DOISTA VELIKI GUBITAK ZA HRVATSKO NOVINARSTVO: Ante Tomić je nažalost postao glupan

Nekada je pisao sjajne humoreske i bravure. I slagao se ti s njim ili ne, mogao si se barem fino nasmijati.Danas je Ante Tomić jednostavno glupan. Tekstovi su mu glupi i obiluju logičkim sranjima. Paralele mu ne stoje, a humor ga zaobilazi.

Ne znam je li to od onog dana kada mu je nekakav konceptualni splitski umjetnik izvalio kantu fekalija na mozak, žao mi je ako je to zbog, i ako je koncept usptio, jer iskreno nedostaje mi Tomićev stari britki humor.

Nadam se da će se s vremenom oporaviti i početi pisati onako kako je nekada znao. Dovitljivo, humoristično. Inspirativno.

OVako plače mi se nakon njegove zadnje kolumne. Generalno mrzim degradacije likova, kako u književnosti tako i u novinarstvu. Još teže mi padaju javne degradacije autora.

Teško mi je bilo gledati i Borisa Dežulovića kako ubija nadnice po Ljubuškom hvaleći ustašku kumu Šteficu Galić, njene laži, njen lažni film, i njenog kuma Ustašu, iz istog filma, odbjeglog danas u Hrvatsku, serijskog silovatelja srpskih zatočenica u Dretelju kojeg je prikazala kao humanistu. A bio je nit manje nit više šef logora Dretelj 1992. Dretelja kojeg su kontrolirali Blaž Kraljević i Ćanoglu Primorac. Teško je bilo spoznati da je veliki pisac iz Dalmacije tako morao zarađivati novac. Promovirajući usraše. Dežulović je na vrijeme upozoren da se igra s naci filmom, al ostao je uporan u promoviranju laži. Nekako je slutio valjda, da je zaštićena NGO vrsta, i da mediji u Pereciji nikada neće na tlo antifašističke Dalmacije prenijeti tu info, da se partizan Dežulović zaljepio za ljubuškog ustašu.

Teško mi je bilo čitati kolumnu Tomića NGO Ante, u kojoj poredi HercegBosnu koja je dobila rat i Krajinu koja rat dobila nije.

Kolumnu u kojoj HercegBosni isisava svaki oblik humanosti, naziva je paradržavicom, poredi s ružnim betonskim objektom izgrađenim ilegalno. Koji eto sramoti njegovu lijepu kuću i okućnicu Hrvatsku.

Tomić nije pravnik, još manje poznaje međunarodno pravo. A trebalo bi da ga poznaje kada piše o HercegBosni. Jer je prema međunarodnom pravu ona legalizirana. I priznata.

Iz Tomića je ipak na kraju, unatoč godinama provedenim na Prokurativama, i godina druženja s profinjenim mozgovima rasne arijevske krvi, ljudima oko Dioklecijana,  izbila površnost i kultura opanjkavanja. Djeluje kao površni inatlija iz Prološca s nikad izliječenim kompleksom odbačenog člana plemena. Izbačen iz sela, al sa zadržanim divljaštvom u sebi.

A to divljaštvo , na jednoj bijednoj razini sublimira se s tehnikama podmetanja kakvim se služe prološke babuskare, (one zle brkate i frustrirane među njima, ne mislim na one  napaćene i dobre prološke žene), kada žele baciti klevetu na komšinicu iz Zmijavaca ili Donjih Vinjana ili iz Hercegovine.

Naoko vrli pisac kojem Handžar mediji uporno bildaju imidž dosljednog i važnog, u stvarnosti ostaje tek zla prološka vračara koja po zadatku direktora trača komšinicu.

I žao mi je što moram reći da on meni, oduvijek tako i izgleda. Kao ogorčena žena. Ružna frustrirana žena, na zadatku opanjkavanja komšiluka.

Evo i najružnijih teza koje je vještica podvalila u svom zadnjem tekstu, da mu Handžar jebo mater tračersku:

• Lijepe i ozbiljne države se proglašavaju otmjeno, u otmjenim prostorima i važnim gradovima, država ne može biti proglašena u provinciji.

