Kada prosječan ustašoid danas maše ustaškim znakovima, ma kako minoran bio, i marginaliziran taj i takav čovjek, taj se u pravilu poziva na “najsvjetlije” dane ustaštva 40-ih. On i ne zna da je ustaški pokret nastao znatno ranije. 1929-e godine. Kada opet prosječan moderni lovac na ustaštvo, koji ga traži kao lovac na zlato, u potoku, koji ga potom satima ispire, i diže na razinu dominantne društvene vrijednosti, on i takvog, modernog turbofolk ustašu, trpa u 40-e.
No ustaški pokret imao je svoje razne faze. Sve su one razorne i u srži se služe terorom. No različite su.
Ovdje donosimo kratki opis degradacije jednog terorizma. Cilj teksta je pokazati što je dovelo do pojave Ustaša, i kako su se oni iz revolucionarnog pokreta pretvorili u opskurni, marginalni, gotovo gej pokret metroustaša. Ili pak ako su zadržali heteroseksualan nagon, postali su turbofolk ustaše.
1.Punk Ustaša
Faza razvoja 1929-1941.
Ova vrsta razvila se u Hrvatskoj. Osnivač je Ante Pavelić. No u ovo vrijeme Ustaški pokret blizak je svim antirojalističkim pokretima u Kraljevini Jugoslaviji. Surađuju s komunistima u Pragu. Hodaju odrpani i furaju intelektualne naočale. Čitaju značajna štiva. S komunistima , Bugarima, Makedoncima, pripremaju atentat na Režim. Djelovanja pokreta su klasična teroristička. Nešto su kao balkanska preteča Baader Meinchofa. Obitelji sele van države, kako bi se potpuno mogli posvetiti antirežimskom djelovanju. U kojem je dopušteno sve. Punk Ustaša još uvijek nije pao na fašizam. Koji sve više jača u Italiji. Nacističke ideje još se nisu dovoljno etablirale. Revolucionarnog punk Ustašu pomažu i neke Zapadne sile kojima je mrzak režim u Beogradu. Punk Ustaša sudjelovao je u 1934. godine u ubojstvu Kralja Aleksandra. Bila je to osveta za Stjepana Radića. HSS-ovca. Primjetimo da Ustaša tog doba, sveti Radića. Kasniji Ustaša, derogirani kvisling, da je mogao i sam bi ubio Radića. Stoga oni koji ne razumiju zašto je šefu HSS-a danas u RH mrzak svatko tko koketira s Ustaštvom ne poznaju povijest Hrvatske.
2. Nazi Ustaša
Faza razvoja 1941-1945
Ovo je faza potpune destrukcije Punk Ustaše. Revolucija je zamijenjena služanjstvom. Borba za hrvatskog čovjeka okrenula se u borbu protiv svakog čovjeka, pa tako i protiv hrvatskog. Borba protiv režima, pozicija donjeg, zamijenjena je pozicijom gornjeg. Režimom. Nazi Ustaša je negacija Pank Ustaše. Pank Ustaša borio se protiv ugnjetavanja, terorom doduše, smatrajući da se teroru može oduprijeti samo terorizmom. Nazi Ustaša je postao upravo ono što je Pank Ustaša želio uništiti. Mutirali su u negaciju vlastitih sebe. Masovni zločini, genocidi, konc logori, progoni po teoriji rase i krvi, ubijanje vlastite djece, poput momaka iz RNK Split u Sinju, poklanjanje vlastite zemlje drugima i trećima, zatvaranje Mačeka. Za malo moći sve okupatoru. U pokret Nazi Ustaše uključuju se i Bošnjaci. Koji Nazi Ustaštvo treniraju po Podrinju i Sjeverozapadnoj Bosni. Nazi Ustaša na Balkanu je dakle dvoetničkog predznaka. Vrhunac dostižu sredinom 40-ih i potpuni krah 1945-e, pobjedom savezničkih sila. Kako partizanske snage nikada nisu vojno porazile Ustaše na širem teritoriju Jugoslavije, u trenutku kada im Saveznici predaju zarobljenu vojsku, željni konačnog obračuna s njima, komunisti vrše masovne pokolje običnih zarobljenih vojnika. Suprotno vlastitim proklamacija ZAVNOJA u kojima stoji da nikome ne smije biti spremljen metak u čelo bez suđenja. Dok vodstvo Nazi Ustaša bježi, ostavljajući stanovništvo, i vojsku, domobrane, ustaše, handžar diviziju, na kasapljenje narodnooslobodilačkom pokretu Josipa Broza. Valja istaći da je Broz, u početnim mjesecima drugog svjetskog rata, bio u dobrim odnosima s Nazi Ustašama. Sve dok je trajao savez Hitlera i Staljina. Tek nakon Staljinovog raskida s Hitlerom, raskida se i savez Tita i Nazi Ustaša. Prije Titovih komunista, antifašisti nekomunisti širom Jugoslavije već su dizali ustanke. No to se od 1945-e do 1990-e nije smjelo učiti.
