“Zauzvrat, granate su pale na dijelove grada pod kontrolom režima. Granata je pala blizu franjevačke crkve (crkva sv. Bonaventure). Veliki kip Djevice koji je pripadao crkvi je srušen. To je loš znak za ljude. Moja obiteljska kuća nalazi se ispred njega, ali nije me briga, tri četvrtine su već uništene u eksplozijama otprije 7 mjeseci i ostale su samo dvije sobe. (…) ponavljam istu frazu: “Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost” (Prop 1,2, op.a.). Mistično iskustvo rata.”
Alep, najveći sirijski grad i mjesto pod zaštitom UNESCO-a, prije Sirijskog građanskog rata bio je dom za oko 250 tisuća kršćana. Danas, kada je grad podijeljen između tri zaraćene vojske: oporbenih pobunjenika, službene sirijske vojske i Kurda, više od polovice kršćanskog stanovništva napustilo je grad koji broji jedne od najtežih dana u svojoj povijesti.
Pater Sami Hallak, indijski isusovac, ostao je u gradu tijekom ratnih sukoba zajedno sa svojim subratom o. Ghassanom djelujući u ime Isusovačke službe za izbjeglice, pritom vodeći dnevnik u kojem se osvrće na nedostatak pitke vode u gradu, ubijene kršćane, ali i nadu koja ih pokreće u svakodnevnom životu. Portal AsiaNews objavio je ekskluzivne izvatke iz tog dnevnika, a Bitno.net prenosi najzanimljivije dijelove…
22. siječanj 2016.
Moral stanovništva je vrlo nizak. Grad je ostao bez vode (…) Islamska država, koja kontrolira branu pomoću koje se grad opskrbljuje vodom, obustavila je dotok vode zbog još nepoznatih razloga (…) Za očajne ljude, još jedan razlog da napuste grad (…) U našem isusovačkom sjedištu imamo veliku cisternu za vodu (22 tisuće litara), ali su i potrebe velike (…) Cisterna ima vode dostatno za 12 dana. Sada se počinjem brinuti kao i ostali.
27. siječnja 2016.
Uvijek priče o velikom granatiranju. Danas je pala ispred crkve sv. Mihaela u 11 sati ujutro. Slomljen nam je prozor, dva ili tri stakla su popucala. Buka je bila iznimna.
(…)
Ljudi su u takvom očaju da sam bio prisiljen tijekom nedjeljne svete mise spomenuti u homiliji kako će voda doći idući tjedan (…) Mjesecima potičem ljude da misle pozitivno i hrabro. To je jedini način da preživimo. Ipak, od jučer se mogu čuti glasine da će voda doći u subotu – Inshallah (dao Bog!).
Svaki drugi dan ponesem 50 litara pitke vode kako bi studentima ponudio topla pića (čaj, kavu, bilo što toplo). (…)
Vladina vojska je u napadu i zvuk pucnjave čuje se kroz cijelu noć, sve do jutra. Ne treba nam budilica jer spavamo tijekom prekida.
Zauzvrat, granate su pale na dijelove grada pod kontrolom režima. Granata je pala blizu franjevačke crkve (crkva sv. Bonaventure). Veliki kip Djevice koji je pripadao crkvi je srušen. To je loš znak za ljude. Moja obiteljska kuća nalazi se ispred njega, ali nije me briga, tri četvrtine su već uništene u eksplozijama otprije 7 mjeseci i ostale su samo dvije sobe. (…) ponavljam istu frazu: “Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost” (Prop 1,2, op.a.). Mistično iskustvo rata.
14. veljače 2016.
Učili smo u školi u Siriji kako je nafta crno zlato, a pamuk bijelo zlato. Sada otkrivamo da je voda zlato bez boje… prošlo je već mjesec dana da je grad bez vode. Ljudi je kupuju po visokoj cijeni; trošak koji (…) tjera mnoge da cijelu noć provedu u mraku jer si ne mogu priuštiti oboje: vodu i električnu energiju…
Osim vode za piće koja se koristi jednom, svaka kap vode koristi se dva ili tri puta. Ako se netko želi oprati stavi toplu vodu u vjedro… Svaka kap vode koja se spušta s njegova tijela prikuplja se neumorno kako bi se kasnije iskoristila za toalet (dva korištenja). Kada se koristi perilica, ostatak vode koji sadrži deterdžent skuplja se u kantu te se koristi za čiščenje (brisanje podova). Prljava voda koja ostane iskoristit će se za WC (tri korištenja). (…)
Naša cisterna od 20 tisuća litara je gotovo prazna… Zahvaljujući vezi s drugim organizacijama, pater Ghassan uspio je jučer napuniti cisternu. Dobili smo 15 tisuća litara vode, nevjerojatna količina. Možemo, dao Bog, s tim preživjeti mjesec dana (…)
Anegdota: Danas je Valentinovo. Slogan: “Volim te premda smrdiš”. Najpopularniji dar je crvena kanta… pod pretpostavkom da je puna vode.
15. veljače 2016.
Jeziv dan. Borbe su intenzivne… Granate padaju posvuda (…) Kada su bombe dospjele do kršćanskih područja brojke su postale ljudi. Do jučer troje je ljudi ubijeno; jučer, šest. Strah prožima sve kršćanske stanovnike. Ostali su u gradu jer nemaju kako otići.
(…)
18. veljače 2016.
Vode i dalje nema. Postoje glasine o tome kako ćemo vodu dobiti za dva dana, (premda) vijesti kažu kako je voda u zdencima iskopanim diljem grada pala na alarmantno nisku razinu. Dva milijuna ljudi treba vodu. Svugdje na ulici vidite kamione koji nose vodu dan i noć.
(…)
Kršćani uspijevaju pronaći znakove nade. Prošlu nedjelju razgovarao sam s vodoinstalaterom. Pita me jesam li vidio čudo na kipu Djevice kojeg je raznijela granata. Čudo? pitam, ali kip je slomljen! Da, odgovara on, ali lice Djevice i gotovo cijeli prednji dio kipa ostali su netaknuti (…) To je čudo oče! Odgovaram: Tvoja vjera je čudo. Kip je pao, slomljen, i ti u krhotinama vidiš znak da je Bog s nama. Ovaj čovjek natjerao me da razmišljam o onome što je pred umirućim Kristom izrekao rimski stotnik “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” (Mk 15, 39, op.a.) (…).
Cijeli tekst možete na engleskom jeziku pročitati OVDJE.
AsiaNews | Bitno.net
wpDiscuz