Polarizirana politička klima, obilježena stalnim verbalnim napadima i nacionalističkom retorikom, nije povoljno okruženje za slobodu tiska. Uredničke politike odražavaju etničke podjele, a govor mržnje postaje sve očitiji. Novinari su često napadnuti zbog svojih etničkih podrijetla, kao i onoga što pišu. Političari često pokušavaju zastrašiti novinare i spriječiti ih da provode svoj posao. Uvjeti zapošljavanja za novinare nesigurni su: angažirani su na kratke ugovore i plaćeni su malo – stoji u godišnjem izvještaju Reportera bez granica (RSF) za BIH, te se zaključuje da se BIH vraća na ranije javne retorike. No pored toga napredovala je na ljestvici. Kako? Tako što se sloboda medija u drugim zemljama krenula urušavati. Naprosto bi bilo naivno vjerovati da je zemlja poput BIH u kojoj su javni mediji još uvijek pod dominantnom političkom kontrolom, mogla napredovati u pogledu slobode medija.U izvještaju se kritizira i mistika vlasništva medija. Poplava je novih TV stanica u BIH kako znamo, no tko stoji iza njih tek je pitanje.
Izvještajem je obuhvaćeno 180 zemalja svijeta u kojima se mjeri nivo medijskih sloboda evaluiranjem pluralizma, nezavisnosti medija, kvaliteta zakonskih okvira i sigurnosti novinara. Podaci se dobijaju i anketiranjem stručnjaka te se uzimaju u obzir i slučajevi nasilja nad novinarima.
Kada je riječ o zemljama bivše Jugoslavije, jedino je Slovenija (32. mjesto) bolje rangirana od nas, dok su ostale zemlje iza BiH. Hrvatska je na 69. mjestu, Srbija na 76. mjestu, Kosovo na 78., Crna Gora na 103. mjestu, a najgora situacija je u Makedoniji koja je na 109. mjestu.
Kao i prethodnih godina, i ove je Norveška na prvom, a Švedska na drugom mjestu. Do promjene je došlo na trećem mjestu na kojem se nalazi Nizozemska koja je napredovala za dva mjesta. Na posljednjem mjestu je Sjeverna Koreja.
“Zabilježen je porast animoziteta prema novinarima. Neprijateljstvo prema medijima otvoreno ohrabruju politički lideri, a nastojanje autoritativnih režima da eksportiraju svoje vizije u novinarstvu predstavlja prijetnju demokratiji.
Sve veći broj demokratski izabranih lidera ne vidi medije kao dio koji podržava demokratiju, već kao protivnika prema kojem otvoreno pokazuju odbojnost”, stoji u izvještaju.