Published On: Thu, Nov 29th, 2012

DR.MILE LASIĆ: U zemlji jednoumlja i okovanih umova, svjetionici su slobodomisleći ljudi

Promocija knjige “U zemlji zarobljenog uma” prof. dr. Mile Lasića, održana u punoj dvorani Galerije kraljice Katarine Kosače u Mostaru u utorak navečer, bila je i svojevrsna lekcija o važnosti i vrijednosti, ali i potrebi slobodnog i kritičkog mišljenja.

 

Ta promocija knjige nije bila tek puko predstavljanje još jednog naslova, nego i spoznaja važnosti jednog individualca i njegove hrabrosti da se kritičkim mišljenjem glasno, hrabro i javno usprotivi mišljenju većinu, o njegovoj spremnosti da misli svojom glavom i da javno ukaže na greške koje su u javnosti serviraju kao nepobitne i neupitne istine.

 

Autor knjige je, istaknuli su promotori, istaknuti intelektualac, pojedinac, čovjek koji ne pripada ni jednom talu i ni jednoj političkoj opciji, a istupio je i iz nevladinih udruga. U ovoj knjizi su, kaže Lasić, eseji, polemike i rasprave, objavljene u pravilu po prvi put tijekom akademske 2010./2011., te nekolicina znanstvenih radova i stručnih intervencija u znanstvenim zbornicima ili časopisima.

Njegov obračun s njima

“U osnovi je ovo moj obračun s neprijateljima otvorenoga i pluralnog društva – govoreći krležijanski i popperovski – s anti-Europljanima, izravnim ili prikrivenim protivnicima približavanja Europskoj uniji totalno podijeljene i unutarnjim diobama uništene Bosne i Hercegovine”, kaže Lasić.

 

On je rođen 1954. u Uzarićima. Prijeratni radni vijek je proveo u Sarajevu i Beogradu, rat u Njemačkoj kao jugoslavenski, a potom i bh. diplomat, a nakon što je morao napustiti diplomatsku službu 15 godina je bio u duhovnom egzilu kao slobodni publicist, pisac i prevoditelj. Sada je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

 

Dvije godine nakon povratka u BiH, njegov najporazniji zaključak je bio, kaže, taj da je riječ o zemlji “zarobljenog uma” i “jednodimenzionalnih ljudi”, zbog čega u njoj i nema artikulirane političke alternative i neće je zadugo ni biti.

 

“’U zemlji zarobljenog uma’ su u izolaciji ili na margini i drugi slobodni ljudi, tako se u BiH jednostavno obračunava s političkim i teorijskim neistomišljenicima”, kaže Lasić. Njegova knjiga je prilog tome da se s vremenom stvori potrebna masa kritičnog mišljenja, odnosno, kako kaže autor – privrženika ‘otvorenog društva’, koje će otjerati u ropotarnicu povijesti političke siledžije, “ma kako se zvali, i legitimirati kulturu međusobnog uvažavanja, dijaloga i političkog kompromisa”.

20. naslov u smeđoj biblioteci

Knjiga prof. dr. Mile Lasića objavljena je kao 20. naslov u poznatoj Smeđoj biblioteci izdavačke kuće “Rabic” iz Sarajeva, knjižnici esejistike, na koju je ponosan i Goran Mikulić kao direktor i vlasnik ove izdavačke kuće, i urednik biblioteke Željko Ivanković. Mikulić je istaknuo da kao izdavač neće kukati kako je teško objaviti knjigu (jer ta informacija nije nikakva novost), ali da od svojih principa objavljivanja kvalitetnih autora i kvalitetnih naslova neće odustajati, bez obzira na ono što se danas na tržištu najviše prodaju.

 

Urednik Smeđe biblioteke, za koju se autori danas otimaju, Željko Ivanković govorio je u svjetlu promocije Lasićeve knjige o ideologijama i ideolozima: naslov ove knjige nije bez razloga takav – živimo u zemlji koja ideološki sužava prostor, što znači da sve oko sebe gledamo na uzak, ideologijski način, na krajnje uzak način jer nas na taj način mogu kontrolirati.

 

“Ideologija se koristi u manipulativne svrhe, ona je uvijek reducirana, simplificirana, manipulativna. Ona podanike zbija u čopor, krdo, masu, stado…, nacionalnih, vjerskih, ateističkih, bilo kojih, dakle i političkih zastava. Ideologija od takvih pravi navijače, religijske pripadnike sa što manje misli, jer ona ne dopušta pojedince”, istaknuo je na promociji Ivanković. Lasić u ovoj knjizi daje brojne primjere čovjeka jedne dimenzije i onoga na što ga ideologija pokušava svesti pri čemu pojedinac ustvari nestaje.

 

Lasićeva knjiga, s podnaslovom Prilozi za novu političku kulturu, stoga je danas prijeko potrebna našem društvu, u vremenu poraća koje kod nas jako dugo traje. Ivanković je rekao da živimo u vremenu globalizacije kao novog oblika kolonijalizma sa žestokim nacionalnim i unutarnacionalnim sukobima, a nekadašnje jednoumlje pretvoreno je u tri jednoumlja.

