Zadnji put ovoj zemlji kruna je pala s glave krajem 15. stoljeća kada je predsjednik Osmanske Komisije njegova ekselencija El Fatih stao pred Stjepana Tomaševića, rekao mu “Ćestitam jarane, upravo ste postali dijelom zajednice Osmanskih zemalja, najmoćnije imperije na svijetu”.
Hvala junače, rekao je naš siroti kralj te kleknuo da primi blagoslov od novog imperatora. Ovo je velika čast za mene kao i za moju malu kraljevinu i moj narod.
Sultanu to nije bio neki trofej.
Dao je znak velikom veziru, ovaj je prišao pred našeg kralja, rekao mu da zatvori oči a potom zamahnuo sabljom. Kako je sablja bila od čelika a tkivo našeg kralja obično ljudsko, kosti mekane, ne naročito razvijene i s manjkom joda i de vitamina zbog generalne pothranjenosti tih godina u kraljevini s lakoćom su se povukle pred turskim čelikom tako da veliki vezir kako je zamahnuo nije ni osjetio neki otpor materijala i gluho bilo zamalo sultanu ne očeša nos.
Glava Bosne otkotrljala se krvava niz jajačku kaldrmu. Kruna šaptom pade.
Na taj način smo svečano nadokrunilli naš ulazak u Osmansku zajednicu.
No s ulaskom u modernu Osmansku zajednicu današnjice – Europsku uniju (imperij koji propada i koji izaziva ratove u komšiluku, kako bi profitirao na tuđoj nesreći, što će reći da kopiraju Turke) ne ide nam tako glatko. To znači da je rahmetli Šćepo Tomašević bio jači pregovarač od današnje elite u Bonskoj Bosni. Više je otpora pokazivao manje se divio, doduše nisu mu ni dali da se divi.
Ako je nekada sultan Osmanlijske imperije imao jasno postavljene ciljeve i metode, moderna Europska unija donosi kompleksniju vrstu kolonijalizma – onu koja dolazi s formularima, konferencijama i obećanjima koja ne znače ništa. Divljenje Osmanlijama nametalo se odozgora režimom, divljenje EU postaje religija, ako se ne diviš podbada te komšija, otac, sin, svatko.
Na svaki njihov uloženi miliju eura ti gubiš dva milijuna vlastitog dostojanstva. Djecu odvode brže od Osmanlija. Imamo već to iskustvo dobrog tiranina. Što je recimo bila AU monarhija nego to? Na šaku odvezenog zlata i srebra izgraidli su četiri šake austrijskih zgrada. Danas smo zemlja bez zlata i srebra i divimo se austrougarskoj arhitekturi ili pak istu kopiramo. Jer svoje nemamo.
No kad smo kod ulaska u EU nismo li mi EU kolonija od 1995? Ako su nas kolonizirali čemu pristupanje Europskoj uniji čiji si progutani dio?
Ako su EU gubernatori vlasnici naših mržnji našeg ustava, našeg života, što to mi imamo s njima pregovarati hoće li nas primiti ili neće?
Pazi ti bezobrazluka, pošteno recimo – Određuju ti imaš li pravo govoriti, misliti, primati plaću na račun, kako smiješ gledati vizure zemlje u budućnosti, određuju ti sastav Ustavnog suda i direktore televizija, i gdje će ti biti plinski bitnis umješten, ali eto pregovaraju oni ko fol s tobom. A pregovori u koloniji svode se na to – “Jeste li uradili sve ono što mi tražimo od vas ili ćete pod sankcije?
Ozbilljno vam kažem, Osmanlije mi se čine ko tolerantniji vladari. S njim si barem znao na čemu si.
Razlika je samo u tome što danas nema sablji, ali glava ove zemlje pada jednako lako pod težinom vlastite nedostojnosti, transgeneracijskog robovskog menatlilteta koji nam je ušao u gen. A ako se i rodi štogod prkosno, daj mu daljinski, plati mu Arena Paket i pokaži mu kladionicu. I to je društveno mrtvo za par mjeseci.
Dok se političke elite prepiru oko toga tko će prvi popiti čorbu europskih fondova, običan narod ostaje u vječnoj kaljuži.
U zemlji u kojoj vladaju Bonski ustav i savršeno dogmatična crkva međunarodne zajednice, građani su svedeni na šutljive kokoši.
Nema Bosanskog i Hercegovskog “Ali” na europskim dvorovima baš kao što ga nije bilo 1878 kad nismo znali reći “alo čekajte, majku vam jebeno okupatorsju, otkud vam pravo da samo uđete i kažete da je ovo vaše, pa nema pet dana da smo se Turaka rješili boga vam austrougarskog”.
