Published On: Wed, Aug 28th, 2019

UGOVOR S ĐAVLOM: Erdogan je i papi Franji 2014. pokušao podvaliti sramotnu Ahdnamu. Papa je srećom znao o čemu se radi…

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan primio je u studenome 2014 vrhovnog poglavara Katoličke crkve papu Franju, kojem je pokazao  Ahdnamu, dokument kojim je sultan Mehmet II Fatih 1463. godine “garantirao” prava bosanskim franjevcima, ne i narodu,  no ta garancija baš i nije slavno prošla budući da su brojni zapisi ostali a i narodne predaje o brutalnoj otomanskoj vladavini koja je u prvom redu bila tiranija pa tek onda sve ostalo.

Papa je odbio komentirati Erdoganovu pohvalu Ahnadmi. Kao poglavar Katoličke crvke upoznat je kako se širilo Otomansko Carstvo. I što su Ahdname bile. Ne samo u Bosni. Nego i u Armeniji. I kolika se krv prolila nakon njih.

No bez obzira na to određeni krugovi iz Sarajeva, uključujući franjevce, taj dokument osvajača koji daje porobljenom, ono što su zapadni osvajači u to doba nazivali Zlatnom bulom, i što je bila uobičajena praksa, trik, kojim bi osvajač privremeno primirio pobune, taj dokument dakle iz godine u godinu iz centralističkih krugova propagira se kao nešto lijepo i slobodarsko.

Ta propaganda, kako vidimo došla je preko Bakira i do Erdogana.

Papa Franjo je tada bio doputovao u višednevnu posjetu Turskoj u okviru koje ga je u zgradi Predsjedništva u glavnom gradu Ankari primio i predsjednik Erdogan.

Nakon razgovora sa papom, Erdogan mu je pokazao i Ahdnamu koju je Mehmed II Fatih prije tačno 551 godinu, nakon osvajanja Bosne 1463. godine, izdao bosanskim franjevcima na polju Milodražu kod Kiseljaka.

AHDNAMA: Ljudska prava Franjevcima ako skupa s Turcima katolike budu držali u ropstvu

Fatih je Ahdnamu predao fra Anđelu Zvizdoviću, starješini franjevačkog reda u BiH, kojom bosanskim franjevcima garantira osobnu  i imovinsku sigurnost, kao i slobodu vjerskog djelovanja, uz uvjet da porobljeni narod drže sultanu pokornim.

Vidimo da je pravo fratrima usko vezano uz pokornost naroda. Pobunjeni narod znacio bi kraj povlaštenosti fratara.

Pri tome sultan tu sigurnost ne jamči narodu.

Ukratko Franjevci su pristali na ugovor u kojem se kaže – Vi ćete biti sigurni dok vam budemo provodili tiraniju nad narodom, al samo do onog trenutka dok taj narod budete učili pokorstvu. Ako se narod pobuni ni vaša sigurnost više nije zajamčena.

I tako je počeo genocid koji će trajati puna 4 stoljeća. A u kojem su franjevci bili redodržava u sklopu Otomanskog carstva. Brojni su zapisi koji potvrđuju da su u 4 stoljeća oni postali otomanska redovnička vojska koja ne priznaje Papu. To Erdogan Papi nije spomenuo.

Sveta je Stolica godine 1612. i 1618. poslala zaslužnoga dubrovačkog isusovca Bartola Kašića u predjele jugoistočne Europe pod turskim gospodstvom da izvidi tamošnje stanje i podnese izvještaj. U svome izvješću godine 1613. Bartol piše papi Pavlu V. (1605-1621(sad) “Ako Vaša Svetost ne poduzme koje učinkovito sredstvo s bosanskim fratrima da ne priječe osobe koje je Vaša Svetost poslala, nitko neće moći biti siguran da ga oni ne predaju u ruke Turcima uz uobičajene i neuobičajene kletve. Oni znaju koliko mogu, u srcima Turaka, izvući novaca od siromašnih svećenika”.34 Ne treba posebno upozoravati: kad se spominju bosanski franjevci, onda se redovito misli i na one franjevce koji su živjeli na području današnje mostarsko-duvanjske biskupije, tj. u Humu ili Hercegovini.

Fratri Kalifata iliti kalifratri tako će u izvještaju Bartola Kašića ,oca hrvatske pismenosti biti opisani kao zla sekta, koja je spremna ubiti, te Turcima izručiti svakog papinskog izaslanika koji bude poslan u Bosnu.

