Diplomatski iftar u Zagrebu, organiziran od strane Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, okupio je brojne visoke uzvanike i ponovno otvorio pitanje uloge i doprinosa Bošnjaka hrvatskom društvu. I dok su organizatori, poput Armina Hodžića i Bermina Meškića, naglasili snagu zajedništva i dijaloga, ostaje otvoreno pitanje: je li ta priča potpuna ili je selektivna?
Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman naglasio je kako su Muslimani odavno sastavni dio hrvatskog društva, prisjećajući se priznanja islama iz 1916. godine. No, kakav je stvaran doprinos Bošnjaka Hrvatskoj?
Često se ističe kako su Bošnjaci masovno sudjelovali u Domovinskom ratu, pri čemu se Handžar bojna u Sisku, gura pod tepih, kao i njeni zločini nad srpskim civilima 1991, Ekrem Mandal je ime koje nećemo spominjati a Goran Grlić i ne zna o kome pišemo jelte. Potom se barata blatantnom tvrdnjom da je svaki drugi Bošnjak bio u HV-u. Međutim, konkretni statistički podaci o postotku pripadnika bošnjačke nacionalnosti u HV-u nisu javno dostupni, a tvrdnje o masovnom sudjelovanju često ostaju na razini političkih floskula.
No, dok se govori o Bošnjacima kao dijelu hrvatskog društva, zanimljivo je da ta zajednica u Hrvatskoj nikada nije javno zatražila od institucija BiH da procesuiraju zločine Armije BiH nad Hrvatima, a kamo li nad Srbima. Kao dio hrvatskog društva morali su pokazati neku empatiju prema djeci Viteza, Grabovici.
Organizirane su brojne akcije sjećanja na Ahmiće, dok su zločini nad Hrvatima, poput onih u Trusini, uglavnom prešućeni. Mladi Hrvati u Hrvatskoj su nosili transparente s natpisom “Ne zaboravimo Ahmiće”, no nitko od Bošnjaka niti u RH niti u BIH nikada nije nosio transparent “Ne zaboravimo Trusinu, Grabovicu, Bugojno”. To jasno ukazuje na selektivnu memorijalizaciju žrtava.
Nadalje, doprinos Bošnjaka hrvatskom društvu često se spominje u kontekstu politike, ali koliko je stvarnih rezultata?
Je li njihov doprinos vidljiv kroz gospodarstvo, obrazovanje, kulturu, znanost ili se ipak najveći trag vidi u ugostiteljstvu i hotelijerstvum posebno u ranim 90im godinama? Slažu li se i Bošnjaci Hrvatske da je prijem 400.000 bošnjačkih izbjeglica u Dalmaciji bio zločin?
Ako je suditi prema javnoj percepciji, bošnjačka zajednica u Hrvatskoj je politički glasna kada treba naglasiti svoju važnost, ali kada se postavi pitanje recipročne odgovornosti i suočavanja s nasljeđem rata u BiH, odgovora nema.
Na kraju, ključna je poruka ovakvih događaja – slaviti zajedništvo, ali ga istinski živjeti znači i prepoznati zločine koji su počinjeni nad drugima, ne samo vlastitu žrtvu.
Ukoliko zajednica koja se ponosi doprinosom Hrvatskoj istovremeno ignorira zločine koje su pripadnici njezina naroda činili nad Hrvatima i Srbima u BiH, onda to nije suživot, već politička agenda.
Vrijeme je da Bošnjaci u Hrvatskoj jasno zauzmu stav o tim pitanjima. Ako žele biti percipirani kao faktor stabilnosti i dijaloga, trebali bi jednako glasno govoriti i o neprocesuiranim zločinima Armije BiH, kao što govore o ulozi Bošnjaka u Domovinskom ratu i njihovom doprinosu Hrvatskoj.
Trebali bi kažemo, ali kad su Bošnjaci u pitanju, kako u BIH tako i u RH, ostajemo samo i dalje na ovome “trebali bi”.
NAPOMENA: I dalje mislimo da je Goran Grlić Radman potpuno dezorijentiran lik koji nije za diplomacije i da čini samo štetu te da ako doista voli svoj narod, što prije podnese ostavku, izbriše si oba prezimena i negdje jednostavno nestane. To bi narod cijenio. Mate Granić ne, narod da.
/POSKOK/
wpDiscuz
