Dobio ulicu samo zato što je bio fratar?

Mostar, (IKA) – Fra Ljudevit Lasta, župnik župe sv. Vlaha u Slanom i upravitelj župe Presvetog Trojstva u Majkovima, preminuo je, okrijepljen svetim sakramentima, u nedjelju 13. prosinca u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru. Umro je u 69. godini života, 49. godini redovništva i 43. godini svećeništva.

Misa zadušnica slavit će se u samostanskoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru u ponedjeljak 14. prosinca u 13 sati, a sprovodni obredi i ukop bit će na groblju Šoinovac u Mostaru.

Fra Ljudevit Lasta rođen je 25. kolovoza 1947. u Cimu u Mostaru. Pučku školu pohađao je u Mostaru, gdje je završio i srednju medicinsku školu od 1962. do 1966. Franjevački habit oblači 15.srpnja 1967. na Humcu, prve privremene zavjete polaže 15.srpnja 1968., a svečane – doživotne 29.studenoga 1972. u Trentu (Italija). Studij teologije pohađao je u Sarajevu, Trentu i Rimu, gdje je diplomirao 1974. Za svećenika je zaređen 2.prosinca 1973.

Fra Ljudevit bio je: duhovni pomoćnik na Humcu od 1974. do 1980., župnik u Ružićima od 1980. do 1984., duh. pom. u Seonici od 1984. do 1985., samostanski vikar u Slanom od 1985. do 1985., duh. pom. na Širokom Brijegu od 1985. do 1988., sam. vikar i duh. pom. u Mostaru od 1988. do 1998., duh. pom. na Kočerinu i upravitelj kuće od 1998. do 2000., župni upravitelj u Šuici od 2000. do 2010., gvardijan i župnik u Slanom od 1. rujna 2010., župni upravitelj u Majkovima (Presv. Trojstvo) od 5. travnja 2010., privremeni župni upravitelj u Banićima i Liscu od 23. svibnja do 22. kolovoza 2012.

Za njega je tada napisano:

Legendarnog fra Ljudevita Lastu Mostarci pamte i kao svećenika koji je posebno u teškim ratnim godinama davao vjeru, nadu i utjehu onima koji su najviše patili u gradu na Neretvi. “Ratno vrijeme koje nije proveo u crkvi i na ulicama Mostara pomažući ljudima, fra Ljudevit je proveo u bolnici uz bolesnike i ranjenike, i to je uistinu nezaboravno. Bio je jedna velika potpora i za osoblje i za ranjenike, kao i sve bolesnike i to do kraja rata”, govore o njemu građani Mostara.

Šta ovo znači? Da drugi fratri u Hercegovini nisu davali bolesnička pomazanja ranjenicima i da je to činio samo Lasta? Ili je on to činio na neki poseban način?

Kao što vidite Ljudevit Lasta bio je fratar. Uzoran fratar koji je radio u svojoj službi. Nije letio. Nije imao nadljudske sposobnosti. Nije nam poznato da je učinio išta mimo svog posla.

Ne znamo je li sudjelovao osobno u ratu protiv Vatikana i Svete Stolice tijekom jedinog ustanka koji su fratri ikad podigli – ustanka protiv vlastitog sakramenta. Nadamo se da nije.

No voljeli bismo da nam Gradsko Vijeće Mostara pojasni zašto je Lasta dobio ulicu u Mostaru i na čiji prijedlog?

Da nije na prijedlog istih onih fratara koji su onomad predložili vojnike velikog njemačkog i ličkog Sotone da rese Mostar?

I zašto ljudi u Mostaru glasuju kada glasuju? Za sekularnu vlast ili za vlast koja će opet odgovarati fratrima i imamima?

 

Pokoj vječni fra Lasti, ali dragi ljudi, ovo baš više i nema nekog smisla što nam rade od javnog urbanog prostora.

Najveći broj kaznenih prijava u Hercegovini i vijesti koje pune crnu kroniku, jesu vijesti iz ulice fra ovog, fra onog, sestre časne ove one.

Doista, treba li svaki fratar koji se zaredi u Hercegovini imati ulicu? I kada će naš narod shvatiti da se radi o svećeničkom pozivu i da ti ljudi nisu sveci niti to što su fratri ih automatski stavlja u kategoriju zaslužnih.

I šta ćemo s ulicom za fra Petra Krasića Neposlušnog? Čuva li se Titova Avenija možda za ovog velikana planine ili planinu veličine? Zar postoji itko veći od njega dostojan naslijediti ime ove avenije? (shvatiti ironiju)