Postoje zapisi o fratrima koji nakon molbe Turcima jašu skupa s doniranim im janjičarima i ubijaju ljude, pa čak i svećenike.

Postoji zapis o fratru iz Kreševa koji traži od Turaka da ima protjerati sve svećnike koji šire katoličanstvo po Hercegovini, a došli su od Mletaka i nisu odani njemu, fratru kalifata iz Kreševa.

To je najbolji dokaz koliko su “bili uz narod”.

Dodajmo ovom svemu da se vole hvaliti kako su širili znanost i prosvjetiteljstvo dok su sami većinom bili potpuno nepismeni.

No kad imaš narod bez svjetovne inteligencije, čije je plemstvo pobijeno skupa s kraljem nakon ulaska El Fatiha, logično je da narodu možeš prodati svaku laž. Pa tako i laž da si stoljećima bio uz njega.

Sultan inače nije dozvoljavao gradnju crkava.

Navedite nam jednu Crkvu izgrađenu u to doba, a katolicima je bilo naređeno da se imaju pokapati tako da križ ne viri nad zemljom.

Ništa to nije bilo dovoljno kalifratrima da dignu narod na ustanak.

Ustanak se događa tek dolaskom dijecezenskih svećnika. Don Ivan Musić, vođa hercegovačkog ustanka stoga mora biti zaboravljen. Jer i danas živimo u jednoj vrsti fratrizanskog režima. Sustava u kojem se oni sve pitaju.

Izdavanju Ahdname prethodio je  govor gvardijana Bosanske franjevačke kustodije fra Anđela Zvizdovića, u kojem je on od sultana Mehmeda II Fatiha zatražio garanciju života i slobodu ispovijedanja za sebe i svoj red. Ne pravo vjere, pravo na rad i pravo na život svom narodu. Zvizdović je, ukratko, spašavao svoju guzicu, i guzicu svoje sekte. Izručujući svoj narod.

Obećao mu je sultan pri tom sramotnom činu, kad je vidio s kakvim izručiteljem ima posla, da će biti “poštovan kao bosanski kraljevi”.

U znak poštovanja, sultan je svojim plaštom ogrnuo fra Anđela Zvizdovića.

I tako je počela vlast fratarskog sultanata.

Od tada do danas oni su se slizali sa svakom okupacijskom vlasti.

Otomanima, Austrougarima, Karađorđevićima, Ustašama, Titom, Političkim Sarajevom i HDZ-om u Hercegovini.

Slizani sa svima i u ratu s jedinima kojima bi morali služiti – Vatikanom.

Treba li pojašanjavati tko je organizirao otmicu biskupa u Mostaru i tko je naručio propagandni film da je Ratko Perić KGB agent?

Trebamo li pojašnjavati koliko nas je njihov rat s Vatikanom koštao 90-ih i zašto nismo imali potporu Vatikana?

Nakon Ahdname, umjesto sultanske milosti, žitelje Bosne i Huma, pogodili su porezi, danci u krvi, sejmeni, silovanja, pokapanje mrtvih bez istaknutih križeva, rušenja crkvi, prevođenje na islam te izgradnja džamija na porušenim crkvama.

Bez obzira na riznicu dokaza o otomanskom nasilju, “intelektualčad” unitarne otomanofilne BiH umjesto jasnog stava prema tom vremenu, možebitnih zahtjeva Turskoj za ratnu odštetu, to doba Tamnog vilajeta, predstavlja svijetlim i idiličnim. I uz to mašu doktoratima povijesti…

I ove godine Fratrizani hrle u Fojnicu po pečat svoje sramotne izdaje naroda, izručenja tisuća župa Okupatoru. I tamo više nisu samo daidže. Nego i hercegovački fratri. Provincijali Šteke. Fra Sesari.

Sotonizam je veličati ubojicu, čovjeka koji se ogriješio o svih sedam smrtnih grijeha.

Sotonizam je veličati El Fatiha koji nas je ubijao zbog naše vjere.

Naši fratri Petka 13-og odlaze u Fojnicu veličati ugovor sa Sotonom. Koji su potpisali. Bez naše privole.

Bit će to i simbolički dan kad će se potpuno odijeliti od ovog naroda.

poskok.info