Djeci u Srbiji uzor Sulejman

NOVI SAD – Kroz razgovore s učenicima mlađih i starijih razreda osnovne škole jedna nastavnica otkrila je svoja zapažanja o odnosu djeca – mediji, prenosi 021.
Taj portal zapravo je preuzeo tekst iz izvanrednog broja časopisa “Link” posvećenog djeci i (u) medijima.
Prema navodima teksta, djeca kod kuće gledaju ono što i roditelji tako da su im omilljeni junaci likovi iz turskih serija, dok su im uzori pjevači “Granda”. Svi imaju profile na Facebooku, a što u njima pišu to roditelji ni ne znaju.
Televizija: Svi uzrasti u školi svakodnevno gledaju trenutno aktualne turske serije. Čak organiziraju svoje vrijeme u skladu sa terminima emitiranja.
Djeca se u školi igraju na osnovu tih serija, znaju imena svih likova i definiraju ih kao dobre i loše. Zbog osobnih života glumaca iz spomenutih serija, uglavnom učenice, kupuju žutu štampu i tabloide, ai to im je najčešća pretraga na internetu.
Najgledaniji program je Pink zbog serija i emisija tabloidnog karaktera. Grand parada postavlja standarde što se tiče oblačenja, frizura i ponašanja. Prilikom igre asocijacija na času građanskog odgoja djeca su tražila da se formira komisija kao u Grandovim emisijama.
Pošto ne idu u kino gledati samo filmove koji se daju na televiziji i ono što mogu skinuti sa interneta, mada su i tu ograničeni jer ne znaju kako se skidaju filmovi ili serije. Nisu ni zainteresirani to naučiti već samo koriste vršnjake koji su to savladali pa uglavnom od njih traže da im “skinu” nešto.
Radio: Učenici uopće ne slušaju radio i taj medij im je najmanje poznat. Mnoga djeca su komentirala kako u kući uopće i nemaju radio prijamnik, već da im je TV stalno upaljen i čuje se iako ga ne gledaju. Đaci čak i uče i rade domaće zadatke uz upaljen prijemnik.
Novine: Štampu općenito ne čitaju jer domaćinstva ne kupuju novine, ai djeca ne vole čitati. Kroz razgovor s učenicima 7. i 8. razreda se može čuti da oni “kao” čitaju novine na internetu. Međutim, i tada se informiraju samo kroz tabloide i trač rubrike.
Djeci su interesantne lokalne nedjeljne novine jer u njima često vide ili pročitaju nešto o osobama – djeci iz okruženja. Mada i taj način informiranja ovisi od skromnog kućnog budžeta.
U nižim razredima, djeca se navikavaju čitati obrazovno-zabavne novine za koje se opredijeli učitelj / ica. Najviše im se sviđaju novine sa zanimljivim zadacima, stikerima, stripovima, sa što više slika i boja, a što manje teksta.
Internet: Sva djeca imaju svoje fejsbuk profile. Roditelji ne nadziru djecu kad su na internetu niti im znaju lozinke. Roditeljima je važno da se pohvale kako im dijete koristi internet a za što, kako iu koje svrhe, ne znaju. Također, ono što se ne objavi ili ne prokomentariše na FB kao da se nije ni dogodilo.
Djeca se natječu tko će imati više prijatelja na FB iu tome vide svoj uspjeh i popularnost. Također, mjerilo im je i broj, a ne priroda komentara poslije njihovih postova ili postavljanja fotografija.
Pozitivna strana interneta, kompjutera i igrica je što djeca pamte riječi na engleskom, brže usvajaju latinicu i alfabet ali teže savladavaju pisanje.
Mobilni telefoni: Čak i učenici nižih razreda imaju i nose mobitele. Prestiž je imati što noviji i skuplji model kao i hvaljenje-nabrajanje karakteristika telefona iako se ne koristi ni deseti dio mogućnosti uređaja.