Zagreb na Komšića gleda kao na parazita nad Hrvatima u BiH. Sve više stranaca smatra da fenomen Komšić može voditi raspadu BiH, a bošnjački političari najavljuju nastavak preglasavanja Hrvata.
S Miloradom Dodikom, vođom Srba iz BiH, uvijek znate na čemu ste. Jasan i otvoren, pragmatičan i poduzetan. Njegova nacionalna i politička agenda je Republika Srpska. Nedavni posjet Zagrebu izazvao je brojna reagiranja bošnjačkih stranaka. Ali i rasvijetlio poziciju Hrvata u BiH jer bi ih bez njegove potpore bošnjačke stranke pretvorile u manjinu.
Piše: Zoran Krešić, Večernji.hr
Kako to da ste vi bili u Zagrebu, a Komšić i Džaferović nisu?
Komuniciram s predsjednikom Milanovićem, kojega sam zvao i kada je inauguriran te mu čestitao. Telefonirao sam mu i kada je Zagreb i okolicu pogodio potres i izrazio žaljenje zbog toga što se događa. Već tada smo razgovarali o tome da se moramo vidjeti. Potrebna nam je normalna komunikacija. Budući da se tih dana saznalo da stižem u Zagreb, iznimno mi je bilo drago da sam se susreo i s premijerom Plenkovićem. Nije to bilo usmjereno ni protiv koga, posebice ne protiv nekoga trećeg.
Niste mi odgovorili zašto u Zagrebu nisu bili Komšić i Džaferović?
To treba pitati domaćine. Mislim da se Komšića, koliko ja to vidim kod Hrvata, doživljava kao nekoga tko eksploatira hrvatska nacionalna konstitutivna prava u BiH na vrlo podmukao način. Komšić ekskluzivno ta prava daje bošnjačkoj političkoj eliti. Moj je dojam da je, nakon duljeg vremena, hrvatski državni vrh postao svjestan te činjenice i da je potporom konstitutivnosti naroda apsolutno definirao svoju politiku odnosa prema BiH. U toj politici očigledno nema mjesta za Komšića. A odgovor zašto ih također nema u Zagrebu leži i u činjenici da stalno izazivaju krize sa Srbijom, a onda i s Hrvatskom. Mislim da se ne može prijeći preko izjave Bakira Izetbegovića da će Hrvatima, nakon nametanja Komšića, nametati predstavnike i na nižim razinama vlasti.
Izetbegović je rekao da su vašim posjetom Zagrebu pogoršani odnosi Hrvatske s BiH?
Te odnose kvare oni koji su osporavali Hrvatskoj pravo da gradi Pelješki most i mnoge druge stvari zbog čega nije bilo službene komunikacije. Ali, postoje i realna pitanja Trgovske gore oko odlagališta radioaktivnog otpada na što mi imamo prigovore. Zbog toga je potrebno otvoriti komunikaciju. A moj posjet doprinos je boljem razumijevanju. Izetbegovićeva izjava zapravo govori kako smatra da Bošnjaci predstavljaju BiH, a to nije istina. Ja u Zagrebu nisam govorio ni protiv koga, uključujući Bošnjake. Govorio sam isključivo o konstitutivnosti naroda, o potrebi da se ta prava poštuju. Moji sugovornici u Zagrebu jako su dobro u to upućeni.
O čemu ste razgovarali s Plenkovićem?
Bio je to jako konstruktivan susret jer smo otvoreno razgovarali o gradnji mosta na Savi koji čekamo desetak godina. Premijer je rekao da će Hrvatska napraviti spoj kod Okučana prema Savi. Otvoreno smo razgovarali i o Trgovskoj gori.
Ali, bošnjačke stranke tvrde da je to bio susret protiv trećega?
Ma oni imaju u glavi taj problem koji ih drži. Jašu na tome da se predstavljaju kao žrtve i imali su simpatije u regiji i svijetu. No, pokazalo se da to nije baš tako. Ne može netko na temelju toga što misli da je žrtva, imati pravo raditi što želi. E, tako ne može!
