Jučer je u službeni posjet Rusiji doputovao turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. S turski čelnikom su na pregovore doputovali i turski ministar obrane Hulusi Akar, ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavuşoğlu i čelnik Nacionalne obavještajne službe Hakan Fidan. Sastav delegacije sugerira da će glavna tema pregovora biti situacija u Siriji.
Prije početka sastanka ruskog vodstva na čelu s predsjednikom Vladimirom Putinom, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova je komentirala najnovije izraelske zračne udare na Siriju i rekla kako je Rusija službeno zatražila od Izraela da prestane provoditi proizvoljne napade na Sirijku Arapsku Republiku.
Spomenula je i najnoviji pokušaj napada sirijskog ogranka Al-Qaede na vladine snage u Idlibu u području grada Abu Duhura i rekla kako trenutna situacija u Idlibu ozbiljno brine Rusiju, jer se ubrzano pogoršava.
“Teritorij de-eskalacijske zone Idlib je sada pod punom kontrolom militanata koalicije Hayat Tahrir Al-Sham, saveza kojeg vodi Al-Nusra Front”, rekla je Marija Zaharova.
Neuspjeli napad na sirijsku vojsku iz Idliba
FOTO: ilustracija, tenk T-62
Zbog ranijih čvrstih veza s Turskom i proturskih skupina koje su stale na stranu Al-Nusra Fronta, teško je zaključiti je li napad na sirijsku vojsku uoči Erdoğanove posjete Moskvi bio naložen iz Ankare ili je bio poruka odmetnutog dijela sirijske Al-Qaede turskom čelniku da je ova teroristička organizacija prisutni i vrlo aktivna u Idlibu, ta de nitko ne može o pokrajini pregovarati u njihovo ime.
Neovisno o motivima napada, on je s vojne točke gledišta bio pravi fijasko. Oko 400 terorista sirijske Al-Qaede je napalo položaje sirijske vojske u zoni de-eskalacije u Idlibu. Teroristi su se podijelili u dvije skupine, svaka sa 150 do 200 militanata. Iz više pravaca su ove dvije skupine, svaka s 15 do 20 terenskih vozila s teškim strojnicama, napale prve linije obrane vladinih snaga, rekao je general Sergej Solomatin, voditelj ruskog Centra za pomirenje zaraćenih strana u Siriji.
Prema riječima generala Solomatina, militanti su u području Abu Duhura koristili bombaša samoubojicu koji je automobilom punim eksploziva pokušao napraviti prolaz ostatku snaga, ali su ga vladine snage uočila i uništile navođenim protutenkovskim projektilom blizu svog uporišta.
Teroristi su na nekoliko mjesta uspjeli proći prvu liniju obrane i ući u dubinu od oko 1,5 km, ali su reagirale vladine snage s pričuvnih položaja i u protunapadu teroriste odbile na njihove početne položaje, nanijevši im znatne gubitke.
Dolazak Erdoğana u Moskvu i moguće čišćenje Idliba
U okolnostima koje nakon nedavne ofenzive sirijske Al-Qaede u pokrajini potvrđuju da Turska ne kontrolira, barem ne službeno, nijednu važniju skupinu u Idlibu, predsjednik Erdoğan, ministar Cavuşoğlu i najviši turski sigurnosni dužnosnici su doputovali i Moskvu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdoğan će raspravljati o budućnosti Sirije u kontekstu izjava Washingtona o povlačenju američkog kontingenta iz arapske republike. Razgovarat će se i o Idlibu, a vjerojatno će se Putin i Erdogan dotaknuti i ekonomskog aspekta bilateralnih odnosa.
Pomoćnik ruskog predsjednika Jurij Ušakov je istaknuo kako će glavna tema sastanka biti koordinacija djelovanja u Siriji s Ankarom, prije svega u sirijskoj pokrajini Idlib. Od rujna prošle godine taj teritorij pokriva bilateralnim tursko-ruski memorandum, prema kojem su u Idlibu i obustavljena neprijateljstva.
Podsjetimo da je krajem prošle godine Idlib ostao gotovo jedina provincija u Siriji koja je većinom pod kontrolom islamističkih skupina. Njihov sastav je vrlo raznolik, jer su se tamo okupili pripadnici raznih terorističkih ekstremističkih ili jednostavno paravojnih skupina koje se nisu htjeli predati sirijskim vladinim snagama.
“Međutim, u posljednje vrijeme broj provokacija od strane terorista se povećao, čak su pojačali područje pod njihovom kontrolom u zoni de-eskalacije, tako da je postalo nužno održati novu razmjenu mišljenja s turskim vodstvom”, rekao je Ušakov novinarima.
