Čovjek koji je svojevremeno veličao fašistički režim Ante Pavelića rečenicom “Mi smo pobjedili 1941-e” i kojem je to oprošteno. Predsjednik koji je javno , doktrinom druga Tita, zagovarao selidbu cijelih naroda iz Hrvatske, čovjek koji je dva puta dobio izbore na rasizmu prema jednom dijelu vlastitog naroda – Hrvatima u BIH. čovjek koji ima stanove vrijedne nekoliko milijuna kuna i čiju imovinu USKOK ne istražuje. Jednom rječju mali Tito. Burduš. Fakin koji je dva puta uspio izraditi glasače u Hrvatskoj zatražio je bistu svog uzora i dalje ne shvaćajući da se ne može voljeti antifašizam i Tita. I da svaki iskreni antifašist iskreno treba mrziti, ili u najmanju ruku ne poštovati onog tko je kompromitirao antifašizam. No čovjeku koji je kompromitirao demokraciju, to naravno nikada neće biti jasno. A trebalo bi. Jer je navodno, usred Titovog režima ležao iz ideoloških razloga. Kako vrijeme odmiče, očito je da je ležao iz nekakvih drugih…
Bivši predsjednik Republike Hrvatske i počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca (SABA) Stjepan Mesić zatražio je od novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da se Titova bista, koju ona ne želi u Uredu predsjednice, prebaci u Mesićev ured.
Jedna od prvih odluka Kolinde Grabar Kitarović nakon stupanja na dužnost bila je izbacivanje biste maršala Josipa Broza Tita, koja je odmah izazvala niz reakcija. Unatoč činjenici što se nova predsjednica poziva na “učenje” Franje Tuđmana, čija je udovica Ankica jučer kazala da prvi predsjednik, unatoč više zahtjeva, nije želio maknuti Tita s Pantovčaka, Kolinda Grabar Kitarović odlučila je drukčije. Namjera je Tita smjestiti u Muzeje Hrvatskog Zagorja.
“Neugodno sam zatečen i iznenađen, mada se nagovještavala, odlukom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, da iz Ureda predsjednice ukloni bistu Josipa Broza Tita, vođe antifašističkog otpora u Drugom svjetskom ratu i prvog i dugogodišnjeg predsjednika jugoslavenske federacije.
Ta odluka, obznanjena drugoga dana mandata gospođe Grabar Kitarović, nije samo ustupak rigidnoj desnici i profašističkim i neofašističkim krugovima u Hrvatskoj, ona je alarmantni pokazatelj grčevitog napora da se prebriše dio hrvatske povijesti i da se ukloni spomen na antifašističku borbu, koja je jedna od najsvjetlijih stranica u toj povijesti.
Hitno uklanjanje Titove biste iz Ureda predsjednice na tragu je miniranja i uništavanja više od tri tisuće spomenika antifašističkim borcima i žrtvama fašizma, čemu smo svjedočili u proteklih četvrt stoljeća. Sve to treba sagledavati i ocjenjivati u kontekstu projekta revizije novije povijesti koji je poguban sa stanovišta građenja budućnosti ne samo jugoistoka Evrope, nego i na cijele Evrope, pa i svijeta. Indoktriniranje mladih generacija i prebacivanje na njih frustracija i netrpeljivosti svojstvenih gubitnicima iz Drugog svjetskog rata, poništit će i posljednju mogućnost da makar postupno uklanjamo posljedice ratova u kojima se raspala Jugoslavije.
Koliko su u svjetlu ovoga poteza vjerodostojna uvjeravanja Predsjednice da nastavlja djelo Franje Tuđmana, neka procjenjuje njezina stranka.
Ne mogu, međutim, a da ne upozorim i na činjenicu da je Josip Broz Tito bio jedan od najznačajnijih državnika svijeta u drugoj polovici 20. stoljeća, da ga mnogi širom svijeta i danas visoko cijene, i kao državnika, i kao vođu antifašističkog otpora. Uklanjanje njegove biste iz Ureda predsjednice nezaobilazno će stoga u svijetu izazvati pitanje: kojim smjerom kreće Hrvatska.
Obratit ću se pismom predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i zamoliti da se Titova bista, koju ona ne želi u Uredu predsjednice, prebaci u moj Ured bivšeg predsjednika Republike Hrvatske.”
wpDiscuz