Ovdje ćemo zaboraviti gdje je Tito proglašavao države, gdje je proglašeno na tucet svjetskih država, a hotel u kojem se proglasila jedna cijela nacija ćemo također zaboraviti, kao i HDZ barake na Jarunu, jelte. Da Antu ne zamaramo povijesnim bespućima, pošto činjenice očito mrzi. Idemo na drugu tezu:

• Stranci su meritum, naročito austrijski i njemački, oni su čuvari naših država od podjela, oni nikada ovdje ne bi poticali ratove, oni su branili mir , dogovor i granice, naročito Nijemci, koji su zagovarali mir, evo recimo Genscher, oni nemaju ništa s razbijanjem Jugoslavije, nema Austrija ništa ni s instaliranjem Frankovaca još ranije, nit sa dovođenjem Ustaša, a opomenu svijeta Njemačkoj da ne žuri s priznanjem Hrvatske i ne potiče nekontrolirani raspad Jugoslavije te tako ne potakne sukob, to moramo zaboraviti. Kao i embargo na oružje.
  

Zbog Ante i njegovog fokusa na Tuđmana treba zaboraviti sve mape podjele BIH koje su crtali stranci, pa i Nijemci, ulogu Austrije i Njemačke iz 1918, ulogu USA diplomacije prije plana Z4, kao i sam plan Z4 koji je trebao biti potpisan u širem sporazumu prema kojem je BIH trebala biti podijeljena na dva dijela, jedan koji bi se pripojio Srbiji i jedan koji bi ušao u konfederaciju s Hrvatskom. Treba zbog Ante, da nam se ne uvrijedi zaboraviti i na činjenicu tko je doveo mudžahedine u BIH. Idemo na novu tezu:

• HercegBosna je kao Krajina, paradržava. Sasjekli su valja balvane i prekinuli svaku komunikaciju. Protjerali svo nehrvatsko stanovištvo sa svojih područja. Bošnjačke izbjeglice su morale u Makarsku prebacivati se valjda preko Crne Gore i Albanije. Ako bi i koja naišla preko HercegBosne, to bi M.B. opljačkao i zadavio. Ako bi koja preživjela Režiser Praljak bi naložio da mora gledati njegovu predstavu a potom bi bošnjačka patriotska žrtva umrla

Nema dakle razlike za Antu između Krajine i HB. Nema za njega ni Bošnjaka ni Srba u redovima HVO-a. Za Antu koji se 1992 i 1993 i 1994 i 1995 kao i svaki uživatelj u spljetskoj bonaci i piciginu molio za snagu HercegBosne ničeg tog najednog više nema. Njemu je to posve isto. Krajina i HB. Praljak i Martić  Izbjeglički kampovi HB u kojima su primani Bošnjaci na tlu HRHB a koje je i sam obišao za Antu više najednom ne postoje, hoteli Dalmacije napunjeni Bošnjacima također za njeg ne postoje, zahvale bošnjačkog vrha Tuđmanu, školovanje Alijine nevjeste u Zagrebu usred “UZP-a” , Alijina obitelj smještena na Brač tijekom cijelog rata, ništa tog najednom nema. Gazda Handžar naredio.

Ništa mu ne govore ni konvoji oružja i pomoći koji idu preko Gruda za Sarajevo i Srebrenicu dok se po Zenici i Kaknju protjeruju Hrvati , to se bolan nije dogodilo. Ne bolan, kriv je Mate Boban što ih zaustavlja dok se ne zaustavi akcija patriotske bojne El Fatih koja u patriotskoj akciji Tekbir protjeruje agresorsku jedinicu Kaknja nazvanu agresorskim imenom Stjepan Kralj Bosanski Tomašević.

Ništa pozitivno se na tlu HRHB  za Antu nije dogodilo.Samo kopija Krajine. Sve tamo u naše ilegalne braće u njihovoj ružnoj ilegalnoj kući je bilo zločin.

Podatak da je u Mostaru u vrijeme najgoreg granatiranja Istočnog Mostara, (što je slažem se zločin kao što je i obrana istočnog Mostara spartansko herojsko djelo) i dalje živjelo na tisuće Bošnjaka njemu je nebitan podatak.

Ukupna statistika rata, broj gradova počišćenih od Hrvata (Travnik, Bugojno, Jablanica, Konjic, Kakanj, Bihać, Sarajevo, Zenica) i doslovce niti jedan grad počišćen od Bošnjaka, te Istočni Mostar po prvi put većinski bošnjački, uz 4 najveća grada većinska bošnjačka) Tomiću nisu neki faktor statistike koji dokazuje da su Haaški suci u sukobu s činjenicama barem koliko i Ante s pameću. Idemo dalje:

• Svetost Bosne je neupitna i nitko nema pravo da dijeli Bosnu jer je to aksiom pa čak i ako njeni narodi dignu ruke od nje to je zločin.

