Dok su građani Federacije BiH još scrollali kroz sportske rezultate i recepte za ramazanske pite, u Istočnom Sarajevu odvijala se jedna sasvim druga utakmica. I to bez najave, bez VAR-a i bez suca – osim ako pod suca ne mislite Christiana Schmidta.
Pokušaj uhićenja predsjednika RS-a Milorada Dodika, koji je predvodila SIPA bez svoje Specijalne jedinice, u pravno-političkom smislu bio je pandan tome da taksist pokuša zaustaviti vojni transporter.
Rezultat? Debakl, naravno.
U trenucima napetosti, federalni ministar Ramo Isak junački diže pripravnost FUP-a. U bazu se šalju specijalci, a javnost dobiva poruku: “Spremni smo djelovati!”
U Ustavu, nažalost za Ramine planove, piše da entiteti imaju vlastitu nadležnost. A MUP RS je reagirao kao institucija – ne kao stranačka ekspozitura. Za razliku od SIPA-e, koja se, izgleda, sve češće koristi kao produžena ruka visokog predstavnika, koji nije predstavnik ničega osim sebe samog.
Dodik: Ako Schmidt hoće rat, neka ga vodi sam
Dodik je, u svom stilu, poručio sve što se treba poručiti. RS neće napustiti ustavni okvir, ali će ga – ako bude potrebno – redefinirati. Nije to ni prijetnja ni želja, to je politička fizika. Ako se previše pritišće jedan dio konstrukcije, konstrukcija puca. A Schmidt kao da je diplomu stekao u Bauhausu, ne na nekom pravnom fakultetu.
“Nema SIPA-e na području RS”, poručuje Dodik. I to nije samo politička rečenica – to je statusna izjava. Ako institucija jedne strane pokušava djelovati bez dopuštenja druge, onda to više nije suradnja unutar države. To je invazija.
Ako je RS večeras demonstrirala institucionalnu zrelost, onda FBiH ostaje ono što jest: okupirani prostor u kojem se vlast simulira putem neizabranih centara moći.
Vrijeme je za otpor. Ali ne vojni, nego ustavni.
Vrijeme je za osnivanje Antifašističkog vijeća naroda FBiH. Ili protuterorističke skupine koju bismo mogli nazvati “Merzuk Aletić”. Po imenu posljednje žrtve Christiana Schmidta, SIPA-e i Murpheya.
Skupine koje će ustati protiv domaće kvislinške elite i stranog namjesnika koji nije prošao nijednu domaću izbornu listu, ali potpisuje zakone kao u nekoj afričkoj koloniji iz 1897.
Ako je nekada postojala nada da će SIPA postati istinska državna agencija, ona je jučer pokopana. Ne zbog Dodika nit zbog vlastitog vodstva, koje misli da se institucije grade tako da pošalješ par inspektora bez podrške, plana i ustavnog pokrića – i nadaš se da će protivnik pasti od straha.
SIPA danas više sliči na reality show nego na sigurnosnu agenciju.
Ali i reality show ima kraj. A u ovom – publika više ne vjeruje.
Ivan Urkov l Poskok.info
wpDiscuz
