Nužno je prakticirati jednaka i dosljedna mjerila, napose kada govorimo o javnim medijima, bilo da su državne, entitetske ili niže razine. Reakcije i stegovne mjere ne mogu uslijediti isključivo u slučajevima obezvrjeđivanja i vrijeđanja samo jedne od triju strana, napose ne nakon što preostale strane godinama trpe jednaku samovolju ”urednika” i ”voditelja” po istim ili sličnim pitanjima.
Ako ovo najnovije uspostavi standard za sve djelatnike medija koji se financiraju javnim odnosno novcem svih državljana BiH, onda neka tako bude. Ako ne, samo ćemo nastaviti kliziti provalijom provokacija, inata i pulsirajućih podjela.
Moje promišljanje o nazivanju Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Republike BiH ili Republike Srpske paradržavnim tvorevinama odnosno nazivanje Armije RBiH, HVO-a ili Vojske RS-a takozvanim ili paravojskom raščlanjeno je na 374. stranici moje knjige kolumni ”Jukine crtice” (Darko Juka, Matica hrvatska Mostar, 2020.):
”HR Herceg-Bosna je, uz Republiku Hrvatsku i Republiku BiH, bila supotpisnicom Vašingtonskoga sporazuma kojim je ustrojena Federacija BiH te je supotpisnicom i usvajanja Ustava Federacije BiH. Prestala je postojati 14. kolovoza 1996. godine, svojom odlukom o ukidanju, kojom su sve ovlasti Vlade HRHB prenesene na Vladu FBiH, a Vlada FBiH punopravnim i ravnopravnim priznala svu dokumentaciju, sudske i državne odluke, kao i sva djelovanja tijela HRHB i RBiH. Isto se dogodilo i s njihovim oružanim sastavnicama (HVO i Armija RBiH) koje su, po završetku rata, ravnopravno ušle u sastav Vojske FBiH koja je, pak, 2005. godine, s Vojskom RS-a, ravnopravno ušla u sastav Oružanih snaga BiH. Nazivanje paradržavom Republike BiH, Hrvatske Republike Herceg-Bosne ili Republike Srpske, nazivanje paravojskom Armije RBiH, HVO-a ili Vojske RS-a (da postoji stvarna državna moć i vladavina zakona) podložno je pravnomu gonjenju i kažnjavanju, kao djelo povrjede državnoga suvereniteta, dostojanstva i pravnoga uređenja BiH.”