Međutim ako bi se u Dalmaciji , Paganiji i Istri pojavile jake domaće snage koje bi pozivale na otcjepljenje od Hrvatske, Ante bi to nazvao Demokracijom. Kad bi se Hrvatska iznutra rušila ili kad bi u njoj ojačale snage koje žele obnovu Jugoslavije sve bi to bila demokracija. Ali kad Srbi i Hrvati u BIH galame zbog rušenja Ustava BIH po modelu Bošnjaka, to je agresija na BIH. Kad Bošnjaci ruše BIH Ustav, nameću drugima predstavnike, i to čovjeka koji je zarobljavao Hrvate Vareša čak i u doba vojnog savezništva HVO-a i Armije BIH, to je bolan demokracija. Iduća teza glasi:

• HB je za Antu ugušena, kapitulirala je pod snagama patriotizma, patriotskog džihada.

I stoga treba paziti što Dejan Lovren protjeran od tog istog Džihada pjeva kada pjeva. Mjeriti mu svaku notu. I pokojnu Danku sestru časnu Jurčević, sugrađanku Dejanovu, probodenu osam puta, na povratku u taj Kakanj, Dejan ne bi smio spominjati. Da se Ante i Patrioti ne naljute.

Doduše Ante ne zna ni dan kad je HB ugašena nit tko ju je ugasio, nejasno mu je da je Zubak njen šef , šef HB potom postao šef novostvorene Federacije i države, stvorene na temeljima HB, u koju su uneseni zakoni HB. Nejasno mu je i kako su poraženi ministri HB-a postali ministri Federacije. A sve to skupa je jako čudno u logikama kada ih kroji Glupan, jer nekako po istoj toj glupoj logici Mile Babić je trebao postati predsjednik Hrvatske, ali eto Glupanu je to sve jebi ga teško pojasniti pa odustajemo.

Zaključak:

• Ante Tomić je neobrazovani ego manijak, koji svoju frustraciju nečim, ne želimo uopće nagađati čim, nadoknađuje agresivnim literarnim proljevima koje su u svemu antinovinarstvo.
• Ante ne poznaje međunarodno pravo, ne zna ništa o njemu ,ne zna ništa o principu međunarodnih mirovnih ugovora, i o tome da se zaraćene strane kada potpisuju mir međusobno priznaju. Čak se i ustaničke grupe unose u zakone i ustave nakon mirovnih ugovora.
• Ne zna da je običaj da tada potpisuju i obostranu amnestiju, eto baš potpisanu u Splitu, jer nekako nema smisla da ćeš dalje zajedno ratovati i ginuti jedan za drugog a poslije tog se ganjati po sudovima za ono što je bilo prije. Recimo Italija je prelaskom na stranu saveznika potpuno nepresuđena izišla iz Drugog svjetskog rata.
• Ok mu je što su Hrvati to ispoštovali pa Haagu nisu cinkali Bošnjake, i ok mu je što Bošnjaci Hrvate jesu cinkali Haagu. On uživa u Praljkovoj smrti. Malo mu je koliko godina je šestorka dobila, i ok mu je što je iz HRHB izručen čak i šef vojne policije, realno za zločine nebitan lik, dok kod Bošnjaka jedva da je polupresuđen jedan general. Dok statistika jama, logora, zločina i stradanja svjedoči drugačije.
• Ne zna Ante ništa o tisućama Bošnjaka koje je HB spasila i spašavala, ako ga upitaš za broj mrtvih u Dreteljima i Heliodromima, da ti ih pobroji, pa da shvati da ih možeš na prste jedne ruke nabrojati,  i da su ti logori šaša u odnosu na Manjaču i bošnjačke logore u kojima su se obredno sjekle glave, pa ga suočiš s činjenicom da je njegov antifa Split u samo jednoj godini pobio i protjerao više Nehrvata nego HercegBosna u 4 godine, da iz Hercegovine nikad nije bilo masovnog tjeranja kakvo su doživjeli Srbi Zadra, Splita, Zagreba, i iz svih urbanih centara Hrvatske, kali i iz Imotske Glavine, i to kao odmazdu za Krajinu, da jedna Neda Ukraden i danas ne smije u Imotski a da u Posušju redovno gostuje, eto mu te fine uljuđene građevine od države, da mu usred Splita stoji ustaški spomenik Rafaelu Bobanu, ili pak četnički, zavisno na koji dio Bobanove biografije gledaš,  i da se niti jedan HVO logor ne može mjeriti s okrutnošću Lore, Glupan Glupi neće podviti rep. Jer nadmenost Glupana neuništiva je, Niti će se  zapitati tko je to bio paradržava 90-ih Hrvatska ili HercegBosna. I koje sve zemlje Europe, satkane na jamama i na zločinima po Antinim logikama ne bi smjele nikada zapjevati vlastitu himnu ako bi im se u povijesti mjerilo samo zlo.