Prošle jeseni Ankara nije poduprla inicijativu za pokretanje vojne operacije protiv militanata u Idlibu, iako su Damask i Moskva bili za takvo rješenje. Turska strana je svoj stav pravdala potrebom da se zaštiti civilno stanovništvo pokrajine. Rusija se složila s argumentima Turske i donesena je zajednička odluka o odgodi operacije. Ankara je na sebe preuzela odgovornost za stabilnost na području Idliba, ali su proteklih tjedana teroristi sirijske Al-Qaede preuzeli kontrolu nad velikim dijelom demilitarizirane zone u Idlibu, svim većim gradovima i strateškim prometnicama.
“Al-Nusra Front krši režim primirja u Idlibu, zauzeli su već 70% teritorija, unatoč sporazumu Ruske Federacije i Turske”, kazao je 18. siječnja ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Ako bolje pogledamo turske prioritete, vlastima u Ankari Idlib više nije važan. Štoviše, pokrajinu mogu koristiti kao ulog u pregovaranju za jačanje svojih pozicija na sjeveru Sirije, kao što je najavio Erdogan.
Turska je dala brojne naznake o spremnosti na pregovore o razmjeni s Rusijom. Erdogan je zapravo dopustio Hayat Tahrir Al-Shamu da eliminira skupinu Noureddin Al-Zenki, protursku islamističku skupinu u Siriji, koju je Turska podržavala prije nego što je skupina počela dobivati financijsku potporu od Saudijske Arabije.
“U lukavom pametnom potezu je turski predsjednik dopustio sirijskoj Al-Qaedi da kontrolira Idlib i ruralno područje pokrajine, koje je uključeno u primirje dogovoreno u Astani. Time je stvorio mogućnost da Idlib koristi kao ulog u pregovorima s Rusijom u zamjenu za “sigurnosnu zonu” na sjeveru koju je predložila američka strana”, komentirajući Erdoganov odlazak u Moskvu piše stručnjak za Bliski istok i sirijski sukob Elijah J. Magnier.
“Tampon zona” koju je predložio Trump je pogranično područje Sirije na sjeveru zemlje s arapskom većinom i kurdskom manjinom, dužine 490 km i dubine 32 km, što je teritorij veći od Libanona. Trump tvrdi da je spreman povući svoje snage s ovog područja i prepustiti ga turskoj vojsci.
Erdogan je svjestan da se SAD možda neće odmah povući, ali ozbiljno uzima u obzir da bi turske snage, a ne sirijska vojska, mogle preuzeti kontrolu nad spomenutim područjem. Nakon američke odluke da Turskoj da sirijsku “tampon zonu”, Ankara je odjednom zašutjela o slučaju ubojstva Khashoggija i jasno je da Trump pokušava oteti Erdogana iz Putinova zagrljaja.
Američki establišment vrši veliki pritisak na arapske monarhije kako bi ih spriječio da sudjeluju u obnovi Sirije i da prihvate Siriju natrag u Arapsku ligu. Međutim, nakon UAE i Bahreina, sada je i Jordan napravio prvi korak ka obnovi diplomatskih odnosa s Damaskom i imenovao službenog otpravnika poslova hašemitske kraljevine, što je korak prije službenog imenovanja novog veleposlanika i ponovnog otvaranja jordanske ambasade u Damasku.
Sirija je nužno i otvaranje graničnog prijelaza Al-Tanf s Irakom, kojeg američka vojska s nekoliko stotina terorista i civilima kao taocima u izbjegličkom kampu Rukban drži zatvorenim samo kako bi zaustavili rast trgovine između dvije zemlje. SAD drže i kontrolu nad sirijskim područjem bogatim naftom i plinom na sjeveroistoku, sprječavajući tako rast sirijskog gospodarstva.
Erdogan računa da će tako moći uvjeriti Putina u njegov plan razmjene teritorija sa Sjedinjenim Državama, iako bi to značilo tursku okupaciju cijelih pokrajina Hasaka i Raqqa. Cijena bi bila razmjena Idliba za ova područja i sirijske snage bi dobile zeleno svjetlo za čišćenje Idliba.
Iako bi ovo bio još jedan od dogovora Erdogana s Rusijom, posredno i Damaskom, kao što je učinio pri vraćanju Aleppa i Istočne Goute u ruke sirijske vojske, ovdje je situacija ipak drugačija.
