CIJELI SVIJET MOGLA BI POSTATI DODIKOVA POZORNICA: Ako Interpol raspiše tjeralicu bit će to povijesni presedan ali će Dodik postati utjecajniji no ikad

Kada Interpol raspiše crvenu tjeralicu, to bi za svakog čovjeka bio kraj. Ili barem bi trebao biti. No ne i ovdje.

I ne kada je visoki predstavnik zakonodavac, a zakon – štap u ruci lica kojeg je Ustav proglasio nevidljivim.

Ako do tjeralice dođe, bit će to povijest u stvarnom vremenu, presedan ne samo za Interpol, nego i za cijeli svjetski razum. Bit će to prvi slučaj da jedna globalna policijska mreža proganja izabranog predsjednika entiteta, ne zbog terorizma i ratnih zločina, pronevjere, već zbog rečenice kolonizatorske sile.

Izrečene i pretvorene u zakon koji nikada nije prošao parlament,  nikada raspravljen, koji je nastao u diplomatskom vakuumu, s pečatom čovjeka koji u toj državi nije ništa osim – mita o sebi samome. U koji još samo on i radikali u BIH vjeruju.

Christian Schmidt, visoki predstavnik koji nikada nije potvrđen rezolucijom Vijeća sigurnosti, izmijenio je Kazneni zakon Bosne i Hercegovine dekretom, i time sam sebe upisao u tekst zakona koji se, paradoksalno, i dalje poziva na ustav u kojem njega Schmidta – nema. Schmidt je tako, po nepisanom pravilu, odlučio da se ne mora postojati kako bi bio zakonit. I taj paradoks je prihvatio Sud BiH.  Sud koji je mogao stati u obranu poretka, ali nije. Presudio je,  u interesu unitarizma i globalizma po volji strane sile. Kao da smo pod okupacijom.

Dodik, kojeg sud nije pustio ni da ispita onoga koji ga je zakonodavno “stvorio”, osuđen je u ime akta kojeg u pravnom poretku ne bi smjelo biti.

I sad, kada se čeka odluka Interpola, svijetu se nudi pitanje: može li se tražiti potjernica za nekoga koga se progoni zbog zakona koji ne postoji? Barem ne kako zakona donešenog zakonodavno i po svjetskim standardima.

I ako Interpol pristane – što ćemo reći onda?

• Da je kazna u redu jer je Dodik Srbin?
• Da je politički kontekst nevažan kad je u pitanju čovjek koji nije poslušan?
• Da je zakon legitiman samo zato što dolazi s pečatom bijele diplomatske rukavice?

Ali, tu dolazimo do ironije. Ako tjeralica bude izdana, Dodik neće biti izoliran.

Postat će globalno relevantan. Svaki njegov tvit,  govor, svaki intervju bit će praćen kao politička senzacija.

Cijeli svijet će – prvi put – postaviti pitanje: Tko je taj OHR i zašto progone čovjeka?

I kako je moguće da jedan čovjek, imenovan mimo zakona, bez demokratskog legitimiteta, može donositi kaznene norme i slati ljude na suđenje?

I što to znači za BiH? Da ne upravlja sobom, da joj ustav pišu stranci, da su njezini sudovi administrativna ekspozitura međunarodne volje?

Dodik tako, neočekivano, dobiva svjetsku pozornicu.

Ne kao diktator, nit  separatist, nego kao simbol nečega mnogo većeg – otpora političkom kolonijalizmu u XXI. stoljeću.

Ako se njega može goniti na temelju zakona kojeg nije donijela ni jedna domaća institucija, tko je sljedeći? I kako je moguće da se ovo događa u srcu Europe?

I koja je svrha izbora ako zakon može nastati u džepu jednog međunarodnog činovnika?

A Interpol?

On je do sada odbijao sve politički motivirane tjeralice – Puigdemont, Morales, Kurti…

Ako sada pristane, bit će to signal da je pravo odustalo od sebe. Da za neke – vrijede pravila, a za Srbe – dekret.

Vjerujte, Schmidt bi najradije okrenuo vrijeme unatrag. Povukao bi dekret, povukao bi sebe, možda i svoje ime iz svega, da može. Jer ni sam nije znao što je učinio.

Nije znao da će od Dodika — kojeg je htio pretvoriti u simbol krivnje — stvoriti nešto mnogo veće: žrtvu.

Žrtvu poretka, dekretalnog kolonijalizma, žrtvu povijesnog revizionizma koji dolazi u diplomatskim koferima.

Učinio je Dodika svjetskim apatridom, svjedokom epohe.

