Glumac Dragan Bjelogrlić, koji u TV seriji “Ravna gora” igra Josipa Broza Tita, usprotivio se revidiranju povijesti istakvši da su Srbi činili većinski dio partizanskog pokreta, koji je u Drugom svjetskom ratu bio na strani pobjednika.
Bjelogrlić je u intervjuu za novogodišnji broj “Blica” istakao da je po političkom opredeljjenju “iskreni ljevičar …”
Što će jedan iskreni ljevičar u “Ravnoj gori”?
– Ulogu Tita nisam mogao odbiti. Tu seriju su napadali, a da je nisu ni vidjeli – rekao je Bjelogrlić za “Blic”.
Kakav je vaš stav o Titu i Draži?
– Narodi koje žele biti ozbiljni ne preispituju svoju povijest poslije 60 godina. Ja mislim da postoji neki period od 25 do 30 godina dok su još suvremenici živi kada se određeni događaji mogu preispitivati. Poslije toga ozbiljni narodi to više ne rade. Pitanje četnika i partizana može biti zanimljivo umjetnicima, povjesničarima. Mogu se snimaju filmovi, serije, ali mi kao društvo ne treba da mijenjamo stav, da mijenjamo udžbenike, ne treba našu djecu da zbunjujemo.
Vi ste na strani partizana?
– Partizani su bili na strani pobjednika. Vjerojatno pukovnik Draža Mihailović nije zaslužio sve što mu se dogodilo. Možda je bio i patriota, ali on je izgubio rat. Povijest je puna toga. S druge strane, većinu Titove pobjedničke vojske su činili Srbi i potpuno mi je somnabulnom da se mi kao narod odričemo toga. A ne odriču se Slovenci. Mi koji smo iznijeli narodno-oslobodilačku borbu? Neki naši intelektualci se toga odriču i smatraju to najvećim zlom. To je apsurd. Neki naši intelektualci od kraja 80-ih do danas su pali na mnogim ispitima. Unijeli su mnogo zabune i štete. Ti obračuni nisu naši nego njihovi zapravo. Evo, ja sam rođen 1963. I znam da je većina naših intelektualaca u doba komunizma pisala što god je htjela, radila što god je htjela, bili maženi i paženi, pritom uživali u gnijezdu opozicionarstva i uglavnom bili dobro plaćeni.
Proučavali ste Tita pripremajući se za seriju?
– Mi smo za vrijeme Tita dosegli neke od najboljih trenutaka naše povijesti. Poslije rata, diktature, Golog otoka, on pravi sustav kakav danas ne možemo ni zamisliti. Pravi ozbiljnu državu, svjetski relevantnu, jaku srednju klasu, ozbiljnu intelektualnu opoziciju. Svaki segment društva je bio na mnogo višoj razini. Uzmimo kulturu: imamo nobelovca, imamo ozbiljan populistički film, imamo ozbiljan kritički film – crni val. Najveće nagrade na festivalima. Imali smo dom kulture u svakom selu, ozbiljnu televiziju …
Zanimljivi su komentari Srba na Titovu eru, gotovo se ne razlikuju od onih s hrvatske strane u stilu i retorici, dok se u hrvatskom nacionalističkom diskursu srpstvo praktički izjednačava sa jugoslavenstvom:
-
-
Sunny Goran · Pratiti · Najaktivniji komentatorkako ispraviti greske kada su i dan danas na vlasti kumrovacki djaci te njihova djeca…? -
Zdravko Petrušić · Najaktivniji komentator · DIF NISDaj nelupaj,pa sada su sasvim druge vladajuce strukture..Kakve to ima veze sa Titom..Nismo sposobni da napravimo pravi posao i onda u bjednoj nemoci se vadimo na goli otok i slicne stvari…Srbi su na vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj,alooo Srbii…Ako nasi politicari i popovi vole novac a ne napredak nacije,kakve to ima veze sa Titom ,i uopste su ti podaci smijesni o ubijanju Srba od strane Komunista..
-
Sunny Goran · Pratiti · Najaktivniji komentatorZdravko Petrušić da poznajes istoriju znao bi da su srbi uvjek bili na vlasti ali smjesno je procitati takve gluposti u kojima branis tita pa se zato drzi svoje lopte i tegova a istoriju prepusti onima koji je profesionalno ili amaterski izucavaju…evo ti malo informacija o zlodjelima komunista u srbiji koji su nastavili nacisticki krvavi pir;A, onda je stiglo oslobođenje… Prava prilika za izvođenje „druge faze revolucije” ukazala se, iza tenkova Crvene armije, oktobra 1944. godine. U oduševljenju što su se dočepali glavnog grada, komunisti su se teško obuzdavali u javnim istupima. „Srbiji nije dovoljno pušteno krvi”, rekao je Milovan Đilas u prvoj izjavi iz „oslobođenog” Beograda. „Srbija nema čemu da se nada. Za nju neće biti milosti”, rekao je J. B. Tito u govoru na Banjici novembra meseca. Prva izjava „poludivljeg” Slobodana Penezića Krcuna, kako ga naziva pisac knjige „Na strašnom sudu” dr Radoje Vukčević, glasila je: „Premnogo vas je ostalo u životu, ali još imamo vremena da tu grešku ispravimo”.Ovakav nastup komunista u Srbiji potvrđuju i hrvatski izvori. Prema izjavi Dušana Bilandžića, na sednici Politbiroa Komunističke partije deset dana po zauzimanju Beograda J. B. Tito je rekao: „Mi se u Srbiji moramo ponašati kao u zemlji koju smo okupirali”. (Bilandžić je zabeležio i Titovu izjavu iz 1974, povodom optužbi da novim ustavom Srbiju želi da svede na Beogradski pašaluk. „Pa to i hoću”, rekao je.)Stojan Pribićeveić izvestio je jedan američki list 27. januara 1945. godine da se „posle oslobođenja Beograda… čitavu nedelju dana civili nisu usuđivali da izađu na ulicu”. Bila je to posledica strahovitog terora. Prema podacima američkog ministarstva vojske, komunisti su u Beogradu streljali „između 13.000 i 30.000 ljudi”.
Mnogo godina kasnije, major OZNA Milan Trešnjić svedočio je da je u kvartu kojim je on komandovao ubijeno 800 civila. A Beograd je imao 16 kvartova. Kada su otkrivena dokumenta OZNA u Zagrebu, ispostavilo se da su komunisti više ljudi ubili u jednom beogradskom kvartu nego u celoj hrvatskoj prestonici.
Pripadnik KNOJ-a, Mija Petrović iz sela Badnjevac kod Kragujevca, stražario je šest meseci ispod Avale, gledajući kako OZNA svake noći strelja civile dovezene kamionima iz Beograda. Dovozili su ih oko 9-10 časova uveče, sakupljali ih u podrumima kuća beogradskih trgovaca sa leve strane kragujevačkog druma, a onda svlačili i izvodili na streljanje. „Slušao sam i plač i jauk tih žrtava dok su ih ti beogradski oznaši tukli, rukama, nogama i kundacima, jer su se oni jedva kretali, a jaka zima, oni jadnici goli”, svedočio je Petrović. On je takođe pokazao masovnu grobnicu, odnosno nekadašnji nemački rov za stojeći stav dug oko kilometar i po, od skretanja za Ralju prema Beogradu, tik iznad druma. Kako je koja grupa streljana, rov je zatrpavan, a i danas se vide kasnije nastala ulegnuća. „Za onih šest meseci dok sam ja bio po stražama, verujem da je pobijeno najmanje 10.000. A koliko je u novembru i decembru, pa i u oktobru 1944. postreljano, ne znam, ali sam slušao od drugih da su za ta dva-tri meseca streljali masovnije”, kaže Mija Petrović.
Sudbinu prestonice, u odgovarajućoj srazmeri, doživeli su i svi drugi gradovi u Srbiji. U Nišu, zloglasni koncentracioni logor na Bubnju nastavio je da radi. Nišlije i meštani okolnih sela i varošica ubijani su na brdu Bubanj, iza zidina Kaznenog zavoda, kao i na mestima gde su danas teniski tereni i rov iza tvrđave. Jedno od najvećih stratišta bilo je u selu Krupac kod Aleksinca, gde su seljaci, mnogo godina kasnije, prilikom oranja otkopavali ljudske kosti. Prema minimalnoj proceni istoričara Aleksandra Dinčića, u Aleksincu i okolini komunisti su ubili preko 600 osoba.
-
Sunny Goran · Pratiti · Najaktivniji komentatorU Kragujevcu, komunisti su najviše ubijali u Kapislani, u krugu vojne fabrike, a imali su i logor na Metinom brdu, takođe preuzet od nacista. U Kruševcu postoji čak i toponim Madžino groblje, prema imenu jednog komuniste. U Užicu, krajem 1944. i početkom 1945, ubijali su u Skojevskom parku na brdu Pora, u Krčagovu, gde je danas gradska bolnica, u Starom gradu (danas: Terazije), kao i u tranšejama iznad Carine. U Valjevu su ubijali na brdu Krušik, ispod kasarne Petog puka. Žrtve leskovačkog kraja ubijane su u okolnim selima, najviše u Slavniku, gde je postojao i logor. U Gornjem Milanovcu, mnogi „narodni neprijatelji” izdahnuli su pod mukama u zgradi starog suda, gde je bila glavna tamnica. U samom gradu egzekucije su bile na mestu zvanom Groblje. U Resavi svake noći su bila streljanja kraj druma Svilajnac – Crkvenac, a masovna g…OpširnijeOdgovori · Sviđa mi se · prije 20 sati
-
Sunny Goran · Pratiti · Najaktivniji komentatorDobrivoje Tomić, sin ubijenog „narodnog neprijatelja” Dušana Tomića, industrijalca iz Boljevca, pokrenuo je jedinu tužbu pred našim sudovima za zločine koje je jugoslovenska vlast činila po završetku Drugog svetskog rata. Tužio je dvojicu pripadnika Ozne iz Zaječara, za koje je saznao da su mu u zatvoru streljali oca. Kako kaže iako je pronađen svedok koji je detaljno opisao kako je Dušan odveden na streljanje, tužba nije prošla na redovnom sudu, ali se sada procesuira pred Specijalnim sudom za ratne zločine.- Moj otac je posedovao znatnu imovinu: mlin, fabriku zejtina, štampariju, knjižaru… Kada je počeo rat, ostavio je samo knjižaru da radi. Nemci su ga uhapsili, pa se potpuno povukao. Jedino je podržao Nedićev plan za pomoć izbeglicama. Pomagao je koliko je mogao. Kada su došli komunisti, privodili su ga u nekoliko navra…OpširnijeOdgovori · Sviđa mi se · prije 20 sati
-
Jonuz Hodzic · Najaktivniji komentator · Miljøarbeider u Våler kommuneSUNI GORAN.Nikada nebih kontrirao tvoim komentarima,jer mi to dodje gubljenje vremena ili pisanje uz vjetar.Tito i crka? Svasta.Tito i podjela zemlje? Svasta.Pa nije makedonsku crkvu Tito stvorio,vec postoi od Ohriddske patrijarsije,od Kirila I Metodije.Pa,nije Tto djelio srbiju,dajuci pokraine drugima,vec sami srpski komunisti zeleci da mu se uvlace u dupe i da dobiju veci polozaj.Ono sto tada nisu podjelili,danas rasprodase.Juce Kosovo,sutra Vojvodina,za nelko vrijeme i Sandzak…ode Srbija na dobos ” gospodine”,ne krivicom Tita,vec samih srba i srbske politike.. U njima trazi krivicu a ne u najveceg sina prosloga vjeka-TITI. -
Sunny Goran · Pratiti · Najaktivniji komentatorUčinjeno je to zato što bi suđenje ustaškim zločincima trajalo godinama i što bi na taj način narod u ondašnjoj Jugoslaviji, ali i čitavom svetu, saznao za zločine ustaškog genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Pavelićevoj Hrvatskoj. Ono što danas mora da nas zanima jeste veliki zločin počinjen nad pripadnicima ravnogorskog pokreta, od Zidanog mosta, preko Hrvatske, Bosne, Crne Gore do Srbije. I danas u Beogradu imamo fudbalske stadione izgrađene nad neotkopanim masovnim grobnicama. Tako je i u Čačku, Valjevu, Jagodini, Kraljevu, širom Srbije. Samo od 1944, od ulaska Crvene armije i partizana u Beograd, do 1947, u Srbiji je bez suđenja ubijeno oko 100.000 Srba, a nekoliko stotina hiljada prošlo je zatvore i policijsku torturu. Niko nikada nije podigao optužnicu za te zločine. Ovde se i danas najvećom državnom tajnom smatraju grobovi nevino ubijenih. To je veliki greh na savesti celog srpskog naroda. Dok se oni ne pronađu, računajući i Dražin grob, dok se ne oglasi sud i ne proglasi zločin, kolektivno ćemo trpeti posledice tog velikog greha – ističe Drašković.
-
Sunny Goran · Pratiti · Najaktivniji komentatorkako komunisti skrivaju srpska stratista mozes procitati i ovdje http://bigportal.ba/
kako-se-manipulisalo-sa-10- 000-strijeljanih-srba-u-ok tobru-1941-godine/ #.Ukvn_bsXp2E.facebook -
Zdravko Petrušić · Najaktivniji komentator · DIF NISalo,pa ja sam sa 18 godina bio na bihacu,pa i mnogo toga poslije…nije prava adresa da ja nisam kao dobar pripadnik svog naroda,ali neke stvari ne idu kako bi trebale drugar..tegove ne diyem,radim druge stvari..mada kako je sveti januar,trenutno ne vjezbam
-
Sunny Goran · Pratiti · Najaktivniji komentatorNe samo da nije bilo epiloga nad partizanskim zločinima, već pravu sudsku poentu nisu dobili ni zločini ustaša u NDH, jer to nisu dozvolili Tito i partija. U Zagrebu nije bilo Nirnberga. Obračuna sa pripadnicima Ravnogorskog pokreta i nedićevcima bilo je samo u Beogradu. Upravo to otvoreno pitanje ostavlja i dalje prostor za neslogu i trvenja i kod građana i među političkom elitom – smatra Despotović, i dodaje da pojedinačne rehabilitacije nisu dovoljne.Srđan Cvetković, sekretar u ostavci Državne komisije za otkrivanje masovnih tajnih grobnica, veruje da će do osude posleratnih zločina doći samo ako to od nas decidno bude tražila EU:- To će tada postati politički prioritet. Dok se to ne desi, od optužnica, pa ni pomirenja, neće biti ništa. Svedoci smo toga da se godinama priča i o tajnim grobnicama i o Golom otoku, i ništa se nije promenilo. Većina partizanskih oficira odgovornih za streljanja više nije živa, osim nekolicine, koji su toliko stari da je pitanje imaju li optužnice smisla. Ali zato bi neka satisfacija porodicama žrtava bila skupštinska deklaracija kojom bi se osudili zločini iz ideoloških razloga.