Turski vrh će bez ikakvih problema prepustiti Idlib Damasku, ali u zamjenu za sjevernu sigurnosnu zonu, što znači okupaciju Sirije i progon Kurda, koji tek sada vide da im je jedini spas postizanje sporazuma sa sirijskom vladom.
Kako podsjeća Magnier, unatoč činjenici da je američko povlačenje neizvjesno i da sve strane koje djeluju u Siriji ga ne shvaćaju ozbiljno, stvaranje “tampon zone” neće biti “šetnja”. Kurdi će braniti svoj teritorij, iako bi pred turskom invazijom na kraju napustili svoja sela, kao što je bilo u Afrinu, a povećao bi se broj izbjeglica na sirijsko područje pod kontrolom vojske i vlade iz Damaska.
“Kurdski militanti bit će najveći gubitnici jer se suočavaju s američkim predsjednikom koji redovito mijenja mišljenje, zaspe s jednom odlukom i probudi se s potpuno drugom”, piše Elijah J. Magnier.
Ankari treba “tampon zona” kako bi osigurala svoje milicije u Siriji. Ali i proturske islamističke skupine danas izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog svoje sudbine. Erdogan planira isporučiti sjeveroistočni dio Sirije, bogat poljoprivredom i naftom, svojim opunomoćenicima, koji bi te teritorije stekli na štetu Kurda, najvećih gubitnika u ovoj igri.
Erdogan iznova mašta o Osmanskom carstvu
Sadašnja američka uprava koristi 2 do 3 tisuće vojnika na sjeveru Sirije samo kako bi bila sigurna da će ISIL preživjeti na malom području sjeverno od Al-Bukamala, na istočnoj obali Eufrata. Na diplomatskom polju, Washington pokušava podijeliti rusko-turski savez i zato je obećao Erdoganu da će mu predati kontrolu nad sjeveroistočnom Sirijom.
Rusija, sa svoje strane, kao i Iran i Hezbollah, nastoji zadržati Siriju ujedinjenu i omogućiti sirijskoj vojsci da ponovno uspostavi kontrolu nad cijelim teritorijem zemlje. To pokazuje da Washington nije voljan odustati od rata u arapskoj zemlji, unatoč potpunom neuspjehu plana svrgavanja vlade u Damasku. Za SAD je važno očuvati nestabilnost i spriječiti planove sirijske vlade za obnovu zemlje.
S druga strane, Turska iznova govori o svojim ambicijama u Siriji i tvrdi kako je Osmansko carstvo 1923. godine potpisalo Ugovor iz Lausanne, kojim je Turskoj dobila bolje uvjete od ranijeg Sporazuma iz Sèvresa, ali je Turska bila prisiljena odustati od zahtjeva za ogromnim teritorijima u Siriji i Iraku.
Turska sada tvrdi da na temelju navodnog tajnog članka Ugovor iz Lausanne istječe 2023. godine, nakon sto godina. Erdogan tvrdi da će tada tražiti pravo na iskorištavanje energetskih resursa u svojim teritorijalnim vodama. Štoviše, planira iskoristiti istek ugovora kako bi opravdao ulazak turskih snaga na teritorije susjednih zemalja.
Moguće je da je odluka Ankare da ISIL i Al-Qaeda slobodno prelaze iz Turske u Siriju i Irak bila priprema za ponovno oblikovanje granica regije. Podsjetimo, kada je ISIL 2014. zauzeo Mosul, Turska je bila među zemljama koje su okupaciju trećine Iraka od strane ISIL-a nazvale “sunitskom revolucijom”. Kada su turski diplomati bili taoci u konzulatu u Mosulu, Turska je pregovarala s vođama terorista o njihovom oslobađanju i razmijenila taoce i zatvorenike s bivšim “kalifatom”. Danas turski vojnici pod okupacijom drže Bashiqu na sjeveru Iraka i odbijaju se povući unatoč ponovljenim zahtjevima vlade u Bagdadu.
U Siriji je turska vojska prisutna u Afrinu, Idlibu, Al-Babu i Jarablusu. Zapovijeda i s 80 000 islamističkih militanata, koji su spremni za invaziju na provincije Hasaka i Raqqa, pod izgovorom da će iz tog područja “protjerati teroriste kurdskih YPG / PKK snaga”.
Turski snovi i realan ishod
Zbog svega navedenog su turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, ministar obrane Hulusi Akar, ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavuşoğlu i čelnik MIT-a Hakan Fidan danas putovali u Moskvu, gdje njihovi maksimalistički zahtjevi vjerojatno neće naići na odobravanje.
