Duje Šantić, sin nestaloga generala Vlade Šantića, zapovjednika HVO-a u Bihaću koji je zaslužan što Bihać nije postao nova Srebrenica, u intervjuu za Dnevnik.ba govori o odnosu institucija prema slučaju njegova oca, ali i svim herojima Domovinskog rata. Opisao je i napad na njega koji se dogodio sredinom ožujka. Duje je ponovio i da odgovornima za smrt svoga oca drži Atifa Dudakovića i Hamdiju Abdića Tigra.
Razgovarao: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba
Dana 13. ožujka je u stubištu Vaše zgrade izvršen napad na Vas. Možete li nam u kratko opisati što se dogodilo?
Nakon treninga kao i svaki put vraćam se kući,parkiram auto i ulazim u haustor u kojem je mrak. Odmah pri ulasku jedan je napadač bio tik uz vrata sa desne strane a drugi na prvoj stepenici. Nisam ni uspio podići glavu ,samo sam čuo ETO GA, DRŽI GA…Ovaj sa stepenica me počeo udarati nekakvom šipkom po glavi dok sam ovog sa moje desne strane udario u predio glave i osjetio sam da mi je pao po nogama. Drugi napadač mi je skočio na leđa i nastavio udaranje ali sam se uspio obraniti, zatim otvorio vrata i utrčao u auto, potom sam nazvao prijatelje i sa istima otišao u MUP.
Nakon više od 20 dana, postoje li ikakve službene policijske informacije tko bi mogli biti napadači i, ono što je važnije, čime su motivirani? Tko je nalogodavac?
Stvarno ne mogu reći ništa konkretno. U kontaktu sam sa policijom i nadam se de će se slučaj riješiti u skorije vrijeme.
Policija je prvotno okarakterizirala napad kao pljačku, dok mediji govore o pokušaju ubojstva radi Vaših medijskih istupa. S ovom vremenskom distancom, koje je Vaše mišljenje o motivima napada?
Ovdje nema govora o nikakvoj pljački, a moje mišljenje je da sam dirnuo u „osinje gnijezdo“ i da pojedincima ne odgovara moj način govora odnosno ISTINA. Nisam policajac al kada vas netko udara šipkom po glavi ne znam kako to okaraktizirati. Sva sreća da sam aktivni sportaš i fizički spreman i to me je spasilo.
Pretražili smo po medijima reakcije na napad na Vas, osim stereotipnih izjava tipa „neka institucije rade svoj posao“ koje su novinari morali na svoje inzistiranje dobiti, nismo vidjeli ikakve spontane reakcije nijedne od institucija što vladinog, što nevladinog sektora. Kako to objašnjavate? Jeste li očekivala konkretnija reakciju od institucija, pa i onih hrvatskog naroda?
Sigurno da jesam,osim obitelji, prijatelja i ljudi koji me podržavaju,nisam dobio nikakvu potporu institucija. Dan poslije napada posjetio me je ministar unutarnjih poslova i hvala mu na tome. U zadnje vrijeme se oglasio generalski zbor i Ured predsjednice Hrvatske. Znači ja trebam dobiti po glavi da bi se oglasile institucije. Ljudi dragi moja agonija nije od jučer nego traje 21 godinu. Moj otac je general HVO-a, postoje dokumenti koji dokazuju kako je on jedna od najodgovornijih osoba što Bihać nije postao nova Srebrenica. On jeste moj otac, ali je i simbol hrvatskoga naroda. Kolika je iskrenost današnjih institucija prema braniteljima i našim svetinjama za koje se ginulo najbolje se ogleda u odnosu prema slučaju mog oca. Meni ne trebaju i ne želim priopćenja i tapšanja po ramenu, ja tražim istinu za svog oca. Istinu koju dosta ljudi zna, ali se zataškava i krije.
Napravimo jednu paralelu: nedavno je netko kamen bacio sa Starog mosta i pojedine političke stranke i cijela mreža organizacija nevladinog sektora je osudila taj čin, dok u Vašem slučaju nije bilo nikakve reakcije. Možda će malo patetično zvučati, ali vrijedi li kamen više od ljudskog života?
U mome slučaju nažalost vrijedi. Kroz ovih 21 godine borbe sa vjetrenjačama sam navikao na takve stvari ali to nije moja sramota.
Facebook grupa „Podrška obitelji Šantić“ broji preko 2600 članova i podrška svakim danom raste. To je bio i povod Vaših medijskih istupa gdje ste otvoreno optužili Atifa Dudakovića i Hamdiju Avdića za smrt Vašega oca. Mediji su sve to iscrpno pratili te je nemoguće da nisu upoznati s optužbama. Je li ijedan od njih dvojice ikada demantirao Vaše navode?