Nema tog Ali ni 2001 da im kaže “Alo bolan, pa jedva smo ovaj rat primirili, majku vam jebemo okupatorsku, otkud vam samo pravo da si dometnete ovlasti i kažete ovo je sad novi ustav, novi odnosi, novi zakkoni novi sudovi, nema veze što ste potpisali nešto sasvim drugo, pa ne morete to raditi bagro kolonizatorska”
Dok se države u regiji poput Crne Gore i Srbije natječu za prilike u procesu koji se zove “pregovori” , sluškinja , antisuverenistička Bosna i Hercegovina bira ostati bespogovorna suležnica od države, dok Osvajač koristi naše strahove, jednih , drugih od trećih, nas braće u klanju da nas drži pod kontrolom.
A ako se pojavi državnik, netko poput Dodika, daj mu sankcije, proglasi ga lopovom koji sve čini za svoju korist i samo mu je stalo do bogaćenja. Pa isusa im priglupog nije li Dodiku jeftinije povući se i ponudi im da ga se kanu a da mu se bogatstvo udesetorostruči? I nije li danas za bogaćenje u BIH sve bolje od bavljenja politikom? Najbogatiji u zemlji nikako nisu političari nego potpuni anonimci trogloditske korpulencije i pameti.
Dok EU Osvajač prijeti da će povući milijarde eura ako ne usvojimo potrebne reforme, naši političari ne znaju im reći: Kakve bolan reforme kad ste nas izreformirali vodorovno i okomito majku vam okupatorsku, kad ste nas ubetonirali u najgori beton bonskog ustava*
Možda je vrijeme da promijenimo pristup. Za početak da se osvijestimo da nam se smiju. Da nas smetaju retardinjosima. Zatucanim otokom Europe koji se fura na Aziju.
Zašto ne proglasiti obe naše zemlje i Mladu Bosnu i Staru Hercegovinu „neovisnim državama” koja europske reforme ne trebaju sve dok EU -ne vrati Bosni i Hercegovini njen ukradeni Daytonski ustav.
I kojima je baš ćeif eto biti samostalne i da ne šljive nikog pet posto. Te se krenu reklamirati kao najsigurnije područje za EU banke u kojem nikada neće doći do terorističkih napada pošto je ovo Al Qaeda friendly country u kojoj je Al Qaeda dio demokratske vlasti i non stop je na vlasti od 90-ih do danas. Na SDA mislim da. Za one koji misle da pretjerujem nek provjere koja je partija u UN u BH diplomatsku misiju tik pred napad na WTC minarete, imenvala šefa Al Qaede za Europu. Uvaženu ekselenciju Abu Mealija. Još jedno zabranjeno ime na balkanskim TV kućama.
Uostalom, to će biti jedno novo iskustvo. Zamisli BIH a nitko njome izvana ne upravlja i sama se o sebi brine. Zamisli. Smiješ li uopće zamisliti nekoloniziranog sebe?
Po prvi put, otkada postoji, Mlada Bosna bi prestala biti vazal. Hercegovini ne bi bilo prvi put da s razumijemo. Ona je prva nastala i posljednja padala. Al bilo bi lijepo da se sama sebe podsjeti. Uostalom ako pristane na EU okupaciju BIH , Hercegovina se nikada neće riješiti Bosne. A red bi bio. Ušla je dobrovoljno u savez s Bosnom pod uvjetom da se skupa brane od Ugarske, od EU. Eto sad će s njom trčat u EU. Red bi bio barem odvojeno. Uostalom mi u Hercegovini imamo neke zamjerke prema EU i uvjete. Ako Bosna nema eto razloga za razlaz. Miran i gospodski.
Ako ništa drugo, barem možemo pisati povijest s ironičnim osmijehom, podsjećajući buduće generacije da smo između ulaska u EU kao njeni mentalni robovi i ostanka van njenih granica al a dostojanstvom, izabrali ovo drugo.
Europski san ili noćna mora?
Dok sjedimo na margini europske političke pozornice, jedno je sigurno: BiH ulazi u novu godinu jednako kako je ušla i u onu prije. To je dobro. To je ipak neki otpor.
Ali ipak sramotno šutimo dok nam lideri plaču što kruna nove Imperije neće da dođe kod nas jer ne provodimo reforme brzo kak Kruna hoće a ne provodimo ih jer je Kruna opalila hepek 2001 i zamrznula šanse za dijalogom.
Ta šutnja naša, na religioznost naših političara peema EU kruni je sramotna.
Ko joj jebe mater. Majčici izdajnici Europi.
Ako Europa neće u svom sastavu da vidi zemlju čije su princeze rađale europske loze i čiji su sinovi obranili Beč i lomili Turke po turskim brodolomima, bujrum. Samo nek odu odavde. Ima tko nas hoće. Recimo mi sebe hoćemo. Sa sobom u miru. /POSKOK/
wpDiscuz