Ruski stručnjak Vladimir Avatkov za RT priznaje kako je očito da Turska nastoji igrati aktivnu ulogu u regiji, posebno u Siriji.
“Ranije smo tu želju mogli promatrati uglavnom u obliku ambicija, iako Ankara želi biti regionalni lider. Ali za to morate biti odgovorni za događaje koji se odvijaju u regiji. S tim u vezi, situacija u Idlibu će postati svojevrsni test koliko je Turska spremna ne samo dobivati dividende, nego i nositi teret regionalnog lidera”, naglasio je Avatkov.
Za Moskvu je iznimno važno uspostaviti ne samo mir, nego i sigurnost u Siriji, a za to moraju sudjelovati svi značajni regionalni akteri.
“Vrlo aktivne konzultacije se vode na liniji Moskva-Teheran-Ankara, a sama činjenica postojanja sporazuma također je vrlo važna, čak i ako nešto ne uspije”, dodao je Avatkov.
Putin i Erdogan su u planu imali razgovarati i o drugim sirijskim pitanjima na sirijskom planu i mogu li se dogovoriti o postupku pokretanja rada ustavotvornog odbora. Sada kada su glavne snage terorističkih skupina u Siriji potisnute, došlo je vrijeme za temeljitu raspravu o budućoj strukturi zemlje, kažu stručnjaci. Ranije su Iran, Rusija i Turska već pripremili popis predstavnika sirijskog društva koji se mogu pridružiti odboru. Kao što je rekao Jurij Ušakov, taj je popis dogovoren sa strankama u sirijskom sukobu i, naravno, isključuje Al-Qaedu, ISIL i sve skupine koje se bore pod njihovom zastavom. To je loš znak za teroriste u Idlibu, kao i najava da je to jedna od ključnih tema današnjih pregovora.
Situacija na sjeveru zemlje je nešto sasvim drugo, iako je Ankara ne želi odvojiti od Idliba, što je s pozicije Turske razumljivo, jer gubi važan adut u pregovorima kojeg se može odreći za važnije ustupke.
Iako Erdogan vjeruje da igra lukavo, vjerojatno je svjestan da Rusija neće donositi konačne odluke o budućnosti Sirije bez pregovora s Assadom, ali i konzultacija s Iranom.
Sastanak Vladimira Putina i turskog vođe Erdogana se održao u sklopu priprema za predstojeći summit čelnika Rusije, Irana i Turske. Datum još nije određen, ali se zna da se taj trilateralni susret trebao održati na ruskom teritoriju. Ranije je turski ministar vanjskih poslova izjavio novinarima kako će se sljedeći sastanak o sirijskom sukobu organizirati u sljedećih nekoliko tjedana.
Ruski politolog Jevgenij Bahrevski je za RT rekao da se situacija u Siriji neprestano mijenja i postala je još nestabilnija zbog činjenice da su SAD najavile planove za povlačenje svojih vojnika. Stoga je sada glavno pitanje za Rusiju i Tursku, kao i za Iran, svedeno na ono što će se dogoditi u Siriji nakon povlačenja američkog kontingenta, čak i ako ono bude kasnilo nekoliko mjeseci.
Turska i Rusija su sada najveći akteri u toj regiji, jer je položaj Irana donekle oslabljen zbog unutarnjih problema. Očito je da se ruska stajališta s Turskom ponekad ne podudaraju, ali je važno postići nekakav dogovor.
“Moskva i Ankara imaju mnogo šire područje za kompromis u tom pogledu, a tu se priliku može i treba iskoristiti. Za nas je vrlo važno da Turska bude stabilan partner za provedbu geopolitičkih projekata. Mnogo ovisi o tome može li Ankara pronaći zajednički jezik sa sadašnjim vodstvom Sirije, objasnio je Avatkov”, podsjećajući da Erdogan i sirijski predsjednik Bashar Al-Assad nisu uvijek bili u lošim odnosima.
Putin i Erdogan imaju tešku zadaću da usklade stavove oko Sirije, ali to za Moskvu nije problem sve dok traje kakav takav mir u arapskoj zemlji. Važno je uvjeriti Erdogana da su snovi o novom Osmanskom carstvu neostvarivi i da kao što on ne bi dopustio komadanje Turske, susjedne zemlje neće dozvoliti odvajanje dijela svog teritorija, ma što pisalo u Ugovoru iz Lausanne iz 1923.
Najbolji ishod pregovora bi bio skoro pokretanje ofenzive na Idlib, ali ne po bilo koju cijenu, posebice ne po cijenu predaje sjeveroistočne Sirije Turskoj, prenosi logično.com