Jer evo ovaj autor, ovog teksta,  javno tvrdi da je, što se tiče ratnog prava i običaja, HRHB kakva god bijedna i crna bila, u svojim najcrnjim vremenima, u odnosu na druge prostore rata,  bila missica ratnog prava i običaja. Čak  i za Hrvatsku, i za Prostor Džihada i za Srbiju. A na europskom horizontu jedna Engleska, Njemačka, Turska, Austrija, Belgija, nemaju šta HercegBosni držati lekcije o suočavanju sa zločinima. To su stari meštri masovnih zločina od kakvih se i danas kosti lede.

Srpsku ne navodim, bez obzira na užasne zločine koje je počinila iz samo jednog razloga i respekta – jer je način na koji je Srpska prihvatila hrvatske izbjeglice, ratnike i trudnice iz Lašve i Travnika, koji su bježali od arapskih isilovaca, te ih sprovela u banjalučke bolnice a potom vojnicima dopustila slobodan povratak na ratište, nezapisan primjer ratnog prava i poštivanja ratnih običaja. Koji je eto u ovom ratu učinila upravo Srpska. Nepoznato mi je da je to uradila iti jedna druga zaraćena teritorija.

I nejasna mi je ta unaprijed propisana oduševljenost Armijom SDA kod Ante. Nema Hrvata koji se zbrinjavaju u bošnjačkim kućama i hotelima, ali obrnutih primjera ima na stotine tisuća. Nema grada hrvatskog kojeg oslobađa Armija BIH i potom poziva Hrvate u njega, ali ima grada bošnjačkog kojeg oslobađa HVO i potom poziva Bošnjake u njega. Ima i heroja hrvatskog Matijaša Pauka koji gine u Mrkonjiću da bi se onda na tom istom Mrkonjiću u Daytonu namirilo Sarajevo. Praktički HV i HVO su deblokirali Sarajevo.

Ante nikada neće pisati o tim logikama, kao niti o hercegovskoj Lori, HOS Dretelju 1992.

Postratni vapaji za pravdom srpske zatočenice Olge Draško koju je HOS silovao preko 100 puta u tom lgoru ne mogu se probiti u srpske Novossti koje su okupirali Feralovci, sve gol Ustaša za Ustašom.  Ali se zato na naslovnici tih novina probija ustaška kuma Štefica, i ustaška romansijerka Martina. Krivotvoriteljica vlastitog života. I srpska nevjesta.

Jecaji Srba ne smiju u srpski tisak u Hrvatskoj jerbo ga cenzuriraju Tomićevi jarani,  čak ni jecaji iz tog ustaškog logora u kojem su klani Srbi i Srpkinje, u kojem su silovane žene, u kojem se radilo sve ono što u HVO logorima nije, jer je opći kolektivni dogovor da su HOS-ovci u ovom ratu,iako ustaše, bili partizani.

Pa je tako i Ćane Primorac bio dobri drug i partizan dok je šefovao HOS-om, dobri borac dobre Armije 1992.  Loš postaje kada ulazi u HVO.

I bili  su dobri, samo zato što su se povinovali Generalštabu Džihada. Pa čak i Ustaša Kraljević, bit će u Antinim tračarijama označen kao partizan i dobrica samo zato što je prihvatio da mu šef Al Qaede za Bosnu, Alija Izetbegvić i njegov suradnik Abu Meali, direktna Bin Ladenova ruka za BIH, budu nadređeni.

Primjetite da samo šefovi HOS-a i šefovi Armije BIH i politički vrh Džihada nisu odgovarali po zapovjednoj odgovornosti u Haagu a da je Sefer Halilović u Haagu oslobođen čak i za Grabovicu. U “Nedostatku dokaza”. Iako je šefovao akcijom Neretva 93. U svim slučajevima optuženi je morao dokazati nevinost. Samo u slučaju Sefera Halilovića optužba je morala dokazati umiješanost. A Grabovica bijaše mjesto prvog genocida zadnjeg rata. Niti u Hrvatskoj niti u BIH prije Grabovice nema takvog zločina.