3. Vagabundo Ustaša
Faza razvoja 1945-1990
Ono što je ostalo od Nazija, od 1945- 1990 otišlo je u lutanje. To su oni ljudi iz MPT pjesme Geni Kameni. Kad kaže loša bila 45-a raseli nas širom svijeta. Iako emigraciju ne čine samo Ustaše, nego i mnogi HSS-ovci, i rojalisti, Vagabundo Ustaše nametnule su se u emigraciji kao vođe pokreta otpora Jugoslaviji. Međutim oni nisu niti blizu, po idejama, snazi i djelima kao Punk Ustaša 20-ih i 30-ih godina. Ne može pokret koji je preostao iz nacizma, koji je u prodao dušu vragu, i u suštini je služanjski, biti nakon ere kvislinštva i izdaje naroda biti nositelj revolucionarne ideje. Vagabundo Ustaša nesvjesno ili ne, idućih 45 godina služi kao alibi Titu za progone po svim svjetskim kontinentima. Teorijom borbe protiv vanjskog neprijatelja, ponavlja se teror i u zemlji. U ime straha od vanjskog ubijalo se širom unutarnje zemlje. Vagabundo ustaša će oteti avion, ili će upasti u Bugojno, no radi se o tipu Ustaše koji je nesuvisao, nema organiziranu strukturu, njegovi dometi su mali, i vođen je tek emocijom. Ako je Nazi Ustaša bio negacija Pank Ustaše, Vagabundo Ustaša je light verzija Nazi Ustaše. Ništa. Nekoliko emo tipova uvjereni da njihova borba nije bila uzaludna, lunatici i koji pored 200.000 mrtvih nakon 1945-e koje su izručili, umjesto da su izručili sebe, nikakav im nisu imperativ, da njihov narod, kojeg su između ostalog i izdali, od njih ne treba više nikakve usluge. Osvješćivanje Vagabundo Ustaše o vlastitoj nemoći i promašenosti kreće početkom 80-ih. Doduše ta generacija tada i izumire. Samoubojstvo Zvonka Bušića, koliko ga god netko romantizirao, čin je čovjeka koji je ubačen u drugu vremensku kapsulu. Opijen idealima, romantičarskim hrvatstvom, i silnim snovima o obnovljenoj hrvatskoj državi, Bušića je netko iz idile njegove ćelije ubacio u Soroševu Hrvatsku. Zemlju kojom upravlja NGO, i u kojoj je antihrvatovanje mjera ljudskosti. Sam, među 4.5 milijuna političkih relativista, Bušić naprosto nije imao s kim popiti kavu. U zatvoru je imao sugovornike. U NGO Hrvatskoj ne.
4. Džepni Ustaša
Faza razvoja 1990-1995
Ono što je preostalo od Vagabundo Ustaše, sišlo je s aviona 90-ih. Džepni Ustaša. Prvi demokrati koji su nastali od nekadasnjeg filoustaskog pokreta. Demokratizirani u SAD i Kanadi. Radilo se o sinovima hrvatske emigracije. Svjesni da su nesposobni za liderstvo, da počestu u želji nanose probleme, zapravo su prvi oblik Ustaše koji se samopropituje. On je netko tko ne želi voditi glavnu riječ. U glavi im je instinkt, da je došlo konačno vrijeme ostvarenja države, ali i osjećaj da ne žele biti ti koji će opet uprskati. Stavili su se u službu nekadašnjem šefu FK Partizana. I time su se na neki način društveno amnestirali. Džepni ustaša je dakle rekovalescentirani gradjanin Hrvatske. Poziva se na ljudska prava, i svakome jamči ista. Džepni ustaša bespogovorno radi što mu drug Franjo kaže. Od ustaškog pokreta u njima je tek ostalo bespogovorno služenje Vrhovniku hrvatske vojske. Džepnog ustašu ako pitaš je li ustaški pokret 40-ih bio zločinački, uzdahne i kaže da, naravno da je bio, ne ponovio se.
5. KOS Ustaša
Faza razvoja od 1990 do danas.
Vrsta KOS Ustaše razvija se paralelno sa Džepnim Ustašom. Najbolji primjer KOS Ustaše je Stipe Mesić. Ali i Dobroslav Paraga. Paraga nastupa već 90-ih, javno, dok Mesić ustašuje tajno. Paragino KOS-ovanje je brzo provaljeno iako je dao obola u kompromitaciji nastanka Hrvatske, nije da se nije trudio. Dok si je Mesić spasio kožu od sudskog progona pristajući govoriti i potpisivati negaciju svega onog što je govorio i radio 90-ih. Mesić je ona izdvojena jedinka koju ucijeniš pa ju okrene protiv većine. Nešto kao moderni janjičar. Paraga je želio državu s Poglavnikom pa je osnovao i para vojsku. Mesić je jedini KOS Ustaša koji je uspio Tuđmana uvjeriti da je Džepni Ustaša. I da će biti demokrat. No nastavio je raditi po svome. KOS Ustaša koristi narativ Nazi Ustaše, no u suštini djeluje za KOS. HOS nije ni znao da radi za KOS. Ako to danas kažeš HOS-ovcima da su iskorišteni i gurnuti u službu KOS-a naljute se. Najbolji primjer da je HOS bio militantni dio KOS-a jeste činjenica da su se djeca ex UDBA-e 90-ih masovno ubacivala u HOS.Ne u regularne hrvatske postrojbe. Primjerice mjesto u HOS-u u BIH, značilo je novi radijator, ili video rekorder, češći seks u logorima, a i u životu, te sigurno mjesto, daleko od prve linije. Najbolji primjer je primjer Miroslava Hrstića Ledednog, prijatelja Svetlane Broz, ex HOS satnika, optuženog za silovanje Srpkinja u Dretelju, koji se danas od države BIH krije u Hrvatskoj. Dežulovićev filmski junak. O kojem uporno neće da piše.
KOS Ustašama uspjelo je ući u najviše institucije države. U RH uzimaju mjesto Predsjednika. U BIH je također KOS Ustaša bio Predsjednik. I držao je u uredu portret HOS KOS Ustaše. Blaža Kraljevića. KOS je 2010-e godine u Vlast FBIH također ubacio Ustaše. HSP BIH. Pavelić je i službeno zasjeo u Sarajevo. Kao ikona. U vidu biste. Iako oni više nemaju ništa s njim. On im je nešto kao ideal koji bi trebalo postići. No ironija sudbine ponovno ih stavlja u poziciju sluge. Ako ništa, po služanjstvu su mu slični.
6. Metroseksualni Ustaša
Ovo je jedna od zadnjih faza u nestanku Ustaša na ovim prostorima. Metroseksulani Ustaša je obično nekadašnji krezubi provincijalac, zadojen učenjima dr. Ante Pavelića, koji je nakon privremene vlasti u Sarajevu, il Zagrebu osjetio čari preljuba, lakih droga, i finih odijela. Takav redovno hoda po solarijima i teretanama. Želi izgledati kao član Naše stranke ili SDP-a. Ne govori niti jedan strani jezik, ne zna ništa o životu, no sam boravak u provinciji iz koje se iščupao čini ga nesretnim. Metrić Ustaša je nebitan i nevažan lik. Njegovom smrću nestaje svako Ustaštvo u njemu i oko njega. Najveća mu je noćna mora da netko iščupa njegove ustaške govore, publikacije i objavi ih na pornhubu. Metroustaša naprosto želi ostati anoniman. U sushi restoranu. U Sarajevu ili Zagrebu. I da ga se pusti na miru.
7. Turbofolk Ustaša
Od 1995-e do danas.
Turbofolk Ustaša je za razliku od metroseksualnog ustaše širokorasprostranjena no i dalje društveno marginalna vrsta. Također niti blizu opasan, niti značajan kao ranije vrste Ustaša koje su terorizirale i ubijale. Turboflk Ustaša opsjednut je simbolikom, oblačenjem, provokativnim pozdravima. To ga čini sretnim. O povijesti ne zna ništa. A autu ima CD od Cece, Luisa, Dare Bubamare i MPT-a. Važno mu je da stalno ističe kako je Hrvat. San mu je povaliti Srpkinju. Koju nikad neće povaliti. Turbofolk Ustaša obožava Bošnjake. Jer ih smatra Hrvatima. Turbofolk Ustaša ima čudnu potrebu, kada se dogodi neki značajn uspjeh čika Jovinog sina Subašića, da viče Ubij Srbina. Turbofolk Ustaša ne čini politički mainstream, neutjecajan je, neobrazovan i jadan. No često ga se pokušava izdići iz NGO centara na razinu establishmenta, kako bi se kompromitirali postojeći establishmenti. Nastanak Turbofolk Ustaše je par godina nakon rata. Jer u ratu se turbofolk još nije bio toliko raširio kao dans. Najbolji predstavnik ovog pokreta je Velimir Bujanec. Otkrićem kokaina, turbofolk ustaštvo, raširilo se kao droga po Hrvatskoj. Ugledni psiholozi smatraju, da je pokret u suštini benigan, i samodestruktivan te da će se s vremenom ugasiti. Osim ako ne otkriju neku jaču drogu. Kao što se to dogodilo nekim građanskim strankama u Sarajevu, koje su nakon otkrića stanovitih supstanci ponovno krenule u radikalizam.
Zaključak
Ono što je važno shvatiti za sve ovo tipove Ustaša jeste njihov zajednički nazivnik. Svi oni, od prvog do zadnjeg, služili su, služe, i služit će u budućnosti kao neprijatelji hrvatskog naroda. A Hrvatski narod što je to? Hrvatski narod je recimo ovo:
Hrvatskom narodu, ogromnom 99% oj većini, jednako su daleki i komunisti i ustaše. Hrvatski narod je i lijevi i desni. I liberalan i konzervativan. Šaren. Inkluzivan. Koji poštuje drugačije i voli svoje. Hrvatski narod je ono što je danas hit u svijetu.
Neprijatelj će preostale izumiruće tipove Ustaša uvijek dok ih ima koristiti protiv nas. Kao što je to oduvijek činio. Pred njihovim naletom nestat će Maček kao iznimno jaka figura hrvatske povijesti, bit će iskompromitiran Tuđman, bit će iskompromitirana hrvatska borba 90-ih u BIH i RH. Stalan su balast o vratu hrvatskom narodu. Sve državotvorne ideje, svaka progresija koja se dogodi u Hrvata, svaki uspijeh, biva ubijen tako, što Duboka država u Hrvata, (NGO Hrvatska koju SOA još uvijek ne smije da obrađuje) u prvi kadar postavi nekog ustašoida, bio to danas metroseksualni ili turbofolk Ustaša, i potpuno iskompromitira hrvatsku stvar. Stajati kraj ustašoida, a ne opaliti mu šamarčinu, znači duboko prezirati hrvatski narod. I to je jednostavno sve što smo htjeli kazati.
*Ovdje se nismo posebno bavili elementima ustaštva u Bošnjaka. To je ipak posao za slobodne novinare u Sarajevu. No kako u tom gradu tek otvaraju škole i ulice po Ustašama, dok ih u Mostaru Hrvati sami brišu, oni su u zakašnjeloj fazi devolucije ustaštva, a prve Ustaše metriće, trebali bi dobiti tek za jedno desetljeće. Ili dva. Nisu oni krivi. Sve je to posljedice zakašnjele povijesti u BIH.
R.A. l Poskok.info