Mijenja li Zagreb odnos prema Hrvatima u BiH, koji su u ratu bili žrtva trgovine hrvatskog entiteta Herceg-Bosne za cjelovitu Hrvatsku?
Očigledno da je žrtva političkog statusa Herceg-Bosne bilo to da se završi rat u Hrvatskoj. No, kada eliminirate stvari iz prošlosti, možete reći da Hrvatska nije mogla, znala ili htjela boriti se za hrvatske nacionalne interese u BiH na putu u EU. Očito nije u Europi bilo popularno da se za to zauzima. Sada Hrvatska nema nijedan razlog da se aktivno ne uključi u potporu zaštite kolektivnih hrvatskih prava u BiH. U Zagrebu sam shvatio da je neprihvatljivo to bošnjačko parazitiranje na hrvatskom političkome tijelu u BiH. Predsjednik i premijer su odlučni da se poštuje Daytonski sporazum i konstitutivnost naroda.
Predsjednik Milanović je istaknuo, što je prvi put da Hrvatska na taj način govori, da neće poduprijeti jednostrane promjene Daytona na štetu Hrvata?!
To je bit. Hrvatska je članica EU i NATO-a. To je vrlo važno za poziciju Hrvata. No, ne bih ja tumačio hrvatske interese, ja ću tumačiti svoje političke interese.
A koji su to?
Naš je interes da se očuva konstitutivnost naroda i apsolutno je neprihvatljivo da bilo koji narod drugome bira političke predstavnike. A kada dođem u Predsjedništvo BiH, tamo su dva bošnjačka člana. Komšić se samo formalno zove hrvatskim članom, no više inicijativa u interesu bošnjačkog naroda i bošnjačke političke elite dolazi od Komšića nego od Džaferovića. To nije zdravo, nije fer. Ja to ne želim Bošnjacima, ni Srbima, ali ni Hrvatima. Hrvati trebaju imati svoga autentičnog predstavnika. Ako se to ne dogodi, BiH nema razloga dalje nastaviti živjeti.
Izetbegović je nedavno rekao da Bošnjaci trpe teror “manjine”, nazivajući tako Hrvate u BiH, i da neće prihvatiti izmjenu izbornog zakona. Što vam to govori?
On je već sve definirao. Ako smatra da trpi teror “manjine”, to znači da su Hrvati manjina, da nisu konstitutivni narod. Sva je bit u tome. BiH ne bi bilo da nije u njezinim temeljima ravnopravnost dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda. Ne manjina! Ja razumijem i gospodina Čovića, koji želi razgovarati, ali je očigledno da od tih razgovora neće biti ništa. Hrvati će morati predložiti neku varijantu od koje se neće odustati.
Da ste vi na čelu Hrvata u BiH, što bi za vas bila ta varijanta?
Nije primjereno hipotetički o tome govoriti. Povijest nas uči da smo uvijek kada se ugrožavalo pravo konstitutivnih naroda imali burna vremena. Što se tiče Hrvata, stvari su dovedene do zida. Pogubna je varijanta i podvala Hrvatima i Srbima koju guraju Bošnjaci o građanskoj državi, jer toga nikada na ovim prostorima nije moglo biti. Zamislite, stranka Alije i Bakira Izetbegovića zauzima se za građansko uređenje. Ja ne razumijem kome oni to mogu podvaliti. S druge strane, Hrvati i Srbi inzistiraju na konstitutivnosti naroda i paritetu iz Daytona dok se drukčije ne dogovorimo. Sada imate jedan narod koji želi realizaciju “građanske” priče, a druga dva naroda to ne žele. To su Srbi i Hrvati. Ako se na tome bude inzistiralo, vjerojatno će predstavnici tih dvaju naroda donijeti zajedničku deklaraciju i tražiti da iziđu iz BiH jer im se osporavaju prava zajamčena ustavom i Daytonskim mirovnim sporazumom.
Ostatak razgovora pročitajte OVDJE.
wpDiscuz