Srušena je za Antu tako HercegBosna, koja nikada srušena nije, jerbo je prema međunarodnom pravu i međunarodnim mirovnim ugovorima postala međunarodno priznata, sa svojim parlamentom i svojim zakonima, postala je nit manje nit više nego sutvorac Federacije, u koju su uneseni njeni zakoni i njene teritorije, i proslavljena je kao jedina vojna saveznica US snaga 1994 i 1995 godine koja Bosni i Hercegovini donosi mir.

A da Ante imalo zna kontekst i vrijeme u kojem HRHB svojevoljno prenosi svoje nadležnosti na Federaciju znao bi Ante da je to učinjeno na prijedlog upravo USA i Ruske administracije, kada je već bio dogovoren plan da Srpska ide Srbiji, Federacija BIH u konfederaciju s Hrvatskom, uz uvjet da Tuđman pristane na dvije srpske autonomne pokrajine u Hrvatskoj a Milošević na Vojvodinu i Kosovo u Sbiji. Dakle podjela BIH bila je dogovorena 1994 prema ideji stranih velikih sila, a prostor BIH podijeljen na dvije interesne zone. Onu NATO-ovu i onu rusku.

I nakon što je HRHB na to prisala, ludi Mile Martić sve je ujebao odbijanjem plana Z4. I potom je dopušten Oluja. Ne zato što je to Hrvat odlučio nego zato što mu je dopušteno.

Dakle nije baš da stranci nisu dijelili Bosnu i nekako se pozivanje na Genschera u ovom slučaju ponovno čini glupasto. No već smo zaključili da je čovjek glup, i da nam je žao zbog toga.

Uz to se ista ta HercegBosna može pohvaliti da je jedina na tlu BIH, i daleko najintenzivnije do kraja surađivala s Haaškim sudom, izručivši sve što je mogla, i što je morala a i ono što nije.

Pa je stoga ona danas najlegalniji dio Europe, jer je podnijela najveću žrtvu prema samoj sebi,  presuđenija je od  Srpske, Turske i nacisitčke Njemačke zajedno, s obzirom na broj zločina koji je počinila i broj godina koje je dobila. Samim time  ujedno je to najeuropejskiji dio BIH koji se suočava sa svojim zločinima, odbacuje ih, a ostaje ponosan na ono dobro što je činjeno. I i dalje naivno vjeruje svojim starim tiranima. Austriji, Italiji, Njemačkoj i Turskoj. Naivna koliko se samo naivan može biti.

Dostavivši im sve dokaze , isporučivši im sve što su tražili HercegBosna je sebe branila, ispunivši svoje međunarodne obveze, pa je tume HRHB je dodatno pravno utemeljenija, budući da je ispunila sve što se od nje tražilo,  dok su Bošnjaci, eto patrioti po Tomiću, iako i sami obvezani na to, tu suradnju potpuno odbili, skrivši dokaze, premjestivši jame, sakrivši talibane, tako da su iz Haaga izišli k’o fol nevini.

A nisu nevini. I sami znaju da nisu. I da ih nikakav “šampon ne može oprati” kako reče jedan general njihov, pošteni, nakon Genocida u Grabovici.

I sada u US administraciji  imaju imidž onih koji su se skrivali od Haaga. I koji ne ispunjavaju međunarodni priznate obveze. Koji su i nakon rata osnivali tajne kampove.

Načinili su Genocid u Grabovici. Tako odvratan i velik i po 100%-om učiniku gori od Srebrenice, da ga i sami ne negiraju. Genocid kakav na ovim prostorima nikada nije viđen niti u jednom ratu. Jerbo ti načini ubijanja nisu od naše antikulture.  Pobili su potom i  tuđu djecu na vrtuljku nakon što je proglašeno primirje.

I neugodno im je i samima što nisu presuđeni u Haagu za te zločine.

