Čin nedolaska u institucije države koji je Srpska najavila i uputila kao uvjetan, jasan je politički čin. I patriotski.
Polovica BIH, i 2/3 konstitutivnih naroda u BIH traže da Ustavni sud BIH napuste strani suci.
Suverenistički je to zahtjev.
Gledano iz perspektive BIH, on je na tragu jačanja BIH. Ne njenog slabljenja.
Ironično ili ne no protiv odlaska stranih sudaca iz te BH institucije upravo su “patrioti” i “suverenisti”. Naravno lažni. Jer to bošnjački partije nikad nisu bile. Lagale su svoj narod. Kako i Zašto?
Zato što je sva hrabrost i svo dvodesetljetno dozlabogadosadno lafo-kurčenje bošnjačkih političara od prvog dana bilo na tragu okretanja međunarodnih cijevi na Hrvate i Srbe. Na svoju braću. Sutvorce zajedničke države. Na one s kojima je sutra običnom Bošnjaku živjeti, nakon što neobični Bošnjak, ovaj elitni, sutra pobjegne s Poljina.
Što sutra kad tih cijevi više ne bude bilo?
Zar će Bošnjak, morati uvažavati Hrvata i Srbina? Zar će morati odreći se naređivanja mu ? Otimačine? Zar će ga morati prihvatiti kao ravnopravnog brata? Gluho bilo, no morat će. Poljine to Bošnjaku kazale nisu, al morat će.
Početak vraćanja BIH na odnos međusobnog uvažavanja
Ukoliko Srbi odbiju dalje biti dio državnih BIH institucija ovo neće biti jedini ovakav slučaj u u Europi.
Naime i u UK , Sjeverni Irci odbijaju popuniti savezne institucije. Jer ne priznaju britansku krunu. Sjeverna Irska autarkičan je entitet u UK. Ne pate za državnom časti. Niti trče za njom. Ne zanima ih što priča BBC i kakva je frizura u Johnsona. Za UK ambasadora u BIH Matt Fielda koji u BIH podržava korupciju i guši slobodu medija, nikad Sjeverni Irac ni čuo nije. A Britanija im baš puno tog i ne može narediti.
Ukoliko “manji BH” entitet kako ga “patriotsko” Sarajevo pošprdno naziva sve ove godine, u pauzama nazivanja “genocidnim” ustraje nesudjelovati u Vijeću ministara kao i u radu parlamenata nastupa sljedeće:
1. Paraliza sustava.
- Zamrzavanje svih aktivnosti državnih institucija, što bi naknadno značilo da bi u BIH funkcionirali samo entiteti i kantoni. Federalne državice koje tvore labav i skup savez zvan FBIH.
- Put u EU bio bi ili zamrznut ili prebačen na entitetski nivo. Zamrznuti državni nivo značajno će utjecati i na rad entitetskih nivoa.
- Entiteti će početi , ako žele osigurati normalan politički život na svom tlu, osnivati ministarstva da umanje štetu novonastale “Mrtve državne razine”. Hrvatski kantoni u FBIH će dati loljanost Federaciji samo ako ista odustane od fašističkog Izbornog zakona i Hrvate uvaži kao politički faktor. Ako ne, odoše i kantoni iz priče o državi. Oni bi u trenu otkazivanja poslušnosti Federaciji svoju lojalnost trebali izraziti državnoj vladi. Ali kako kad nje neće biti?
- Posljedica , konačna je Jača Srpska i eventualno jača Federacija. Ciprizacija BIH postaje izvjesnost BH prostora. Srpskoj otcjepljenje u tom slučaju i ne treba. Ona bi se prirodno okretala ka Srbiji i Rusiji dok bi FBIH išla ka NATO-u i EU. Ostankom, formalnim u BIH, RS bi diktirala procese u nekadašnjoj BIH.
2. Druga opcija je nametanje odluke OHR-a kojom bi se u Vijeće ministara postavili Inzkovi Srbi.
Takva vlast nad Srpskom i u Srpskoj bila bi shvaćena kao režim. Kao Nasilje. Na koje bi Srpska odgovorila isto tako. Nasiljem. Hoće li Inzko krenuti u nasilje nad Srbima? Ovisi. Za 25.000 eura neće. Al za 150.000 možda i hoće.
Inzko može ići i dalje. Može riskirati. Pokušati personalizirati napad. Smijeniti Dodika, kojeg uzaludno pokušava ocrniti Srbima sve ove godine, može pokušati zabraniti SNSD čime bi ga samo ojačao, no uglavnom Inzko može sve, ukinuti sve što želi i proglasiti sve što želi nad Srpskom. Te očekivati da će Banja Luka to prihvatiti.
Što se naravno u Banja Luci neće dogoditi. Dodiku je naprosto puna kapa i Inzka i sankcija koje Inzko piše po mokrim snovima nekoliko saraj ublehaša. A kad se kaže da je Dodiku puna kapa, to znači da je Srpskoj i Srbima puna kapa. Dodik naime ima ono što nema niti jedan političar u Sarajevu – potpuni legitimitet svog naroda. Doduše to ima i Čović, no sarajevska nacionalistička ubleha, instaliranjem političkog Smeća treći put na hrvatsku funkciju ponizila je Hrvate, i dodatno ih naoštrila protiv sebe. I sad nam kao još taj Bakir, taj bavo Komšićev još i prijeti. “Jako mudra” politika.
No čak i za ove odluke Inzku treba potpora Rusije. Koju će teško dobiti.
Kad bi to OHR učinio nad Srpskom bi se instalirao OHR Režim.
Sarajevo bi dobilo zadatak da izvoli provesti zamišljeni OHR režim. Testirati konačno ono što tvrde da jesu. Centar države. Bilo bi zanimljivo vidjeti tko u Sarajevu bi se to usudio i tko bi preuzeo ulogu banjalučkih ćevapa u sarajevskoj lepinji. Tko bi bili banjalučki Kukići, Jurišići, Čamberi, Budimiri, Zubaci i Lijanovići.
Srpska mater tako nešto, što hrvatske matere izrode, ne rađa. I ako bi se takvo nešto pojavilo, bilo bi za live TV prijenosa. Novo čudo u Srba.
Ono što su Erdoganove partije činile tijekom Platforme i Alijanse nad Hrvatima sad bi morale provesti nad Srbima. Kako bi izgledao rezultat takvog čina i tko bi uopće u OHR-u preuzeo odgovornost za posljedice nije dobro uopće predviđati.
Alijansa i Platforma neslavni su, glupi, pljačkaški, dezintegrativni, fašistički, antiustavni i antihumanistički projekti OHR-a koji nisu razjednili niti oslabili Hrvate. Dapače politički su ih ujedinili, probudili iseljenu dijasporu HercegBosne širom EU i SAD-a i stavili im jasno do znanja da Međunarodna zajednica u BIH ide na kršenje međunarodnog prava. Na ponižavanje prostora koji je doveo do mira u BIH. Svi Hrvati BIH, kako oni u BIH tako i oni u svijetu znajud a netko u OHR-u želi kazniti one koji su odustali od teritorijalnog federalizma zamjenivši ga za konsocijacijski, institucionalni federalizam. Hrvate u BIH.
Kolike su posljedice po hrvatskobošnjačke odnose ta dva projekta, alijanse i platforme, tu štetu nitko ne zna.
Sve ono što su činili Hrvatima, Srbi su promatrali. I na vrijeme shvatili kao upozorenje i lekciju. Jasno znaju faze i moguće iduće korake. Hercegovačka banka i tenkovi OHR-a Srbima se ne mogu dogoditi.
Hrvati su bili pokusni miševi austrijskih lopova i ljudskih kreatura, od Petritscha do Inzka. Na nama se trenirao jedan od najskupljih i najmalicioznijih ureda u povijesti međunarodnog prava. OHR.
Ukratko opcija 2. nije izgledna. Moguće Inzkove odluke Srbi sigurno neće dočekati hrvatskom šutnjom. To nije taj soj ljudi. To je posve drugačija politička kultura. Reagirat će. Tada bi se Rusija uključila u priču i eto belaja. Taj scenarij nitko tu ne želi.
Usput budi rečeno – je li ikada OHR kaznio sebe za kršenje Ustava BIH? Odluka Ustavnog suda? Kršenje ljudskih prava? I kad će? I tko će od nas, donijeti zakon kojim će biti suđeno Inzku?
Zamislimo i ovo:
Što će se dogoditi ako ogorčeni Hrvati napuste Vijeće ministara a potom i Vladu Federacije?
Šanse za to su male, jer su hrvatske političke elite turbofolk-kukavičke. Od dobrog kukavičkog oca i dobrice kukavice matere. Premazane franjevačkom kukavštinom i međugorskom lažnom patetikom.
