Nekada davno, dječji brakovi u Bosni i Hercegovini bili su povezani s tradicijama, specifično unutar romskih zajednica, gdje se djevojčice pod parolom “običaja” preprodavalo za svote koje variraju od 3000 KM pa sve do jedne ovce. No, kako saznajemo iz rasprava okruglog stola u Tuzli, čini se da smo došli do nove dubine društvenog posrnuća – djevojčice se danas mijenjaju i za litru rakije. Napredak civilizacije na naš način.Rakija kao miraz
Udruženje žena Romkinja “Bolja budućnost” iz Tuzle doslovno bilježi ovaj bizarni trend: otac zamijenio kćer za litru rakije. Pa gdje je kraj? Što je sljedeće – kćer za tri kuhana jaja? Majka za kilogram brašna? No, nemojmo se smijati – iza tih grotesknih scenarija skriva se cijela tragedija. Djevojčice završavaju uloge odraslih žena – postaju majke, kućanice, radnice prije nego što uspiju proživjeti svoje djetinjstvo. Škola? Posao? Budućnost? Kome to treba kad imamo rakiju.
Dječaci nisu izuzeti
Ako mislite da je situacija rezervirana samo za djevojčice, razmislite ponovno. Klix.ba otkriva da sada roditelji “dogovaraju” brakove i za dječake. Dakle, nema tu rodne diskriminacije. Očito su svi – dječaci i djevojčice – jednako vrijedni ovaca, rakije ili maraka.
Institucije: od pomaganja do povremene kazne
Centri za socijalni rad dobivaju dojave o ovim “transakcijama” i djeluju, barem povremeno. Jedan roditelj završio je u zatvoru jer je “omogućio sklapanje dječjeg braka”. No, s obzirom na ozbiljnost problema, pitanje je koliko često se ovakve stvari sankcioniraju, a koliko prolaze ispod radara.
Što nam ovo govori o društvu?
Kad počnemo procjenjivati djecu u litrima alkohola, jasno je da smo zakazali na svim frontama – moralnom, institucionalnom, obrazovnom i ljudskom. Kad djevojčicama i dječacima uskraćujemo djetinjstvo pod izlikom običaja ili ekonomskih pritisaka, zapravo svima sebi oduzimamo budućnost. Jer ako vam je litra rakije vrijednija od vlastitog djeteta, što očekivati od društva koje iz takvih “običaja” nikada ne izlazi?
I dok se rasprave vode, rakija se toči, a dječji snovi blijede – pitanje je samo, imamo li mi kao društvo hrabrosti reći: “Dosta!”