Četvrtak, 20 veljače, 2025

Dodik na sudu za zločin nepoštivanja frizure, osmijeha i mišljenja kolonizatora

Vrlo
- Advertisement -
Nekad davno, u jednoj dalekoj zemlji, netko je izmislio pravilo da zakoni vrijede samo ako ih donese legalno izabrana vlast. Srećom, to nije Bosna i Hercegovina. Jer, u Bosni i Hercegovini, gdje se pravna država razvija po sistemu “šta Murphey kaže, to je zakon”, stvari su malo drugačije.

Dakle, Miloradu Dodiku sudi se po zakonu. Po kojem zakonu? Po zakonu kojeg nema. Zakonu koji nije izglasan u Parlamentu, nije prošao kroz zakonodavne institucije i nije usklađen s ničim što bi ličilo na pravni sustav.

Ukratko: O zakonu OHR-a.

I sad, postavlja se logično pitanje – može li OHR donositi zakone? Odgovor je, naravno, ne. Može li ih nametati? E, to već može. Može li ih pisati usput dok pije kavu i vrti globus? Naravno da može. Može li, u ime svjetskog poretka, smisliti zakon samo da bi nekoga izveo pred sud? Pa kako ne bi mogao!

Tako je nastao ovaj pravosudni biser – “Zakon o kažnjavanju onih koji ne slušaju OHR”. Iako se službeno zove “Zakon o nepoštivanju odluka visokog predstavnika”, u suštini se svodi na: “Ako se ne slažeš s nama, ideš na suđenje”.

I tako, evo Dodika pred Sudom BiH, pod optužbom da nije poštovao odluku nekoga tko nije izabran ni na kakvim izborima. Da stvar bude ljepša, ako bude osuđen, slijedi mu ne samo kazna do pet godina zatvora, nego i automatska smjena s funkcije. Dakle, da rezimiramo: čovjek kojeg je izabrao narod, može biti smijenjen dekretom neizabranog stranca. Demokracija na balkanski pogon.

“Ne može nam niko ništa” – osim sutkinje sene i visokog predstavnika

Ali nije problem samo u sudu. Jer, ako se Dodik negdje pojavi, negdje će se pojaviti i Dodikove pristaše. A kad se Dodikove pristaše pojave, negdje se mora pojaviti i policija. Jer, kako su pristaše odlučile podržati svog lidera? Tako što su zapjevali hit “Ne može nam niko ništa”.

I to, gle čuda, usred Sarajeva!

Naravno, pjesma nije prošla bez incidenta. Policija je odmah intervenirala, jer, naravno, pjesma nije dozvoljena. Da su možda pjevali “Slušamo Schmidta dan i noć”, sve bi bilo u redu. Ovako, hajka!

A kao šlag na tortu, ista ta pjesma omiljena je i Zdravku Mamiću, koji ju je otpjevao toliko puta da je vjerojatno dobio i neslužbeni status ambasadora narodnjačkog pravosuđa. Uostalom, ako su se pravosudni postupci već sveli na kafanski repertoar, logično je da se suđenje Dodiku završi pjesmom koja najbolje opisuje situaciju.

Pravna država na kolonijalni pogon

U cijeloj priči, naravno, najbitnije je da se nitko ne pita što ovo znači za pravni poredak. Jer, ako mogu sutra Dodika osuditi zbog toga što je ignorirao Schmidta, što sprječava OHR da sutra donese zakon da je nepoštivanje američkog ambasadora krivično djelo? Ili, još bolje, nepoštivanje visokog predstavnika dok drži govore na N1 kažnjivo s tri godine robije?

I zato, dok Dodik sjedi pred sudom i sluša optužnicu sastavljenu u uredu visokog predstavnika, u pozadini odzvanja refren: “Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine”.

Samo, šteta što ni on ni njegovi pristaše nisu shvatili da im sudbinu ne kroji sud, nego ljudi koji ne govore ni jedan od tri službena jezika u BiH. I koji su na kraju ostali u BIH da čuvaju pravni poredak i zakone, te ustav, koji su sami u međuvremenu nametnuli. Sve osim onog što su trebali i morali čuvati. Daytonski ustav, daytonske zakone i daytonski međunarodni mirovni sporazum. Christian Schmidt nije visoki predstavnik , on je polupredstavnik koji će otići iz BIH , ako bog da silom, kao čovjek koji je umjesto Daytona čuvao sebe i svoje zakone.

Netko će reći – kreten. Većina će se složiti. /

IURKOV l Poskok

- Advertisement -

9 KOMENTARI

guest

9 Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Pravo iz furune

TRUMP KAO MARVELOV JUNAK: Kad Crveni Hulk preuzme Bijelu Kuću

Drugi mandat Donalda Trumpa nije ni počeo kako treba, a već se pretvara u scenarij hollywoodskog spektakla. U stvarnosti...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -