Masovne likvidacije i progoni, oduzimanje imovine i druge prisilne mjere protiv proglašenih “narodnih neprijatelja” ne mogu se ničim opravdati ni pozitivno vrednovati. Antifašizam želimo čuvati kao povijesnu vrijednost – komunizam ne, kao i niti jedan drugi totalitarni poredak, rekla je Kolinda.
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović nazočila je svečanosti obilježavanja Dana antifašističke borbe u Spomen parku “Brezovica” te tom prilikom kazala:
“Poštovani sudionici antifašističke borbe, veterani Drugog svjetskog rata – pripadnici partizanskog pokreta otpora,
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,
Poštovana gospođo potpredsjednice Hrvatskog sabora,
Poštovani gospodine predsjedniče Saveza antifašističkih boraca,
Poštovani gospodine župane,
Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo,
Dopustite mi čestitati vama i svim građanima Republike Hrvatske Dan antifašističke borbe. Srdačno vas pozdravljam na ovom važnom mjestu novije hrvatske povijesti, okupljeni u povodu proslave Dana antifašističke borbe.
Stara je istina da je povijest učiteljica života. No ona to može biti samo ako znamo i prihvaćamo povijesnu istinu utemeljenu na činjenicama. Svaki narod ima datume i mjesta koji tu povijesnu istinu sažimaju. Tako današnji dan i ovo mjesto – 22. lipnja u šumi Brezovica – simbolično sažimaju povijest antifašističke borbe u Hrvatskoj kao jedne od važnih etapa našega povijesnog hoda ka slobodi i neovisnosti.
Povijesna je istina da su upravo hrvatski komunisti sisačkog kraja na dan njemačkog napada na Sovjetski savez pokrenuli ustanak u Hrvatskoj. Bio je to početak borbe za oslobođenje Hrvatske od okupacije kojoj je ustaški režim pružao podršku u ime ostvarenja hrvatske države, kompromitirajući je međutim predajom dijela povijesnih hrvatskih krajeva okupacijskim silama, te zločinima i progonima na rasnoj i političkoj osnovi. To su povijesne činjenice koje danas, sedamdeset četiri godine od spomenutog događaja, možemo i moramo ustvrditi bez ideoloških ili drugih prijepora.
Tužne su sudbine brojnih hrvatskih i srpskih obitelji iz Hrvatske koje i dan danas, 70 godina od završetka rata, ne znaju gdje su njihovi najmiliji završili, nemaju mjesto gdje zapaliti svijeću ili odati dužnu počast stradalima u vihoru Drugog svjetskog rata. A sudbine ljudi bile su različite i to vi – veterani Drugog svjetskog rata najbolje znate. Znate kako su stradala i brojna djeca, žene i nevini civili, naprosto iz razloga što su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu.mBrojne obitelji bile su podijeljene, narodi zavađeni, susjedi su odjednom postali neprijatelji. A sve to proizašlo je iz onog zla koje se proširilo Europom, iz zla nacizma i fašizma koji je bio početna ishodišna točka za sve nesreće i stradanja milijuna ljudi diljem Europe.
I danas kada se sjetimo tog 22. lipnja 1941., kada se okupila grupa ljudi, domoljuba, intelektualaca, radnika i seljaka koji su imali dovoljno hrabrosti i oslobodilačkog duha krenuti u borbu protiv zla, također se trebamo sjetiti i 1991. godine kada je hrvatski narod također imao dovoljno hrabrosti još jednom reći NE zlu koje je bilo u nastajanju te reći NE ugnjetavanju i tiraniji.
S posebnim ponosom danas se trebamo prisjetiti i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, generala Janka Bobetka koji je i sam bio član ovoga odreda, akademika Ivana Supeka, političara Andrije Hebranga, pisca i pjesnika Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića, ali i svih onih znanih i neznanih koji su i 41. i 91. prepoznali važan trenutak za Hrvatsku te se stavili na branik domovine.
Obilježavajući današnji datum kao državni blagdan možemo i trebamo istaknuti njegovu nedvojbenu važnost u sklopu naše povijesne borbe za slobodu i neovisnost. Odluka hrvatskih antifašista o ustanku pokrenula je proces uključivanja hrvatskog naroda, a u znatnim postotku i Srba te drugih manjinskih naroda, u zajedničku borbu dionika antihitlerovske koalicije. I ne samo to, pokretanjem antifašističke borbe hrvatski komunisti i antifašisti općenito, definitvno su odbacili jugoslavenski centralizam, odlučno se suprotstavivši i četništvu koje je već prvih dana rata pokazalo svoj zločinački karakter.
Vođen idealima slobode i socijalne pravde, antifašistički pokret koji se tijekom rata legitimirao kao “narodnooslobodilački” razvio se u Hrvatskoj kao nigdje u Europi. U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je s oko 200.000 boraca potkraj rata imala najmasovniji pokret otpora, podnijevši relativno najveće žrtve – oko 64.000 poginulih. Usporedno s oružanom borbom, na zasjedanjima ZAVNOH-a utrt je put državnosti Hrvatske kao federalne jedinice u sklopu bivše Jugoslavije. S državnopravnom podlogom tada stečenom, hrvatski je narod pola stoljeća poslije proglasio državnu neovisnost i obranio Hrvatsku u Domovinskom ratu. Bio je to završetak naše povijesne borbe za slobodu i neovisnost. Današnja svečanost podsjeća nas kako je jedna od dionica toga dugoga puta započela upravo ovdje.
Poštujući povijesnu istinu, treba stoga reći: ustanak protiv okupacije i borba za slobodu, za socijalnu pravdu i nacionalnu ravnopravnost bili su izraz dubokih i trajnih povijesnih slobodarskih i državotvornih opredjeljenja hrvatskog naroda, kao i svih hrvatskih domoljuba bez obzira na vjeru i naciju. Toj istini danas odajemo dužno priznanje i poštovanje.
Vjerujem međutim da smo, poštujući povijesnu istinu, zreli upravo na ovom mjestu priznati i što se događalo potkraj rata i nakon njega.
Masovne likvidacije i progoni, oduzimanje imovine i druge prisilne mjere protiv proglašenih “narodnih neprijatelja” ne mogu se ničim opravdati ni pozitivno vrednovati. Antifašizam želimo čuvati kao povijesnu vrijednost – komunizam ne, kao i niti jedan drugi totalitarni poredak.
Govoreći, dakle, danas o vrijednostima antifašizma, potrebno je lučiti opravdanu borbu protiv okupacije i totalitarnih ideologija fašizma i nacizma te ustaških i četničkih zločina od onoga što sav demokratski svijet odbacuje kao negativno nasljeđe totalitarne komunističke ideologije. Stoga, iskazujući počast svim antifašističkim borcima palima za slobodu, možemo bez osjećaja umanjivanja njihovih zasluga osuditi svaki zločin i iskazati poštovanje prema svakoj žrtvi. Zločin je zločin, ma tko ga i kada počinio i treba ga uvijek osuditi te za zločin nema, niti može biti, ikakvog opravdanja.
Danas, kada ovaj datum slavimo kao suverena država i punopravna članica Europske unije, uključeni u sve važne međunarodne političke i gospodarske procese, naš društveni život više ne treba biti opterećen prošlošću. Želimo povijest prosuditi objektivno i trijezno, jer jedino tako, slobodni od jednostranih fokusiranja s bilo koje strane, napokon se možemo složno posvetiti izgradnji budućnosti. A osnovni uvjet tomu jesu sloboda i mir, koje smo ostvarili zajedništvom u Domovinskom ratu, i međusobno poštovanje. To zajedništvo, tada stvoreno, može i treba biti sada i uvijek nadahnuće našem zajedništvu u samosvjesnoj posvećenosti izgradnji stabilne i uspješne države i svim dobrima bogatog društva. Svatko je za to odgovoran – svatko tomu može i treba dati svoj doprinos.
A povijest nam u tome treba biti smjerokaz i pouka. Hrvatski narod i svi građani Hrvatske moraju biti jedinstveni u želji za boljom i prosperitetnijom Hrvatskom. Onom Hrvatskom u kojoj nema ni malo mjesta nikakvoj mržnji, diskriminaciji, veličanju fašizma, totalitarizma i diktatura.
Onom Hrvatskom u kojoj se jednako poštuje i hrvatski narod i sve nacionalne manjine, u kojoj se ne govori ‘mi ili oni’, već se na istini, poštenju, domoljublju i zajedništvu gradi bolja Hrvatska.
Svima vama srdačno čestitam Dan antifašističke borbe!”