I koliko god se čovjek čudio Tomićima i Dežulovićima i njihovim selektivnim humanostima, ne možeš nikako da primijetiš da taj dvojac, sve ove godine uporno preskače ime svake hrvatske žrtve u BIH, nje za njih kao da nije bilo, neće da čuju za Augustinu nit Mladenku, jadnici bijedni ustaški i handžarski, nije im poznata priča o Al Qaeda kadru u SDA diplomaciji u NYC 2001, o sudioništvu bosanskih šehida i patriota u rušenju WTC-a, o apsurdnosti Haaške presude koja je potpuno preskočila događaje u Srednjoj Bosni 1993 i proglasila se nenadležnom za zločine džihada ne samo u BIH nego i u Hrvatskoj 1991 kad su iste te SDA postrojbe klale srpske zarobljenike u nikad presuđenom UZPu SDA. Daleko prije početka rata u BiH.

Ne znam je li Anti poznato ime Ekrema Mandala koji se hvali da pojma nema otkud svih tih arapskih i kosovskih dobrovoljaca po Sisku 1991 , iz koje sve arapske zemlje dolaze, koji se potom hvali da je ovaj rat potpuno ludilo jer jedan tjedan ubijaš Hrvate po Vitezu a drugi tjedan Srbe po Baniji,  ali je bio sretan nakon njihovih arapskih obrednih zločina nad srpskim zarobljenicima u Sisku i nad hrvatskim u Travniku.

I baš mi je nekako nejasno kako nikad zbog tog nije prozvao Karamarka i Mesića zbog skrivanja dokaza o tom istom zločinu. Ali evo informiram ga da je ta ista jedinica nakon svog posljednjeg genocida u Grabovici i prvog u BIH,  gdje su klali kao “blokirani građani Sarajeva” završila svoj krvavi put u BIH i vratili se na put slave. U Palestinu. Odakle su i došli. A gdje su stigli davne 1945 nikad se ne predavši saveznicima.

Ne znam je li mu poznat nedavno otkriveni podatak  da miu je jaran Komšić zarobljavao Hrvate Vareša 5 mjeseci nakon potpisanog Washingtona, dakle kao vlastite suborce, i na osnovu tog stekao Zlatnog Ljiljana, i kada misli pisati uopće o tome? I smije li uopće pisati o tome u Handžar medijskoj diviziji?

Nejasno mi je da bakice Antee i Borisi ne vide da ne postoji grad u BIH koji je HVO etnički očistio od Bošnjaka, dok postoje cijeli gradovi na tlu Prostora Armije SDA koji su u ratu nazivali Prostor Džihada,  očišćeni od Hrvata, i Srba. Recimo Lovrenov Kakanj i Sutjeska koji ničim nisu izazivali rat, niti se kome kovrčili, recimo cijela jedna Jablanica, Konjic, Travnik, po kojima nikad HVO nije pucao niti radio sranja ali je Haag presudio eto, da je tamo uz Konjicu i Jablanici, i Travniku, Jajcu, Tuđman pravio Banovinu.

Možda da nam Tomić napiše jedan traktat o stradanjima Bošnjaka u unutarnjim prostorima HVO-a , u Posušju, Livnu, Tomislavgradu, Odžaku, Orašju, Grudama, mjestima gdje su valjda Bošnjaci vješani i silovani, gdje se odmah krenula raditi Banovina. Ali nema tog traktata. I poredba stradanja Bošnjaka u tim mjestima sa stradanjima Hrvata u unutarnjim prostorima Prostora Džihada neuposrediva je. Dovoljno je reći samo logor u Hadžićima, pokraj Sarajeva, koji je imao najduži ratni staž. Otvoren 1992. Zatvoren tek 1995. Nešto što Handžar medija i ne spominje. I u tom logoru je vladar života i smrti bio jedan Čović. Mirsad Čovića. Al nikako da čujemo nešto o tom upravitelju logora, dok se iz sarajevskih medija otvoreno Dragana Čovića kleveće da je bio upravitelj logora. I to bez ikakve kaznene odgovornosti.

Ne znam što Tomić uopće zna o HercegBosni, o povijesti rata, o koruptivnosti haaške gamadi, ali mi fakat djeluje kao novinarski diletant, kao jako glupa i zla  prološka vještica na zadatku laži.

A Hrvatsko Novinarsko Društvo i njihovog Hrvoja Zovku javno pitam – Zašto bijedniče Borisu Dežuloviću daješ nagradu novinara godine tek kad se otkrilo da je taj meštar huškačke novinske propagande zapravo po Bosnama zarađivao kao ustaška novinarska džukela? Zašto Hrvatskoj iznova pribavljaš imidž ustaške države? I zašto te ppobogu nitko ne smjenjuje s čela te ugledne institucije?

ish l poskok.info

Vještičin tekst: