Autor: dr. Ivan Vlahović, teolog i doktor moralne teologije
Danas u 12 sati, očekuje se važna odluka iz Vatikana koja bi mogla rasvijetliti višedesetljetnu nejasnoću oko ukazanja u Međugorju. Dok milijuni hodočasnika i vjernika s nestrpljenjem iščekuju vijesti, postavlja se ključno pitanje: što će ta odluka doista značiti za Crkvu i za vjernike diljem svijeta? Hoće li Sveta Stolica napokon priznati nadnaravni karakter ukazanja u Međugorju, i ako da – u kojoj mjeri?
S obzirom na povijest Crkve, možemo s priličnom sigurnošću reći da takva odluka neće biti jednostavna, niti crno-bijela. Iako su neki mediji, posebno oni naklonjeni određenim agendama, posljednjih dana vršili pritisak na Crkvu da prizna prvih sedam dana ukazanja, moramo se zapitati što to zapravo znači i kakve posljedice to može imati.
Priznati neka ukazanja, a druga ne?
Ako Sveta Stolica prizna nadnaravnost samo prvih nekoliko dana ukazanja u Međugorju, što to znači za desetljeća kasnijih tvrdnji? Što je s preostalih 47.000 ukazanja koja su se, navodno, događala od tih prvih dana do danas? Trebamo li vjerovati da su vidioci u prvih sedam dana govorili istinu, a da su ostatak vremena ili bili zavedeni, ili – što bi bilo još problematičnije – svjesno lagali?
Crkva se nalazi pred nevjerojatno osjetljivom dilemom. Priznavanje nekih ukazanja, a odbacivanje drugih, otvara mogućnost da se ukazanja ne sagledavaju kao kontinuirani fenomen, već kao nešto što se promijenilo, razvijalo, ili čak izmaknulo nadzoru. Ovo priznavanje može se doživjeti kao kompromis, ali svakako donosi i svoje izazove. Jer ako su kasnija ukazanja lažna ili neautentična, što onda reći o duhovnim vođama i hodočasnicima koji su svo to vrijeme pridavali duhovnu težinu svakom novom ukazanju?
Duhovni plodovi – i oni gorki
Crkva kroz povijest nije priznavala nadnaravnost olako. U posljednjih 50 godina, samo šest fenomena dobilo je službeno priznanje od Vatikana. Svaki od tih slučajeva bio je praćen jasnim duhovnim plodovima, poput čuda, ostvarenih tajni ili duboke preobrazbe vidioca. U Lourdesu, Fatimi i drugim priznatim mjestima ukazanja, vidioci su ili tragično završili ili su se zaredili, odabravši put služenja Bogu, daleko od svjetovnog života.
No, u slučaju Međugorja, taj scenarij ne postoji. Vidioci žive svjetovne živote, neki vode uspješne trgovačke lance. Nema ni jednog priznanja čuda koja bi Sveta Stolica mogla potvrditi, niti ostvarenih tajni koje bi ojačale vjerodostojnost cijelog fenomena. Ako Crkva prizna prvih sedam dana, moramo se pitati: gdje su plodovi? I što je s činjenicom da su mnogi duhovni vođe Međugorja, oni koji su podupirali taj fenomen, postali kontroverzni likovi?
Biskup Perić, otmice i klevete – Plodovi sumnje?
Ako ćemo govoriti o duhovnim plodovima, ne smijemo izostaviti ni tamnu stranu priče. Naime, što reći o onim koji su branili slovo Crkve, poput biskupa Ratka Perića? Taj biskup, koji se usudio stati protiv masovne euforije oko ukazanja, bio je izložen prijetnjama, klevetama i čak otmici. Neki su išli toliko daleko da su ga nazvali agentom KGB-a u filmovima poput Sedlarovih klevetničkih uradaka.
Zar su to plodovi duhovnosti? Zar je biskup Perić, kao branitelj crkvenog nauka i vjernosti Svetoj Stolici, zaslužio biti obilježen kao neprijatelj Crkve samo zato što se usudio postaviti pitanja? A što je s kontroverznim slučajem bivšeg fratra Tomislava Vlašića, koji je osnovao novu Crkvu i postao simbol udaljavanja od crkvene hijerarhije? Njegovo skrivanje trudnice samo dodaje ulje na vatru sumnji.
Blagoslov ili zabluda?
Ako Crkva prizna prvih nekoliko dana ukazanja u Međugorju, to će značiti jasnu distancu od kasnijih događanja. Time bi poslala poruku da postoji istinska duhovna dimenzija na početku fenomena, ali da su kasniji događaji možda bili iskrivljeni ljudskim slabostima, zabludama ili čak svjesnim obmanama.
Međugorje kao fenomen može biti plodno tlo za duhovni rast mnogih, ali ne smijemo zatvoriti oči pred neugodnim pitanjima i kontroverzama koje su pratile ovaj fenomen kroz desetljeća. Mudrost Crkve leži u razlučivanju plodova – i dobrih i loših.
Zaključak: Strpljenje i razlučivanje
Kao teolog i moralist, svjestan sam koliko je važno da Crkva ne brzopleto donosi odluke o nadnaravnom. Crkva mora ostati čuvarica vjere, a ne podlegati pritiscima medija ili javnosti. Ako Crkva prizna dio ukazanja u Međugorju, to bi moglo biti priznanje početnog nadnaravnog impulsa, ali i suzdržanost prema kasnijim tvrdnjama.
Međugorje će, bez sumnje, ostati tema rasprava i daljnjeg promišljanja. Neki će u njemu vidjeti čisto nadnaravno iskustvo, dok će drugi upozoravati na ljudsku slabost i moguće zablude. No, jedno je sigurno – Crkva će nastaviti voditi vjernike putem razlučivanja, moleći se za mudrost i duhovno vodstvo.
I, kako bi nas Pismo opomenulo: “Po plodovima ćete ih prepoznati” (Mt 7,16). Vrijeme će pokazati kakvi su ti plodovi doista.
O autoru: dr. Ivan Vlahović, teolog i doktor moralne teologije, bavi se pitanjima crkvenog nauka, moralnim dilemama u modernom svijetu te temama vezanim za duhovnost i nadnaravne fenomene u svjetlu crkvenog nauka.