Veća je šansa da Gospa u Međugorju otpjeva novi hit Mate Bulića “Ja sam na te ponosna” u čast svog sina, i time demantira Vatikan, nego da Hrvati u BIH učine bilo kakav državnički potez. Jer političari Hrvata u BIH ne postoje. To nisu politička imena. Oni ne daju izjave niti vuku poteze. Kamo li državničke.
Radi se o grupama hodajućih nakupina estrogena koja se u šali prozvala muškarcima. Grupi karijerista, hodajućih odijela, značajno namještenih obrva i pogleda iza kojeg ne stoji ništa. Čoporu kravata koji pojma nema je li došao ili pošao, što je to politička borba, što su političke nacije i kako se održava status političke nacije.
Oni su se naprosto spletom nesretnih okolnosti zatekli na pozicijama na kojima jesu i s njih ne misle slaziti sve dok u hrvatskom rječniku postoji sintagma “splet nesretnih okolnosti”.
Narod im se smije, no zdravlje ih na žalost dobro služi. To se bolan dotjeralo, to je hodalo po saunama i slanim sobama, to je desetljećima ulagalo u beta glukan, i eno ih danas , bulje u nas, preživaju, i ne umiru. Vrše nuždu i gledaju te u facu. Mumije naše propasti.
No zamislimo da se to čudo ipak dogodi.
Da se napiju studen vode s famoznog “Pizdinog vrila” u Rakitnu, osnaže testosteron i skupe hrabrosti?
Kako bi izgledao taj SF film u kojem hrvatski političar odrasta u ponositog hrvatskog muža, takorekuć muškarca?
Hoće li Komšić uletjeti na bijelom OHR konju i zavesti režim po našim hajdučkim “UZP vukojebinama”, kako prostore na kojima živimo već naziva “milo i građansko nam Sarajevo”.
Eto hiljadugodišnjeg sna Deeflija, ostvarenog u jedan dan. Kraljević Željko, narodni junak u Bošnjaka, jaše na zmaju i ubija ercegovsku aždaju.
Tunjo je umro, no rodila se hiljadustoljetna prilika da Sarajevo zavede režim u Banja Luci i Širokom i Mostaru. Silom mača slobode. Zulfikar mačem.
Njihove teorije o građanskoj državi, glupim kolektivima i primitivnoj konstitutivnosti te još primitivnijem legitimitetu, konačno imaju šansu da se dokažu u praksi.
Po šumama i gorama Građanistana, Čudaci otpora da proglase Novu Domovinu.
Domovinu Jednakijih njih i Nejednakih nas.
Jer eto, nema nikakva razloga nakon što Srbi “i Hrvati” napuste institucije BIH da hairli patriotske snage, iz etnički počišćenih kantona antifašizma ušeću u mrske četničke i ustaške, fašističke krajeve, i zavedu antifašistički tekbir.
I sebe. Hairli vlast.
Do kada drugovi Hrvati i drugovi Srbi, narode vam iskorijeniše?
Davno je srpstvo i hrvatstvo u BIH moralo povući ručnu (kočnicu, ne bombu) i svijetu pokazati da je ovo naša zemlja, da ćemo u njoj mi određivati smjer i držati kormilo. Ne čekati da im Projekt Dayton odseli gotovo polovicu naroda.
Davno je Sarajevu trebalo biti poručeno da je tehnika kuhanja žabe dosadila. Da su prozreni i prezreni.
I da ono što sanjaju, državu njih šefova, i nas slugu, nije dobio ni mnogo veći Osvajač , veliki glavosjekač El Fatih, pa neće ni oni.
I da se konačno odluče hoće li poštivati činjenicu da je ovo zemlja tri ravnopravna brata, od kojih svaki vida svoje rane, ili tu činjenicu neće poštovati.
Što bi značilo da će morati provesti režim.
A za provesti režim, treba nešto malo više od pukog mrštenja Komšićeve odsutne face, u odurnim mrziteljskim FTV emisijama pred najzlobnijim TV mahalušama što ih je prostor džihada dao.
Za provesti režim treba netko puno ozbiljniji od Komšića.
I nešto daleko sustavnije od bošnjačke mržnje prema svemu nebošnjačkom. Potrebna je cijela jedna vojska. I cijelo jedno Nasilje.
I ljuti Bošnjaci spremni šamarati po Banja Lukama i Širokim Brijezima.
U prilog tome, javljamo halal Prijestolnici da su jutros viđenja 4 Bošnjaka nasred Širokog.
Trojica su tražila posao. Jedan vezu za Putovnicu. Pa eto, iskoristite ih dok su tu.