Predstava Isus, Sin, Čovječji je premijerno izvedena u HNK u Mostaru 16. svibnja ove godine. Nekoliko je puta reprizirana, a ponovna repriza najavljena je za početak idućeg tjedna. O toj predstavi za Hrvatski Medijski Servis govori dramaturg Dragan Komadina.
Razgovarao: Dani Kajić, Hrvatski Medijski Servis
HMS: Kakav je dojam na Vas ostavila predstava „Isus, Sin, Čovječji“?
KOMADINA: Predstava „Isus, Sin, Čovječji“ je okupila moćan i dobar ansambl, uglavnom domaće snage. Angažirali smo nekoliko ljudi, naših bivših glumaca i nekih novih glumačkih imena. Predstava je napravila jedno sjajno energetsko polje koje zaslužuje ta vrsta teksta u smislu da je to jedna književno-poetska obrada Isusovog života odnosno evanđelja na način kako to Halil Džubran vidi.
HMS: Možete li nam reći nešto o likovima u predstavi?
KOMADINA: Predstava je sraz tih ljudi, dakle onih koji se spominju kao što su Marija Magdalena, Isusova majka Marija itd. te onih koji se uopće ne spominju npr. Siboreja majka Judina. Imamo tu multiperspektivnost, govore o Isusovom životu paralelno i jedni i drugi, znači oni likovi koje već znamo i oni koji su plod književnikove, odnosno pjesnikove mašte.
HMS: Mislite li da je ova predstava napravila pun pogodak?
KOMADINA: Moram Vam reći da je ova predstava napravila pun pogodak jer ona sjajno funkcionira sa svim izražajnim kazališnim sredstvima, od videa, tona, sjajne glazbe koju je napravio kolega Gabrijel Prusina do scenskoga pokreta i svjetla. Dakle, jedna fantastična glumačka, tehnička, scenografska, kostimografska pa na kraju krajeva i koreografska sinergija. Sve je tu našlo svoj savršeni sklad.
HMS: Na koji način ste Vi sudjelovali u stvaranju predstave?
KOMADINA: Sudjelovao sam na način da je predstava nastala na temelju moje dramatizacije, proze velikog Američkog – Libanonskog književnika, pjesnika, mistika Halila Džubrana.
HMS: Kakve su reakcije publike na ovu predstavu?
KOMADINA: Reakcije publike, barem koliko je meni poznato, su odlične ako ne i sjajne. Ljudi su očito prepoznali upravo ovu sinergiju o kojoj pričam. Sve te lijepe stvari su se nekako splele, postale komplementarne, a ljudi su isto dobro prepoznali ono što smo mi htjeli, a to je da napravimo tu konekciju između Libanona, Bejruta i Mostara, mislim tih naših ratnih trauma i zbilja koje su ove dvije zemlje nažalost prošle. Reakcije su možemo reći fantastične.
HMS: Koliko puta je reprizirana i hoće li biti još prikazivanja ove predstave?
KOMADINA: Predstava je tek izvedena i do sada je doživjela par repriza. U mjesecu lipnju imat ćemo još četiri i mislim da je to premalo s obzirom na veliko zanimanje naše publike. Ljudi doslovno „vuku“ i kažu zašto nemate više zakazanih predstava na repertoaru „Isus, Sin, Čovječji“? Međutim to nije jednostavno, nismo u stanju zbog obveza prema drugim projektima i predstavama i gostovanjima naših glumaca.
HMS: Kako je radilo kazalište i kakva je situacija bila za vrijeme pandemije koronavirusa s obzirom na neizvođenje predstava?
KOMADINA: Mi smo se uspjeli oduprijeti nekoj dugoročnijoj, ozbiljnijoj repertoarnoj rupi unutar ovoga pandemijskog ciklusa koji traje od ožujka prošle godine nekih 15 mjeseci. Nismo radili samo u onom prvom velikom lockdownu, dakle ožujak, travanj, svibanj i onda smo već krenuli s predstavom koja je bila izvedena krajem lipnja prošle godine. Praktički, kad je počela ponovno službena sezona 2020/2021. mi smo imali i radili, pokušavali staviti neki normalni repertoar naravno u skladu sa restriktivnim mjerama u smislu redukcije broja publike. Mi smo ih naravno ispoštovali, zamolili smo ljude da nose maske, oni su to učinili i mi nismo s te strane imali problema. Naravno kapacitet našeg kazališta, gledališta je 110 ljudi, a oko prilike četvrtina je po tim mjerama mogla biti primljena i naravno bez problema smo uvijek imali „puno“ odnosno tu četvrtinu ispunjenih mjesta sukladno tim mjerama.
HMS: Ipak ste preživjeli pandemiju?
KOMADINA: Mi moramo reći da smo mi tu pandemiju ipak uspjeli, unatoč svim tim mjerama, unatoč svoj toj mentalnoj opsadi izgurati prilično normalan repertoar. Moram reći da za to velike zasluge naravno snose naši, prije svega čelni ljudi kuće, ali i glumci koji su nosili i iznjeli te predstave i koji su radili reprize predstava iz prošlih sezona tijekom ove pandemije. Za to im jedna iskrena, velika i ljudska hvala jer bez toga nema kazališta i nema normalnog funkcioniranja repertoara.
HMS: Što je sljedeći, novi projekt HNK Mostar?
KOMADINA: Novi projekt je već započeo u HNK Mostar. Radi kolegica Marina Petković Liker s kojom smo već imali uspješnu suradnju na predstavi Gnijezdo, njenom autorskom projektu nje i njenog glumačkog ansambla od prije četiri godine. Sada radi jednu predstavu o ratnoj traumi odnosno kako se danas nose oni ljudi koji su izgubili djecu u ratu, npr. u srednjoj Bosni i Vitezu. Krenula je od dokumentarne priče i sada tu priču zapravo pretvara u fikciju kako se nose sa gubitkom nakon toliko godina. Ta priča bi mogla biti još jedan vrlo zanimljiv teatarski projekat koji će biti opet na razini očekivanja, odnosno na razini poetike koju je u prošlom projektu ponudila Marina. Ekskluzivno mogu najaviti da se ta predstava neće igrati samo na našoj pozornici nego i u još nekim prostorima našeg kazališta.
NAPOMENA: Autor intervjua je student Studija odnosa s javnošću Filozofskog fakulteta SUM-a./HMS/
wpDiscuz