Hamdija Abdić je prije dvije godine, tijekom istrage, odbacio moje tvrdnje, što ima i zabilježeno. Bolje da nije ništa komentirao jer je njegova izjava klasičan primjer čovjeka koji laže. Primjer za udžbenike. Ja ne mogu vjerovati da nitko, počevši od institucija, pa do medija i nevladinih institucija ne smatra shodnim istražiti tko govori istinu – ja ili Hamdija Abdić. Postoje zabilježena svjedočenja direktno uključenih ljudi, kao i dokumenti koji dokazuju da sam ja u pravu i da su ljudi koje ja optužujem direktno odgovorni za smrt moga oca. Činjenica da istinu nitko ne želi i ne osjeća potrebu istjerati na čistac najbolje govori o društvu u kojem živimo.
Postoje dokumenti, ali i svjedočenja koja govore kako je Atif Dudaković, kao zapovjednik topničke divizije JNA, izravno umiješan u granatiranje Zadra i okolice tijekom Domovinskog rata. Uz to, Vaš otac je bio i general Hrvatske vojske. Je li Vas itko iz Hrvatske kontaktirao po pitanju podrške ili pomoći rasvjetljivanju slučaja Vašega oca, kao i eventualne optužnice protiv Dudakovića?
Što se dotičnog tiče, zna se gdje je bio i šta je radio i kada i kako je došao u Bihać. Ne mogu vjerovati da Hrvatska nije podigla optužnicu s obzirom gdje je bio i koja je nedjela radio. NE, nitko me nije konktatirao po tom pitanju iz RH. Ja bih postavio pitanje braniteljskoj populaciji: jesu li vaši suborci ginuli i jeste li vi stavljali svoj život na kocku za ovo što imamo danas i za ovakav odnos prema svetinjama? Da zločinci slobodno hodaju, da profiteri diktiraju život, dok za one koji su život dali se ne zna ni gdje su im kosti i dok naša Šestorka trune u zatvoru.
Nedavno je u Mostaru održan skup „Domovinski rat-Hrvati BiH i HVO u Domovinskom ratu“ u organizaciji Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata i Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra. Skup se dogodio samo nekoliko dana nakon napada na Vas. Je li Vas itko kontaktirao od strane tu prisutnih ili ponudio pomoć u nastojanjima pronalaska istine o sudbini Vašega oca?
Mogu reći da mi je proslijeđena pozivnica preko druge osobe, a mene osobno nije nitko kontaktirao. Mislim da to nije način komunikacije. Iako sam nedavno razgovarao sa gosp. Nazorom i gosp. Ragužem. Kakav će rezultat razgovora biti, ne znam. Ne polažem previše nade u to jer, ponavljam, od tapšanja ramena me leđa zaboliše, a ja nikako da saznam istinu o mom ocu. Daj Bože da griješim.
Nedavno je g. Ivo Lučić, nekadašnji načelnik SIS-a HVO-a, na Vaše javljanje u eter odgovorio kako se sve o sudbini Vašega oca zna i informacije postoje u Tužiteljstvu BiH. Ako je to istina, zašto Tužiteljstvo ne radi svoj posao? Od smrti Vašega oca je prošlo 21 godina.
Svi oni sve znaju… Evo ja ovim putem pitam, gospodo zašto ne radite svoj posao? Ovo je smiješno, moj otac je general i je li moguće da prođe 21 godina a da se ništa ne čini po tom pitanju.
Ministar pravosuđa BiH g. Josip Grubeša je pozitivnim ocijenio rad Tužiteljstva iako ono, prema Vašem mišljenju, ne radi svoj posao. Imate li komentar na to?
Bit ću iskren kao i uvijek. Gospodin Josip Grubeša me vrijeđa sa svojom ocjenom o radu Tužiteljstva, ustvari prosudite sami. Želim samo upitati jednu stvar: kako je moguće da se ubojstvo moga oca tretira kao civilno ubojstvo? Znam da je Tužiteljstvo neovisan subjekt, ali to ne znači da je nedodirljivo i da nikome ne polažu račune. Slučaj moga oca nije izoliran, samo je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako se odnosi prema herojima Domovinskog rata iz redova HVO-a. Ovim putem molim institucije i naše predstavnike u tim institucijama da se konačno jasno očituju po ovom pitanju.
U intervjuu za TV Kiss ste izjavili kako nemate povjerenje u institucije BiH. Imate li povjerenje u institucije RH? Prije svega, u ovom mandatu u saborskim klupama sjede i pojedini kolege Vašega oca zapovjednici Glasnović i Krstičević. Jeste li pokušali doći do njih?
Naravno da bih imao povjerenje, to su dvije legende domovinskog rata koje ja iznimno cijenim. Imao sam u planu (razgovarati s njima), međutim, ovaj napad na mene dosta je poremetio moje planove. Već sam naveo da se oglasio generalski zbor i sad mislim da moraju ići do kraja ipak je riječ o generalu i njihovom suborcu.
Dnevnik.ba