Filmski debi redateljice Deniz Gamze Ergüven je uspješna studija onoga što znači biti mlada ženska osoba u Turskoj
Duboko u ruralnoj Anatoliji, pet sestara počinju polagano propitivati svoju seksualnost, baš poput ždrijebeta koje pravi prve nesigurne korake, dok konzervativna zajednica koja ih okružuje panično reagira. Zbog njihove prirodne ljepote automatski bivaju etiketirane kao djevojke „sumnjivog“ morala. Kultura, u kojoj se vrijednosti žene još uvijek mjere „sposobnošću za udaju“, zadaje ozbiljan udarac njihovim životnim perspektivama. Baka, koja ih je odgajala još otkako su postale siročad, branila ih je od muškog dijela familije i podržavala njihovu slobodu. No, to je pomagalo jedno vrijeme…
Nakon što su tri najstarije sestre podvrgnute medicinskom pregledu, kako bi se provjerila njihova „čistoća“, muškarci su zabarakadirali prozore i kuću pretvorili u „fabriku potencijalnih supruga“. Jedna po jedna sestra udavana je metodom posredovanja za brak, kao da su životinje; dok je, u međuvremenu, najmlađa, Lale (Guneş Şensoy) – koja je ujedno i narator u filmu, sanjala o preuzimanju kontrole nad vlastitim životom i odlasku u Istanbul.
Zbog ukorijenjenog osjećaja (po podrijetlu redateljice) za mjesto i zajednicu, u čijim se okvirima odvija radnja, film postaje zaista uspješno ostvaren debi. Scenaristica/redateljica Deniz Gamze Ergüven skupa sa koscenaristicom, Alice Wincour, lagano pristupa materijalu – najšokantnije scene uvijek se odvijaju izvan kulisa, a sam film je prožet i sa dosta humora – kako bi se smanjile tenzije stvorene oko ponašanja djevojaka. Kamera neumorno prati i intimnost djevojaka, pubertetske promjene na tijelu, način na koji se o njihovoj sudbini odlučuje negdje drugdje, te, konačno, i porast napetosti nakon što se odlučuju boriti i suprotstaviti njihovom unaprijed predodređenom životnom putu…
Ergüven je rođena u Ankari, ali se u dobi od samo šest mjeseci preselila sa ocem, diplomatom, u Pariz, gdje je i provela idućih devet godina. Zatim su se opet vratili u Tursku i proveli tu sljedećih par godina, vrlo važnih godina u odrastanju jedne djevojke. Uslijedio je ponovni povratak u Pariz, ali je sve praznike provodila u Turskoj, s obzirom na to kako je obiteljski život jako vezan za Tursku.
Studirala je književnost i afričku kulturu na univerzitetu, nakon čega se upisuje u školu filma. Bila je jedna od samo dvije djevojke koje su pohađale školu (druga je bila, ranije spomenuta, Alice Wincour).
Sama kaže kako je položaj žena u Turskoj, već neko vrijeme, kao da su još uvijek u Srednjem vijeku, a posebno naglašava i zabrinutost za odnos prema ženama pod palicom kontroverznog režima Recepa Tayyipa Erdoğana.
Izvor: theguardian.com
Preveo i prilagodio: Krešo Ban l http://www.prometej.ba/
wpDiscuz