Gojko Šušak umro je na današnji dan. Sudeći prema izvještajima medija iz RH za njih on nije uopće umro. Ako je uopće ikada i postojao. Ili pak, vječno živi, besmrtan, i anoniman, budući da godišnjicu njegove smrti u RH ne spominju. Nema minutaže, nakupilo se vijesti. Ne prodaje se K plus uz vijesti o mrtvim državnicima kao o živim dopčinjacima. Ne stigne se. Štaš. Rijetko mu spominju i dan rođenja. A dobro , neš ti, šta ima sad veze, tko je uostalom taj tamo neki Gojko da mu majku Šušak? Čas kažu Ustaša a onda kažu Udbaš!? Nisu se još dogovorili što je točno bio, ali uglavnom ta nacija je sigurna da je ministar koji je bio na čelu vojske koja je dobila Domovinski rat zapravo bio smeće od čovjeka. Čudo su ti naši bratići po naciji.
No lijepo od Hrvatske da je konačno prihvatila lik i djelo dotičnog…budući da ga smatraju besmrtnim. Odnosno prema šutnji RH medija, Šušak nije niti umro… I lijepo je da bar šute, konačno da pokojni Šušak u miru leži. Jer do sada su ga redovno, tako hrabri, samo mrtva derali. Dok je bio živ slabo su i znali šta se događa tu. Jer po Hrvatskoj nisu bili. Ono doba, kada je bio rat, ta krema, koja danas stvara javno mijenje u RH statirala je po nekim drugim centrima. Zemlja koja gori, i miriše na barut , jednostavno nije dovoljno fensi za tu vrstu intelektualnog snoblja. Čim je rat završio, lešinari su stigli, na krilima NGO sektora, u projektima suočavanja s prošlošću, s točno unaprijed zacrtanom prošlošću koju nam idućih godina imaju učitati a onda nas s njom suočiti. Nije se nama dakle dogodilo ono šta nam se dogodilo, nego ono šta su će nam oni reći da nam se dogodilo. A šta su njima pak rekli oni koji su ih poslali nazad u “domovinu” . Dakle prvo je išao projekt učitavanja , reciklaže prošlosti a onda proces suočavanja s istom. Kroz taj proces suočavanja, valjda, zamislili su tako neki, trebali bi svi pasti ničice , dići oči u nebo i govoriti Druže Tito oprosti. A potom bi nam za nagradu, kad tako kolektivno shvatimo težinu vlastitog grijeha, s neba trebali početi padati povoljni strani krediti i GMO hrana sa Soroševim osmijehom na njoj.
Ako bi se igdje trebalo i moglo kritički progovoriti o Šušku onda bi to trebalo biti tu, u BIH, među Hrvatima u BIH, koji su se stavili prvi u prve redove Šuškove vojske, jebi ga, one pobjedničke, da bi na kraju u političkim trgovinama oni, njihove familije, djeca, i budućnost na njihovoj zemji, bili prvi i žrtvovani a njihova priča prezrena, u zemlji koju je stvarao isti taj Šušak.
Hrvatska je prva zemlja u povijesti čovječanstva koja generala oslobodilačkog rata masovno prezire. Hrvati su prvi takav narod u povijesti. Nacionalne TV kuće i mediji u državnom vlasništvu slijede tu matricu, i po tome su također prvi u svijetu.
Nametnuti sentiment, o kriminalnom vrhu države, koji je stvarao državu samo da bi je pljačkao, općeprihvaćena teza da se Tito borio iz ideala, a Tuđman i Šušak samo zbog bogaćenja i kriminala postao je izgleda dio lektire.
Da je Šušak danas živ, umro bi za koju minutu. Od tuge. I osjećaja da se borio za ideju naroda koji to i nije. I da je politikom, nek se napravi Hrvatska, pa ćemo lako pomoći Hrvatima u BIH , zeznuo vlastito ognjište. Budući da Hrvatska, koju je stvorio, danas teško pomaže i sebi, i uopće ne percipira što je to odgovorna nacionalna i državnička politika, a kamo li da pomaže drugima.
Hrvati su pored svega toga jedinstveni još po nečemu. Dok druge nacije , pripadnike svog naroda u drugim državama, strateški jačaju konkretnim političkim potezima u vanjskoj politici, ulažu u njih ne kroz KUD-ove i ČUD-ove nego kroz investicije, zapošljavanja, projekte koji će jamčiti opstanak, dok druge nacije u takvim slučajevima otvaraju međunarodne blokade i konferencije, ukoliko se pripadnici njihovog naroda, u drugoj zemlji kao kolektiv nađu pod određenim stupnjem majorizacije, Hrvati u RH , u svijetu su , osim po kravati, penkali, Šukeru i Severini , prepoznati i kao poprilično “blag” i nezainteresiran balkanski narod, kojeg puno ne sekira što mu netko zlostavlja manjeg brata preko granice. Što očekivati od naroda koji je dva puta birao za predsjednika čovjeka, koji je otvoreno zagovarao majorizaciju vlastitog naroda u susjednoj državi. I istu potpomagao. Misli se naravno na Mesića.
Od silne državničke politike, hrvatska vanjska politika i državni vrh, nisu u stanju, natjerati niti petoricu najvećih tajkuna, onih koji su se stvarali i u Šuškovo doba, kroz proces privatizacije i to ne baš tako nepovlaštene, nisu ih u stanju dakle natjerati da pogone iz RH ne sele u Srbiju nego u BIH, ili da pogone koje ipak odluče preseliti u BIH ne moraju baš svaki put praviti u Gradačcu , Prijedoru il Sarajevu, i da se nekog vraga investirati može i u Mostar, i u Kiseljak i u Posavinu.
A valjala im je nekad tranzicija, kleli su se u hrvatsvo , i zahvaljivali Bogu, šta im je poslao Šuškovog ministra privatizacije. Da se sad ne lažemo.
Nema veze preživjet ćemo mi. Makar Konzumova jaja, naručivali iz Maoče Gornje.
#cinizam l poskok.info