Paragvaj je pozvao BiH, koja te 1996. nije imala jedinstvenu reprezentaciju. Pa je u Asuncion otišla selekcija Hercegovine, ponijela dresove s kockicama, svirala je Lijepa naša, a savez BiH ne priznaje tu utakmicu.Piše: Tomislav Gabelić za 24sata.hr
Nedavno je na aukciju za zagrebačke Palčiće ponuđen dres selekcije Herceg-Bosne, koji je pripremljen za utakmicu protiv Paragvaja. Dres je odmah privukao veliki interes kolekcionara, ali i Hercegovaca željnih takve rijetke memorabilije. Aukcija je postala jučerašnji neviđeni hit. Dress je teškom mukom osvojila stanovita Sara a Klaićevoj je “iz Paragvaja i HercegBosne” poklonjeno čak 40.000kuna.
Tragom tog dresa potražili smo informacije kako i kad je odigrana ta utakmica, tko je na njoj nastupio, kao i ostale detalje koji su ljubiteljima nogometa ostali nepoznati.
Tu utakmicu od 21. travnja 1996. Paragvajski nogometni savez vodi kao službenu, baš kao i Fifa. No ne i Nogometni savez Bosne i Hercegovine…
Naime, u to vrijeme još nije postojala ni jedinstvena liga, a reprezentacija Bosne i Hercegovine je tek bila pred pragom Fife. Nogometna natjecanja bila su podijeljena po nacionalnoj osnovi, tako da su Hrvati, Bošnjaci i Srbi svaki za sebe igrali svoje nacionalne lige. A NS BiH kao svoju prvu utakmicu vodi prijateljsku utakmicu odigranu u Albaniji iste godine.
No, kako je uopće došlo do odigravanja utakmice u Paragvaju? Domaćini su naime tražili protivnike uoči kvalifikacija za SP u Francuskoj, pa im je preko menadžerskih veza Miroslava Lovrića ponuđena reprezentacija Bosne i Hercegovine, koju je trebao okupiti i voditi Branko Međugorac iz Širokog Brijega. No kako Sarajevo nije imalo sluha za Hrvate, tako ni Hrvati nisu imali sluha za centralnu vlast, pa je Međugorac u nemogućnosti okupljanja svih, pozvao osam igrača Širokog i sedam igrača Ljubuškoga te ih poveo u Paragvaj.
– Znate kako je bilo u ratno vrijeme, igralo se kad se moglo i koliko se moglo. Niti je bilo klubova, niti prave lige, mi smo znali iz Širokog na utakmicu u Orašje putovati 24 sata, naokolo preko Splita, Rijeke, Zagreba… U takvim okolnostima se živjelo i radilo, a najbolje organizirani klubovi kod nas su bili Široki i Ljubuški – otkrio je sudionik te povijesne utakmice Zoran Bubalo, brat puno poznatijeg Stanka Bubala i dodao:
– Mi smo u Paragvaj trebali ići kao reprezentacija BiH, no u to vrijeme Savez nije bio priznat, niti je bilo ni državnih obilježja, ni dresova… I zato smo i ponijeli dresove koji su bili izrađeni po uzoru na dres hrvatske reprezentacije, a uoči utakmice je intonirana i Lijepa naša, drugu himnu nismo imali… – prisjeća se Bubalo, koji je sačuvao primjerak novina u kojoj je izvještaj s utakmice.
Utakmicu je Paragvaj dobio sa 3:0 (1:0), a za Herceg-Bosnu su nastupili: Dukić, Skoko, Kordić, Babić, Bubalo, Matan, Ravlić, Musa, Bogdan, Marinović i Marušić, a ušli su Sušac i najpoznatije ime među svima – Mladen Bartolović.
– Iskreno, većina detalja iz te utakmice mi je izblijedila iz sjećanja, pamtim samo taj put kao prvi put na drugi kontinent, pamtim živopisne boje i drugačiji svijet od onoga koji sam vidio u svojih 17 godina koliko sam tada imao. Od utakmice pamtim samo golmana Jose Luisa Chilaverta, koji je i tada bio zvijezda – prisjetio se Mladen Bartolović, koji je na početku rata izbjegao s obitelji iz rodnih Zavidovića rodbini u Čapljinu, a igrao je za Ljubuški.
– Kasnije sam dosta pratio Paragvaj, stvarno su bili odlučna momčad. I taj Chilavert, kako je izvodio slobodne udarce, to je čudo. Pamtim i danas kako se zagrijavao, poslao je jednog pomoćnog trenera na jedan kraj terena na centru, a drugoga na drugi, i onda im je ispucavao lopte i svaki put ih je pogađao ‘u trepavicu’… – kaže Bartolović, koji je tada bio na početku karijere.
Zanimljivo je i kako Bartolović, Bubalo i društvo ipak nisu odigrali utakmicu u dresovima koje su ponijeli.
– Mi smo imali samo tu jednu garnituru, a kako je Paragvaj imao bijelo crvene dresove, dakle istih boja, dali su nam svoju rezervnu garnituru u kojoj smo odigrali utakmicu. Izgubili smo 3:0 što i nije bilo loše obzirom da smo putovali dva dana preko Dubrovnika, Rima, Madrida i Buenos Airesa do Asunciona… te da smo odradili samo jedan trening u nekoj vojarni. Na stadionu je bilo oko 12.000 gledatelja, a oni su bili jako dobra reprezentacija, koja je na SP 1998. ispala u osmini finala tijesnim rezultatom 1:0 od kasnijeg prvaka Francuske.
wpDiscuz
