Published On: Ned, lis 31st, 2021

Dodik, Izetbegović i Čović tek su pijuni u novoj američkoj ofenzivi u BiH

Turski vojnici u sastavu UN-ovih mirovnih snaga štitili su preostale Hrvate u okolici Zenice od napada stranih mudžahedina, koje je pak u Zenici čuvao i štitio današnji bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.

Usporedno s novom američkom diplomatskom ofenzivom prema BiH vratiše nam se i stare diplomatske floskule. Pa se nagađa kako će raditi “mrkva i batina”? Hoće li novi američki izaslanik za izborno zakonodavstvo Mathew Palmer doći s prijedlogom novog izbornog zakona po načelu “uzmi ili ostavi”? Kako će u svemu tome proći sadašnja politička vodstva Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH? Pritom izmiče iz fokusa bit ovog novog procesa i njegove razlike u odnosu na američki angažman u BiH u devedesetima, koji je doveo do daytonskog mira.

piše: Višnja Starešina I Slobodna Dalmacija

Tada je trebalo zaustaviti regionalni rat, koji je postao svjetski problem. I u tom su procesu politička vodstva Hrvata, Srba i Bošnjaka, ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj i Srbiji, uistinu imala značajnu političku težinu, proporcionalnu snazi njihove vojske. Oni su zaista bili akteri. Amerika je uspjela proizvesti preokret u ratu (čitaj: poraz srpske vojske) promjenom odnosa vojnih snaga i političkih savezništava (obnova hrvatsko-bošnjačkog savezništva), a na međunarodnom planu uspjela je formirati tzv. kontaktnu skupinu moćnih država (SAD, Rusija, UK, Njemačka, Francuska), u kojoj je tada slaboj (Jeljcinovoj) Rusiji dala vrlo vidljivu ulogu, ali bez osobita utjecaja. Uz to, kao političkog pokrovitelja Bošnjaka u proces je uvela tadašnju (Demirelovu) Tursku, koja je i trebala smanjiti rastući utjecaj radikalnih islamističkih režima na politiku Alije Izetbegovića.

Danas je BiH zapušteni američki protektorat, u kojem SAD pokreće političko-diplomatski rat protiv utjecaja ambicioznih autokratskih režima – prvenstveno Rusije i Kine – koji su snažno ušli u prostor koji je Amerika zanemarila. Jeljcinova Rusija je u ondašnja vremena bila dio kontaktne skupine. Putinova Rusija im je danas u BiH (i šire na Balkanu) glavni protivnik. Demirelova Turska bila je vjerni američki partner u mirovnom procesu, a turski predsjednik bio je u boljim odnosima s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom negoli s Alijom Izetbegovićem. Turski vojnici u sastavu UN-ovih mirovnih snaga štitili su preostale Hrvate u okolici Zenice od napada stranih mudžahedina, koje je pak u Zenici čuvao i štitio današnji bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Današnja Erdoganova Turska primjer je autokratskog režima i nositelj politike islamizacije Europe, a BiH je središte njezine neoosmanske politike. Zato nije slučajno što Turske nema u ovom novom američkom procesu za BiH, u kojem je Zapad na jednoj strani, a nedemokratski euroazijski režimi na drugoj. I još jedna razlika: lokalna politička vodstva koja su nekoć zbog snage svojih vojski bila akteri, danas su pijuni u tom procesu, obvezama vezani uz svoje političke pokrovitelje i financijere – Dodik uz Putina, Izetbegović uz Erdogana. A Čović? Također uz Putina.

Promjena izbornog zakonodavstva, uz izvjesne ustavne promjene (kako je najavio M. Palmer), nije cilj ove američke diplomatsko-političke ofenzive. To je tek sredstvo, prvi korak prema izboru novih političkih vodstava u BiH, koja će biti više prozapadna i proamerička, uz ponešto funkcionalniju državu. Hoće li do tih promjena doći mrkvom, batinom ili izborima, tek je pitanje tehnike. A u tom procesu i Srbi i Bošnjaci i Hrvati mogu zaštititi ili ostvariti i neke svoje političke interese.

Gledano s pozicije hrvatskih nacionalnih interesa, tu dolazimo do problema – kako u političkom vodstvu Hrvata u BiH, tako i u hrvatskom državnom vodstvu. Hrvati BiH ulaze u proces bez snažnog političkog zaštitnika. Rusija će braniti (veliko)srpski interes i Republiku Srpsku. Bošnjaci i dalje pakiraju velikobošnjačku politiku stvaranja islamske BiH u celofan građanske države, nastojeći pridobiti američke simpatije. Dragan Čović slovi kao dio ruske interesne mreže i američka ga politika doživljava kao problem. Srbi se pripremaju za vrijeme poslije Milorada Dodika (otkazivanje poslušnosti u Skupštini RS) i očekivati je neku novu alternativu koja će biti jednako velikosrpska kao i Dodikova, samo manje proruska. Bošnjaci su fingiranim alternativama SDA i došli do toga da biraju Hrvatima predstavnike. Dragan Čović ostvario je monopol vlasti i uništio mogućnost hrvatske političke alternative.

