U svom intervjuu koji je dao za crnogorsku televiziju Blue Moon, ovaj najistaknutiji partizanski vođa i rođeni brat vođe partizanskog pokreta Peke Dapčevića, priznaje istinu o kojoj „antifašisti“ šute: partizani su masovno ubijali isključivo zarobljene ustaše (30.000 u tri dana), dok su zarobljene četnike, pa čak i Vladu Draže Mihajlovića, samo zatvarali i onda puštali na slobodu.
Nakon što je bio prognan iz više zemalja, u studenom 1969. godine, država Belgija Vladi Dapčeviću odobrava stalni boravak. Prije toga je kao uvjereni staljinist bio interniran na Golom Otoku.
U svom interviewu Vlado Dapčević nije htio priznati da se kod ubijanja radilo samo tome da su partizani ubijali po etničkom ključu – ubijani su samo zato jer su bili Bošnjaci ili Hrvati.
Tako je bilo na svim mjestima nakon II. svjetskog rata.
Intervju je Vlado Dapčević dao crnogorskoj privatnoj televiziji Blue Moon 1998. godine, vrativši se u Crnu Goru da podrži proces njenog osamostaljenja od krnje Jugoslavije. Nedugo nakon toga umro je 2001 godine.
Dapčević je rekao strašnu istinu kako su partizani na potpuno drugi način tretirali vojsku NDH, nego četničku vojsku (8:05):
“Mi smo sto puta surovije postupali sa ustašama, nego sa četnicima. Mi smo pobili 90% ustaša, a u samo tri dana strijeljali smo preko 30 hiljada ustaša 45. godine kod Maribora. Uhvatili smo kompletnu Vladu Draže Mihailovića i niko od njih nije bio suđen na smrt. Svi su suđeni na vremenske kazne i svi su izašli iz zatvora,”, rekao je s ciničnim osmjehom na licu Titov prvoborac, opisavši kako su ubijali “cvijet hrvatske i bošnjačke mladosti”
Da je Dapčević pod ustaše mislio ne samo na zarobljene vojnike nego i na zarobljene hrvatske i bošnjačke civile svjedoči i partizan Ivo Gugić s Korčule.
On svjedoči svjedoči o formiranju postrojbe od oko 70 dragovoljaca iz sastava partizanske XI. dalmatinske brigade, koji su krajem svibnja 1945. godine na zapovijed stožera 26. dalmatinske divizije upućene na zadatak likvidiranja zarobljenika.
Gugić je bio pripadnik čete koja je osiguravala širi prostor na kojem je ta posebna postrojba “najpouzdanijih komunista” ubijala zarobljenike.
U prilično preciznom izlaganju, Gugić svjedoči da prema količini odjeće koja je poslije složena (zarobljenike se prije pogubljenja skidalo) proizlazi da je pobijeno oko 30.000 zarobljenika.
Među pobijenima je bila grupa od oko 200 dječaka u dobi od 14 – 16 godina, a Gugić je vidio i grupu od 10 do 15 žena, koje su na samom stratištu svučene do gola prije ubijanja i silovane od krvnika.
Većina žrtava ubijena je pucanjem u zatiljak, a neki su u jamu bacani i živi. Kao organizatore operacije, Gugić imenuje partizanske komesare Simu Dubajića i Ivana Bokeža.
Masovno ubijanje zarobljenih ustaša bila je redovita pojava kod partizana, premda Dapčević priznaje da su četnici bili daleko najveći zločinci u II. svjetskom ratu:
„Četnici su pobili više partizana nego svi okupatori zajedno (35:20). Ti četnici su poklali 23.000 muslimana Bošnjaka, ljudi, žena, djece u Crnoj Gori i Sandžaku…četnici su bili najprljaviji izdajnici, bili i ostali, i to su i danas.“
Zašto je partizanska osveta bila fokusirana nad ustašama Hrvatima i Bošnjacima? Četnici su poubijali daleko najviše i partizana i civila. Naročito u Podrinju.
Primjerice samo izvan NDH poubijali su 23.000 muslimana civila, a još više na njenom teritoriju.
Godine 1950. Dapčević je osuđen na dvadesetogodišnju robiju, a amnestiran je 1957. godine, a nakon toga bježi u SSSR, pa na Zapad.
Prilikom posjete Bukureštu 1975. otela ga je Udba i dovela u Jugoslaviji gdje je ponovno osuđen na 20 godina zatvora, a pušten je 1988. godine pred rat i raspad Jugoslavije.
Tijekom 1990-ih kroz brojne medijske nastupe snažno kritizirao velikosrpsku politiku.
Podržao je obnovu crnogorske neovisnosti. Pokopan je u rodnom Ljubotinju, u Crnoj Gori.
Vlado Dapčević je tako, svjestan ili nesvjestan, još 1998. potvrdio ono što je danas javna tajna.
Premda i same jame, o kojima Dapčević govori, pronađene oko Maribora s desetinama tisuća pobijenih Hrvata u njima svjedoče i više nego dovoljno o tome.
izvor: narod.hr
wpDiscuz