Kada bi danas neko srpsko ili hrvatsko kulturno društvo, plaćalo nekim djevojkama da po svojim ulicama hodaju u nekim povijesnim nošnjama, bi li to bilo kazneno djelo?
Ako bi neka svjetska poznata marka plaćala curama da furaju neki novi modni stil i takav nametnu u društvu bi li to bila opasnost po BIH?
Ako doista neki centri u Sarajevu, plaćaju muslimanskim djevojkama da nose tradicionalne islamske burke, i na taj način promoviraju taj način življenja, i ako cure na to pristaju, svojom voljom, što je konkretno i pravno u tome sporno? I otkud pravo državi SIPI i Mektiću da zaviruju ispod tih halja? Tko su oni, da tim ženama/curama brane kako će se odijevati i za tu vrstu odijevanja biti nagrađene? Pa i novčano. Ima li pravo neki Istočni centar promovirati istočne kulture u BIH? Baš onako kako Zapadni centri promoviraju zapadne kulture življenja? Također novcem.
To što neke cure, možebitno, pristaju za novac, nositi burke, ne govori ni o čemu, nego o našem stanju društva.Možda su ih na to natjerale teške materijalne prilike, možda im dođe usput, jer se ne moraju šminkati dok obave osnovne poslove po gradu, a možda im je jednostavno ćeif, te spajaju ugodno s korisnim. A možda to čine svojevoljno i bez novca. Ta sociološka pojova reislamizacije nije nešto čime bi se trebao baviti neotesani Mektić, nego sociolozi i društvenjaci, pod uvjetom da ista pojava postane problematična. No što bi ona postala problematična? Otkada je Islama u BIH otada je i pokrivenih žena. Nije li pokrivanje glava “meculetima” bio tradicijski kod i kršćanskih žena u BIH? Treba li i njih pretresati ako se zamotaju u starosti? Il mladosti.
Ajde da budemo konkretni, za koliko točno novca bi veleuvažni Mektić , održao novinsku konferenciju s burkom navučenom preko glave? I bi li to bilo kazneno djelo? Bi li posle tog morao davati iskaz SIPI?
Dozvoljava li BIH država nošenje burki ili ne? Ako da, a dozvoljava, ovdje se radi o jednoj od najvećih gluposti ikada puštenih u eter. I jednom od najvećih kršenja ljudskih prava ikada. U ovom trenutku svatko ima pravo platiti svakome za svašta. Pa tako i za dresscode. Zaboga ne radi se o prostituciji. A ova priča oko burki svedena je na razinu istrage o prostituciji. I to je ono što bi najviše moralo zgroziti neke ljudskopravaške organizacije. Koje naravno šute.
Podsjećamo , nakon Kurzeve izjave, koja je u suštini ksenofobna, no u naraslom europskom strahu i razumljiva, Mektić , taj nekakav čovjek, čudne naravi, koji za sebe tvrdi da je ministar sigurnosti BIH, tvrdi kako oni nemaju podatke da se takva vrsta plaćanja vrši. Zašto bi oni imali te podatke? Zar je to posao državnog ministra sigurnosti?
Mektićeva izjava dolazi dan nakon što je trebao javnosti pojasniti što je SIPA i njegovo ministarstvo, uradilo, po pitanju eksportiranih građana BIH iz Njemačke za koje su njemačke državne službe utvrdile veze s ISIL-om.
Priča oko burki kao da služi za odvlačenje pažnje od problema tihog uklapanja ISIL-ovaca u BIH društvo. Kao da se hoće reći, ok oni su u Njemačkoj možda i bili u kontaktu s ISIL-ovcima, al tu kad dođu kod nas, oni postaju dio nas i tu nisu opasni. Kao da je BIH zemlja Kalifata pa tu takvi, žive mirnim životima, hodajući u kladionce i igrajući PlayStation.
Četvrti dan nakon progona dvojice ljudi koji su u Njemačkoj optuženi da su pripremali nekakve “radove na cesti” Mektić i SIPA i dalje zabavljaju raju pričama o burkama. Ljevica šuti. NGO šuti. Svi šute. I nitko da reagira. Kao da u BIH živi par milijuna kompletnih idiota. Kao da smo baš ono debilčine kojima Mektić ne duguje pojašnjenje što točno njegovi ljudi čine na kontrolo sumnjivih lica kojima su džihadističke ideje način življenja. Pitanje je to na koje odgovor podjednako traži i Bošnjak i Hrvat i Srbin u BIH.
Umjesto da se Mektića proglasi nekompetentnim za svoj posao idu medijske salve hvalospjeva Soroševih NGO-ova na rad te poprilične političke karikature: Najbolji ministar ikada. Nikad ovakvog imati nećemo. Legenda. Kralj.
A u suštini obični galamdžija kojem kroz državu prolaze proleteri radikalnih organizacija.
Notorni komad nesposobnjakovića kojeg se u naručenim tekstovima kuje u zvijezde. “Država BIH odavno nije imala boljeg ministra” – kažu neki analitičari. Kad ovo čuješ od ljudi koji su na platnom spisku uglednih europskih organizacija prepadneš se. U kakvoj zemlji živiš? Što je ovo? Je li ovo država ili hologram? Jesmo li mi uopće svjesni tko nam glavu čuva?
Mektić ne samo da je loš ministar, Mektić je potpuno smiješan lik. Neotesan, Sarajevu dobar, sve dok udara na Dodika, negira postojanje ISIL grupa u zemlji. I ma kako loše nadzirao državnu sigurnost, dobar je. Jer ponavlja sve ono što mu Sarajevo napiše da mora kazati.
Ponavljamo, peti dan, Mektić nas uvjerava da će SIPA na sve moguće načine utvrditi plaća li neko curama da nose burke, premda nemaju niti zakonsku osnovu za to, niti je to nešto što se treba ticati bilo kog. Najmanje države. Ne pamti se da je država ikada ovdje propisivala dresscode. Osim u doba Tita koji je, protivno deklaraciji o ljudskim pravima zabranio nošenje burki.
Mektić se bruka. Burkama peti dan.
Peti dan, ISIL-ovci se navikavaju na život u BIH. Nakon napornog rada na njemačkoj pečalbi.
Peti dan, taj lajavi galamdžija, koji se nesretnim spletom okolnosti dokopao ministarske pozicije i sigurnjakom prozvao, iznosi medicinski nalaz novinara koji ga proziva za korupciju i drži 15-minutni govor o njemu.
ISIL-ovci, vraćeni iz Njemačke za to vrijeme jedu ćevape u Želje.
Dragi investitori iz Amerike i EU. VI za koje je Cormack kazala kako ste htjeli ulagati tu al ste se prepali za sigurnost svojih investicija, izvinite što smo vas uvjeravali da je ova zemlja sigurna za ulaganje. Svi mi plaćamo karijeru ministra Mektića. I guranje pod tepih rasta broja pristalica radikalnih ideja s Istoka.
Izvinite, što smo vas zvali. I vidimo se u neka bolja vremena.
Jer zemlja u kojoj Mektić čuva sigurnost vaših ulaganja, sve je samo ne sigurna. I za nas. Ne samo za vas.
Ovo je zemlja za Mektića, za povlaštenu sarajevsku kastu koja živi na grbači drugih gradova, i koja se proglasila antifašistima, za one koji tvrde da njihova vojska nije radila zločine. Mi ovdje znate, ne smijemo čak ni pričati na glas.
Hvala Vam što ste došli. I vidimo se u nekim sretnijim okolnostima. Kad Mektić bude radnik na trafici, a ISIL-ovci na psihijatriji. Ne na ulicama.