U Hrvatskoj pak kao da je politički prespavano posljednjih četvrt stoljeća. Pa bi predsjednik Milanović uveo u razgovore Erdogana, kojeg su sami Amerikanci izbacili iz (svojeg) procesa. Uz to, kao da se ne razumije da Hrvatska nema nikakav izravan utjecaj na ovaj proces. No, ima značajnu mogućnost djelovanja na njegov ishod u tihom partnerstvu s Washingtonom i donekle s Berlinom. Ali, ključni argument više ne može biti stara priča o zaštiti konstitutivnosti naroda, već priča o strateškoj zaštiti jadranskog zaleđa od neprijateljskog preuzimanja (Rusija, Kina, Turska). Priča bi bila uvjerljivija da je Hrvatska s više žara gradila LNG na Krku, da je izabrala američke borbene zrakoplove… No, i jasna spremnost na jačanje vojne i političke suradnje, kao i neka američka vojna baza na Jadranu, primjerice u Pločama, bili bi i danas dobrodošli. A osobito bi dragocjeno bilo da hrvatska državna politika prepozna politički duh vremena. I da u ovaj novi proces ne kreće sa starim pričama, u starim zaprežnim kolima, na volove.

guest
8 Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
Andrijica Simic
Andrijica Simic
1 mjesec prije

ova si umislja da puno toga razumije. forsira interese nekih hrvata iz rh koji se ne poklapaju s interesima hrvata herceg bosne. dosta smo mi bili pijuni u ostvarivanju samo interesa hrvata iz rh

Last edited 1 mjesec prije by Andrijica Simic
E moj narode
E moj narode
Odgovori   Andrijica Simic
1 mjesec prije

Točno je ovo, treba spriječiti interese Rusije i Turske ovdje. Dakako da su Republici Hrvatskoj njeni interesi i zaštita njenog teritorija važniji od interesa Hercegovaca koji šuruju sa Srbima i Rusima.

Bruce Lee.
Bruce Lee.
1 mjesec prije

Vlast najveći narkići

Anonimac
Anonimac
1 mjesec prije

Naslov je potpuno promasen, nisu Dodik, Izetbegovic i Covic americki pijuni nego hrvatski narod u BiH, vec vise od dvadeset godina dekonstitucije.

Ovo americko piskaralo i dalje poziva na slijepu odanost americi i njenim interesima koji su za Hrvate u BiH pogubni. Kao da je malo sto su nas dekonstituirali u BiH jer nisu to ucinili bosnjaci, oni su tek odusevljeno prigrabili neocekivani poklon.

Nije Covic uz Putina, nego Hrvati u BiH, jer ako Covic nastavi slijediti americke interese onda ostaje bez politicke a i bioloske potpore naroda koji je davno prozreo americku politiku u BiH.

Dalje, jos propagira americki reket-LNG koji skupim plinom ubija hrvatsku konkurentnost, isto kao sto je zaustavljanje ruskih energetskih koridora trajno oslabilo hrvatsku konkurentnost. Da ne spominjem hrvatsku borbu za americke interese u odbijanju kineza za ulazak u luke i razvoj prometne infrastrukture. I to nije sve, jos agitira za americku vojnu bazu na jadranu, o tempora, o mores!

E moj narode
E moj narode
Odgovori   Anonimac
1 mjesec prije

Hrvati u BiH nisu uz Putina nikad bili. Hercegovci su uz Putina. Ne svi, nadam se.

Anonimac
Anonimac
Odgovori   E moj narode
1 mjesec prije

Selam Mustafa

Anonimac
Anonimac
1 mjesec prije

Jel’to piskaraju oni discriminatori!
Zele iskoristiti luku Ploce za dzabanu za 100 godina unaprid!
Drugo u slucaju rata zele dici Plocu u zrak pa i plin i nafta da otvore ozone i mirnim putem na dulji rok se umire od raka!
Hrvatski narod nije podjeljen niti u Hrvatskoj niti u BIH.
Svak gleda svoj interes,pa tako ce gledati i Hrvati,sa kime ce im biti bolje!

fantom_slobode
fantom_slobode
1 mjesec prije

Ameri su svoje nedavne “saveznike”, koji su za njih ginuli po Siriji i Afganistanu, odbacili kao potrošen toalet papir. Ne tvrdim da to ne bi jednako sutra uradili Kinezi ili Rusi ali pametna politika bi u ovoj situaciji više nalikovala Titovoj pragmatičnoj trgovini utjecajem od jednostavnog zauzimanja klečeće poze, u iluzornoj nadi da će “strateški partner” pored batine koristiti i vazelin.