 

Ova nam knjiga pokazuje upravo to, a autor nas podsjeća: tamo gdje svi misle isto, nitko ništa ne misli. On nudi alternativu, a ona pokazuje da se mora misliti svojom glavom. Ova knjiga govori kako zarobljeni um i dalje funkcionira kao najprimitivniji kalup u koji nas žele smjestiti. Ova je knjiga, uz cijeli niz knjiga u Smeđoj biblioteci, živo svjedočanstvo o našem vremenu i prostoru, ona, kao u bajci ‘Carevo novo ruho’ pokazuje da je car gol i ogoljuje ga svojom moralnošću i intelektualnošću”, istaknuo je Ivanković.

Podsjeća na važne ljude

Ivan Anđelić iz Hrvatskog leksikografskog instituta istaknuo je da je autor gotovo usamljen, iako, naravno, ima istomišljenika: on uporno upozorava na potrebu za novim rješenjima za budućnost ove zemlje, izvan uhodanih klišeja, a za svoje teze uvijek citira važne intelektualce, ne bi li tako lakše približio misao. Knjiga je, kaže Anđelić, pisana jednostavnim jezikom, pristupačna je i preporučuje je svima, posebno onima koji se bave poslom u javnoj službi.

 

Josip Muselimović, predsjednik Matice hrvatske Mostar, ispričao je kako je, kada je nakon posjeta Goranu Mikuliću u izdavačkoj kući “Rabic”, ovu knjigu dobio na dar, ali tada još nije bio ni svjestan kakav grumen zlata u ruci drži. Muselimović smatra da je riječ o knjizi koja se ne može na uobičajen način ni predstavljati ni čitati, ona zahtijeva mir, povratak na početak i ponovno čitanje, a neka poglavlja ove knjige zahtijevaju i ozbiljne okrugle stolove. Ova knjiga proniče u važna pitanja naše sadašnjosti, ona je, istaknuo je Muselimović, savršen način da spoznamo što je naša korist, a što šteta.

 

Ona također baca i svjetlo na pjesnika Iliju Jakovljevića, tako nepravedno zapostavljenoga, ukazuje na lijeve i desne, na one u centru i izvan centra, on savjetuje i piše jasno ono što misli. Serijom mini-portreta, rekao je Muselimović, autor nas podsjeća na ljude koji svojim angažmanom zavrjeđuju sjećanje i poštovanje.

 

“Tako će za Branka Mikulića reći da je to najznačajniji hrvatski političar iz BiH 20. stoljeća; za Ivana Lovrenovića da je Miroslav Krleža i Vlado Gotovac u jednoj osobi i da je on ustvari ovovremeni Ivan Frano Jukić; za Ivana Vukoja i njegov časopis ‘Status’, da je to časopis koji nema premca na prostoru ove regije i da se s pravom može mjeriti s najznačajnijim svjetskim časopisima tog tipa u Europi i svijetu; za Dragana Marijanovića, pisca, pjesnika i putopisca, i njegovim hodopisima putuje zemljom kojom nije imao priliku dovoljno proputovati”, rekao je Muselimović.

Nemamo dovoljan broj slobodomislećih

Sam autor, prof. dr. Mile Lasić, na promociji je zahvalio svima koji su sudjelovali u objavljivanju ove knjige. Začuđen je, kaže, kako je nakon niza godina provedenih u inozemstvu, poslije 35 godina odsustva iz Hercegovine, a 25 iz Bosne, ovdje primljen.
“Nemamo dovoljan broj slobodomislećih ljudi, volio bih da i u Bosni i u Hercegovini ima više ljudi koji su u stanju misliti kozmopolitski, koji neće misliti stranački, ne misliti pristrano, nego će misliti transetnički, transnacionalno, misliti svijet na kompleksan način. Ja tako funkcioniram, ne pristajem na okove. Novoizabrani reis je sjajno rekao: ‘Treba izaći iz oklopa žrtve’”, rekao je Lasić na promociji. On je, kaže, prepoznao da se ovdje radi o jednodimenzionalnoj zemlji, ljudi zarobljenog uma. Mi nismo zemlja slobodnih ljudi, nego pristajemo na okove i rijetko se bunimo.
“Poštujem puno ljudi, ali nikoga kao Ivana Lovrenovića. Jedne prilike mi je rekao: ‘Mile, sloboda postoji samo u nama i samo onoliko koliko je uzmemo, nitko nam je neće dati.’ Dakle, mora se izvršiti ono što mislite da treba biti artikulirano. Dakako, moja sloboda ne smije ugrožavati slobodu drugoga”, rekao je Lasić i dodao činjenicu, kako je rekao Ivan Vukoja – da on živi i ponaša se kao slobodan čovjek, duguje svojim prijateljima.

 

Tijekom njegovog javnog djelovanja, istupio je iz nevladinih udruga, napustili su ga lažni prijatelji, ne pripada nikome, ni jednoj političkoj stranci, i odgovara samo nebu iznad nas. Identitet nije stvar singulara, nego plurala, a Lasić to na pravi način pokazuje upravo ovom knjigom. (Dnevnik.ba/  Andrijana Copf-Dnevni list)