U Novom danu na N1 akademik Esad Duraković.
Velikom većinom usvojena je Rezolucija o BiH u Vijeću Europe. Kako komentirate ovu Rezoluciju?
Mislim da je Rezolucija jako dobra i mislim da je taj izbor u osnovi jako dobar. Sve što sam participirao u vezi s Rezolucijom uglavnom je u korist afirmacije temeljnih vrijednosti BiH – promjena Ustava, ljudska prava itd. Evropska zajednica je najzad uočila neke ključne probleme, neke klipove u točkovima, da tako kažem. Europa se dosad ponašala izuzetno birokratski, nevizionarski. Ovo je ohrabrujuće.
Kako ste doživjeli poruke koje su uputili izaslanici, a koje se odnose na ustavne reforme, sprovođenje odluka Ustavnog i Europskog suda i izmjenu Izbornog zakona, te poruku političarima da ne govore više da je nemoguće, nego da preuzmu odgovornost?
EU zbog miješanja u unutrašnje stvari u BiH treba udariti po prstima vrlo snažno Srbiju i Hrvatsku, zemlje koje su izvršile agresiju na BiH, kako bi priprijetili, da tako kažem, njihovim
eksponentima Dodiku i Čoviću i te bi politike preko noći nestale, bile bi amortizovane.
Ima li tih malih pomaka koje radi EU?
Mislim da je Čović u međunarodnoj zajednici markiran kao glavni negativac, čak negativniji od samog Dodik. I mislim da je ova posjeta hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović bila nakon međunarodnog pritiska na Hrvatsku zbog bahatog ponašanje prema BiH.
Tijekom posljednje posjete Grabar-Kitarović je kazala kako “Hrvatska grli BiH”, te da je “Hrvatska najveći prijatelj BiH na putu ka EU”. Kako komentirate promjenu u retorici hrvatske predsjednice?
Ona očigledno ima problem jer, s jedne strane, mora balansirati između pritiska Europe, i, s druge strane, pritiska desnice u Hrvatskoj, koja je vrlo jaka – bosnofobična, bošnjakofobična i islamofobična.
Vučićevo pružanje ruke Bošnjacima?
Ne trebamo suditi političarima po izjavama, jer je tu Vučić majstor…on se stalno nešto grli u izjavama. Trebamo sačekati i vidjeti da li su izjave iskrene. Međutim, značajan dio krivice u
tim odnosima snosimo i mi jer imamo tu neku poniznost i odsustvo dostojanstva. To je kompleks. Kada Plenković obilazi tzv. hrvatski teritorij u Stocu – to nije ništa drugo nego neka vrsta agresije na koju se moralo reagirati sa najviših instanci u državi. To što ne reagiraju je pokazatelj osjećaja manje vrijednosti.
Ne mogu shvatiti da Majke Srebrenice stavljaju cvijet Vučiću i što Kitarović proglašavaju kraljicom Balkana, ženu koja slavi zločinca Paraljka.