde i razvitka i Metinom Kelenkom, koji financira o austrijski Pokret za budućnost. Metin Kelenk se čak pojavio na Facebook fotografijama Selcuka Cana Sahina u društvu kriminalaca “Osmanske Njemačke”.
U svibnju 2016. je policija presrela teret oružja, uključujući strojnice, koje je pripadalo turskoj kriminalnoj organizaciji “Osmanska Njemačka”, a ispostavilo se da je novac za robu osigurao provladin turski političar. Naime, Metin Kelenk nije običan član Stranke pravde i razvitka, jer je prijatelj iz djetinjstva predsjednika Erdogana i mnogo godina ga prati na njegovom putu do predsjedničkog Olimpa. Tako je predsjednik Turske itekako svjestan svega što se događa u Europi.
Erdogan je podijelio Turke u Njemačkoj
FOTO: Merkel i Erdogan
Neki stručnjaci u Njemačkoj vjeruju da su turska ekspanzija i utjecaj Ankare pretjerani. Na primjer, od 1,4 milijuna Turaka koji u mogli glasovati na referendumu o promjeni turskog ustava je samo 400 tisuća podržalo Erdogana. Međutim, to je također puno
Stručnjaci objašnjavaju takvu slabu potporu integraciji Turaka u Europi i njihovim karakteristikama. Mnogi su sa sobom donijeli svoje političke stavove, a većina ih je došla u Njemačku iz siromašnijih regija u Turskoj, što često znači da su pri izboru religiozni i konzervativni.
Za Europljane je turski predsjednik uglavnom loš i autokrata, često i diktator. Međutim, ni Erdogan ne ostaje dužan.
“Europljani neće svojim ulicama moći hodati sigurno, ako Europska unija ne promijeni svoju politiku prema Turskoj”, izjavio je Erdogan, očito znajući da može pokrenuti “sveti rat” u Starom svijetu. Ankara, kao o svom “adutu”, otvoreno govori o milijunima izbjeglica. Oni mogu napustiti Tursku i slobodno otputovati u Europu i EU. Da se to ne dogodi, Europska unija je radije platila milijarde dolara subvencija Ankari.
Neke europske vlade preispituju svoje odnose s organizacijama koje kontrolira Erdogan i zabranjuje njihovo financiranje iz Turske. Druge su prošle godine, tijekom izbora, branile ulazak nekih političara iz turske provladine stranke .
Taško je procijeniti koje su od ova dva ogranka radikalnog islama opasnija, ali to nije ni važno. Europska unija očigledno neće reagirati ni na koji način, nego to moraju učiniti zemlje članice EU i jugoistočne Europe odlukama u svojim nacionalnim parlamentima. Tek onda možemo govoriti o određenoj razini sigurnosti i odlučnim pokušajima da se iskorijene radikalne islamističke organizacije, koji s islamom nemaju nikakve veze.
wpDiscuz