Nakon kraćeg vijećanja, vrhovništvo DF-a , poglavnik Komšić, te doglavnik Suljagić, čovjek kojeg ne zanima činjenica kako je u Vladu Platforme svojedobno ugurao ministra koji je veličao genocid u Srebrenici, odlučili su kako neće osuditi SDP-ov posjet grobu Rasima Delića.
Rasim Delić je inače bio super čika, al ima jednu manu. Osuđeni je jebiga ratni zločinac.
Pa bošnjačka elita na pomen tog imena nailazi na minu. S jedne strane dociraju drugima o potrebi odricanja od te prakse koketiranja s osuđenim ratnim zločinima, s druge straneu vlastitoj avliji nitko od njih nema hrabrosti to učiniti sa vlastitim zločincima.
Jer ako bi se to učinilo, značilo bi to priznanje da je ABIH radila zločine. A kako cijeli svijet zna ABIH se samo branila i tako braneći se pobijedila. Sve je pobijedila. I VRS i HVO. I svi su kapitulirali pred njom.
Čak se i američka avijacija u jednom trenutku prepala da joj ABIH ne bi zadala opak udarac. Onako slučajno kada su već pokorili HVO i VRS. Možda su zbog tog onako nespremno 9/11/2001 dočekali ABIH avijatičare u NYC? Prepali se jer znaju da dolazi Čudo otpora?
Umjesto toga, recimo osude prakse SDP-a da fatihuje nad mezarom Delićevim, prakse koju čine kada dociraju drugima, doglavnik Suljagić šerao je na svom twiter profilu tekst Vildane Selimbegović koja u podtekstu hvali Rasima Delića.
Što je također malo čudno jer je ista svojedobno napadala političare koji bi u BIH dočekivali osuđene ratne zločince.
Ugledni Deeflija. Selefija s laptopom.
Doglavnik Suljagić inače, tijekom radnog vremena, na kojem mu je očito jako dosadno, javno cvrči na svom twiter profilu, i pušta poprilično infantilne, na trenutke i zabrinjavajuće statuse koji ne priliče jednom doktoru znanosti, uz to još doministru, a kamo li profesionalnom Srebreničaninu.
Čini on to za vrijeme odgovornog posla, plaćenog parama radničke klase u realnom sektoru, u ono vrijeme dok radnička klasa od koje traži glasove skapava.
Spašavanja zemlje od unutarnjeg i vanjskog neprijatelja ozbiljan je posao.
Pogotovo otkada su se u zemlji pojavile i ozbiljne prijetnje terorizmom.
No za to vrijeme , doglavnik Suljaga ratuje sa Šuškom, Dreteljem, Heliodromom, pederima, feministicama.
Srbe nešto naročito ne dira. Posebno Karadžićeve. Koalicija mora opstati. Neistomišljenicima poručuje da se idu lječiti, bljuje i riga vatru.
Lik koji tvrdi da je liberalan, dok javno, pokazuje samo da su tragovi rata nešto što se ne može tek tako prebrisati.
No Emir Suljagić je ipak koristan.
On postavlja pitanje cijeloj BH javnosti, svojom retorikom i načinom djelovanja, trebaju li političari, prije stupanja na funkciju , proći neke osnovne psihotestove i treba li nam u to ime nekakav novi zakon ili pravilnik?
Imali smo sociopata ministra Vlade FBIH u liku Jerke Lijanovića.
Šteta koju je napravio golema je.
Imali smo i Rašu Karadžića a šteta koju je on napravio ogromna je.
Imamo li luksuz davati Štokholmsindromcima tolike ovlasti da upravljaju našim životima i određuju našu budućnost?
Ne radi se ovde samo o Emiru. Pitanje vrijedi jednako za bilo kojeg i hrvatskog i srpskog političara.
wpDiscuz