Predsjednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hashim Thaci sastat će se u danas u Bruxellesu nakon nekoliko tjedana ispipavanja terena o mogućnosti razmjene teritorija, donedavne tabu teme u Europi. Time se, upozoravaju protivnici te zamisli, ne bi ni izbliza riješio sukob nego bi upravo suprotno, dovelo do destabilizacije cijelog Balkana. Srbija ne priznaje neovisnost Kosova proglašenu 2008. De facto je izgubila svu kontrolu nad tom pokrajinom od bombardiranja NATO-a zbog čega su se srbijanske snage morale povući nakon rata protiv boraca za kosovsku neovisnost (1998.-1999., više od 13.000 mrtvih).
Beograd se protivi primanju Kosova u Ujedinjene narode iako ga priznaje više od 110 zemalja, među kojima i većina članica EU-a, u čemu ima potporu Rusije. Nijedan srbijanski dužnosnik ne spominje mogućnost priznanja Kosova. No unatoč tome, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se sve veći broj Srba miri s činjenicom da su izgubili Kosovo, prenosi telegram.hr
O ČEMU JE ZAPRAVO RIJEČ?
Vučić će u nedjelju posjetiti sjever Kosova gdje su Srbi većina i izražavaju odanost Beogradu. Kada je riječ o Thaciju, njegovo “‘Ne’ podjeli po etničkim linijama, ‘Da’ prilagodbi granica uz uzajamno priznanje” ne razjašnjava ništa. Mediji govore o razmjeni teritorija: sjever Kosova za Preševsku dolinu. U toj siromašnoj regiji na jugu Srbije u kojoj su Albanci većina manja skupina gerilaca nakratko je 2001. digla oružanu pobunu za pripojenje Kosovu. Gotovo 120.000 Srba na Kosovu živi na području Sjeverne Mitrovice (dio Kosovske Mitrovice sjeverno od rijeke Ibar), gdje žive i Albanci, te u desetak malih enklava. U Preševskoj dolini, Albanaca je negdje između 50.000 i 60.000 (protive se popisu stanovništva). Ondje živi i oko 20.000 Srba.
KOJI SU RIZICI?
Kosovski premijer Ramush Haradinaj, koji se ne slaže s Thacijem, dramatično upozorava da su ulozi jako veliki: bilo kakva razmjena teritorija značila bi po njemu “rat”. “Iluzije po kojima bi etnički ‘čisti’ entiteti i države bili rješenje nisu nove, njihovi arhitekti već su osuđeni pred međunarodnim pravosuđem”, upozorava Lejla Ramić-Mesihović iz sarajevskog think-tanka Foreign Policy Initiative BiH. Međuetnički ratovi na prostoru bivše Jugoslavije 1990-ih odnijeli su više od 130.000 ljudskih života, a milijuni ljudi su raseljeni.
Govori se da bi se mogla otvoriti Pandorina kutija. Jer kako odbiti Albancima u Makedoniji (20 do 25 posto stanovništva) ono što bi dobili oni iz Preševa? I kako se usprotiviti težnjama za neovisnošću Srba u BiH? Ovog ljeta u Nevesinju u Republici Srpskoj osvanuo je plakat s fotografijom Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca kojeg mnogi Srbi smatraju herojem, s porukom: “Granice se krvlju crtaju i prekrajaju”, što govori dovoljno.
PRAVNE PREPREKE?
U skladu s načelom međunarodnog prava “uti possidetis juris”, unutrašnja razgraničenja između administrativnih jedinica priznaju se kao državne granice u trenutku stjecanja neovisnosti, što bi u ovom slučaju značilo granice Kosova iz bivše Jugoslavije, objašnjava Elise Bernard, stručnjakinja za Balkan i direktorica proeuropskog think-tanka EuropaNova. Odstupanje od toga pravila podrazumijeva dogovor između Beograda i Prištine. “To bi značilo ‘de jure’ srbijansko priznanje Kosova…”, kaže ta pravnica.
POLITIČKE PREPREKE?
Čini se da je Thaci izoliran: oporba kao i dužnosnici vladajuće koalicije izrazili su svoje protivljenje promjeni granica. U Srbiji se s druge strane utjecajno pravoslavno svećenstvo protivi svakom dogovoru koji bi značio prihvaćanje gubitka “Jeruzalema Srba”. Njihov poglavar patrijarh Irinej izjavio je: “(…) ono što se silom uzme, to se i vrati, a ono što se pokloni nekome, to je za svagda izgubljeno (…)”. Stajalište zapada je nejasno. Washington ne isključuje više mogućnost “prilagodbe teritorija”. Britanci i Nijemci su protiv. Europska unija je neodređena. Povjerenik za proširenje Johannes Hahn rekao je da je “ohrabren konstruktivnim razgovorima” Thacija i Vučića, također ne razjasnivši ništa.
wpDiscuz