ECONOMIST: Razmjena teritorija otvorila bi vrata pakla na Balkanu

No ako bi Srbija i Kosovo razmijenili dijelove teritorije, proces se tu ne bi zaustavio, upozorava Economist te ističe kako bi takva razmjena mogla imati dalekosežne posljedice. Umjesto toga, mudrije rješenje bilo bi “umanjivanje značaja nacionalnih granica”.

Kosovo je prije deset godina proglasilo nezavisnost od Srbije, pri čemu su Albanci, koji čine većinu populacije, slavili, ali Srbi koji žive u enklavama nisu, podsjeća Economist. Kosovski Srbi sebe i dalje smatraju građanima Srbije, koja nije priznala Kosovo kao republiku.

Ovo je situacija tipična za Balkan, gdje su granice, “iskreno govoreći, u neredu”, primjećuje Economist. Tu su Srbi koji žive na Kosovu i Bosni i Hercegovini, gdje imaju svoju republiku, Albanci i Bošnjaci koji žive u Srbiji, Hrvati u Bosni i Hercegovini i Grci u Albaniji.

Srbijanske vlasti nedavno su predložile da se razgovara o razmjeni teritorija s kosovskim Albancima. “Je li to razumna ideja?” pita se Economist i zatim navodi povijesni primjer takve razmjene – 1923. godine Grčka i Turska su se usuglasile da razmjene oko dva milijuna ljudi. Kršćansko stanovništvo Turske poslano je u Grčku, a muslimani iz Grčke poslani su u Tursku.

Iako je to bilo gotovo pa nasilno preseljenje, Grčka i Turska ipak nisu ratovale od tada, ako ne računamo Cipar na kojem živi izmiješano grčko i tursko stanovništvo i gdje je turska manjina na sjeveru otoka proglasila neovisnu državu koju priznaje samo Turska.

To je pak inspiriralo nacionaliste na zapadnom Balkanu, navodi Economist. Između 1918. i kasnih 1950-ih godina mnogi muslimani su ohrabrivani da odu iz Jugoslavije u Tursku. Ali, u vrijeme raspada Jugoslavije 1990-ih i dalje je stanovništvo bilo prilično izmiješano. Lideri u vrijeme jugoslavenskih ratova vidjeli su etničko čišćenje kao najbolji način da stvore nove nacije-države nenaseljene problematičnim manjinama.

Do 1995. godine područja povijesno naseljena Srbima u Hrvatskoj ostala su prazna, a na stotine tisuća Srba, Hrvata i Bošnjaka na sličan je način iseljeno iz domova u Bosni. Također, veliki broj Srba napustilo je Kosovo poslije rata, dok ih je oko 120.000 ostalo.

Srbijanske vlasti žele sada predlažu dogovor prema kojemu bi se sjeverni dio Kosova dao, a da se u razmjenu dijelovi Srbije naseljeni Albancima daju Kosovu.

Zagovornici takve ideje ističu kako su multietničke države propale na Balkanu, ali “oni ignoriraju činjenicu da, kada vlade jednom krenu tim putem, proces nema očigledan kraj i ne obraćaju pažnju na ljudska prava svih uključenih” u proces, upozorava Economist.

Ako Srbija i Kosovo počnu ozbiljne razgovore o prekrajanju njihovih granica, utjecaj na balkanske zajednice, osim onih u pogođenim dijelovima Kosova i Srbije, može biti veoma dubok.

Lideri u Republici Srpskoj održat će referendum o budućnosti RS-a, bosanski Hrvati krenut će istim putem, a Bošnjaci će se onda boriti da spriječe komadanje njihove zajedničke države. Srbija će pak pokušati spriječiti bošnjačke nacionaliste u Sandžaku koji sanjaju o ujedinjavanju te regije u “veliku Bosnu'”.

U međuvremenu, Albanci u zapadnoj Makedoniji i Crnoj Gori tražit će da se priključe “velikoj Albaniji'”, a ta ambicija mogla bi uključiti i pripajanje dijelova sjeverne Grčke, dok bi grčki nacionalisti zatražili dio južne Albanije.

Ironija u vezi sporne razmjene je u tome da većina kosovskih Srba zapravo živi u enklavama na jugu Kosova, tako da im sporazum ne bi omogućio život u Srbiji i oni bi vjerojatno morali napustiti domove, upozorava Economist

Srbijanski dužnosnici bili bi manje bili zabrinuti zbog svog stanovništva nego u vezi poduzimanja koraka k priznanju Kosova – čime bi olakšali svoj put ulaska u Europsku uniju. Njih možda ne brine to što razmjena teritorija na Balkanu može imati ogromne posljedice.

Balkan, naravno, nije jedini slučaj gdje države zamjeraju svojim susjedima zbog trenutnih granica. Mađarski nacionalisti, na kraju krajeva, nisu se pomirili s gubitkom Transilvanije u Rumuniji, a rumunjski nacionalisti željeli bi prekrojiti svoju granicu s Moldavijom. Sve su to razlozi što je “balkanizacija” na lošem glasu, zaključuje Economist.

Budući da je EU cjelovita, umanjivanje značaja nacionalnih granica izgleda kao mudrije rješenje od njihovog prekrajanja, koje bi, kako je rekao jedan visoki dužnosnik EU-a, “otvorilo vrata pakla”.