I ne više samo srpskim političarem, nego glasnikom priče koja je godinama gušena — o tome što uistinu radi obnovljeni austrijsko-njemački imperijalizam u Europi.

Tamo gdje još mirišu jame, gdje kosti iz Drugog svjetskog rata nisu ni sabrane, kamo su vlakovi dolazili s juga prema logorima na sjeveru.

Tamo danas Schmidt — Nijemac — sudi. Piše zakone. I misli da mu je dopušteno.

A gdje to radi?

Tamo gdje se ulice metropole javno raduju bombi iz Teherana ako padne na Tel Aviv.

Tamo gdje se na stranicama bivših ratnih zapovjednika — kao što je ona Nasera Orića — među komentarima njegovih simpatizera, zaziva Hitler da “ustane i dovrši posao”.

Ne protiv Srba. Ne.

Protiv Židova.

Jer smetaju čak i ti malobrojni, tihi, prisutni.

Nije to rekao Schmidt. Nije to prijavio. Nije to poslao UN-u.

Ta peticija nije stigla u New York.

Ona je ostala gdje jest — u digitalnom blatu koje ga ne zanima. Jer Schmidt je tu s misijom: nepravdu staviti u zakon, a one koji mu smetaju – pod optužnicu.

PROCEDURE

Interpolova procedura za odlučivanje o političkoj motiviranosti tjeralice je vrlo specifična i relativno zatvorena, ali postoje ključni elementi koje treba znati.

Evo detaljnog pregleda kako to funkcionira, što će se konkretno gledati u slučaju Milorada Dodika, i tko sve sudjeluje u toj odluci.

1. Ključna pravila: članak 3. Statuta Interpola

Interpol je striktno neutralna organizacija. Članak 3. njezina statuta izričito zabranjuje bilo kakvo djelovanje “političke, vojne, vjerske ili rasne prirode”. To znači da Interpol neće izdati crvenu tjeralicu ako procijeni da je zahtjev politički motiviran.

2. Kako se provjerava politička priroda?

Interpol ima poseban odjel za tu procjenu:

➤ Commission for the Control of INTERPOL’s Files (CCF)

Ovo je neovisno tijelo koje djeluje unutar Interpola i koje analizira svaki zahtjev koji potencijalno krši članak 3. CCF ima dva odjela:

• Supervisory and Advisory Chamber – ocjenjuje pravnu i tehničku ispravnost

• Requests Chamber – bavi se konkretnim pritužbama pojedinaca i odlučuje o brisanju ili odbijanju tjeralica

➤ Na što gledaju:

• Kontekst slučaja – Da li je osoba u opoziciji ili na funkciji?

• Priroda djela – Jesu li djela stvarno kaznena ili zakonski “konstruirana”?

• Postupanje države – Ima li elemenata represije ili selektivne pravde?

• Međunarodna praksa – Usklađenost s pravima iz Europske konvencije i UN pakta

• Sudski status – Je li suđenje poštovalo prava obrane? Je li zakon na kojem se temelji sporan?

U Dodikovu slučaju, posebnu pažnju će posvetiti:

• Je li zakon po kojem je optužen (Schmidtov dekret) usvojen na zakonit način

• Je li visoki predstavnik ustavna kategorija (nije!)

• Je li suđenje bilo nepristrano

• Političkom kontekstu – Je li proces dio šireg političkog obračuna

3. Tko odlučuje? Koliko zemalja je uključeno?

Interpol nije tijelo koje kolektivno odlučuju članice. Odluku ne donose države, nego:

➤ Glavni tajnik Interpola i njegov ured

– Formalno, svaki zahtjev za crvenu tjeralicu ide preko Generalnog tajništva Interpola (sjedište u Lyonu, Francuska). Tamo se provodi inicijalna pravna i tehnička analiza.

➤ CCF (Komisija za nadzor Interpolovih dosjea)

– Konačna riječ imaju neovisni pravni stručnjaci i sudci, ne države članice.

Dakle, nijedna zemlja ne glasa, već odlučuje manja skupina stručnjaka – u pravilu 5 do 7 članova u pojedinoj fazi.

Što je realno za očekivati u Dodikovom slučaju?

• Ako BiH zatraži Interpolovu crvenu tjeralicu, CCF će vrlo vjerojatno odbiti zahtjev zbog jasne političke prirode slučaja:

  • Zakon nije donesen legitimnim putem

  • Sud nije bio neovisan

  • Djelo za koje je osuđen nije kazneno u mnogim pravnim sustavima

• Uz to, Dodik je legalno izabrani predsjednik entiteta, što dodatno pojačava percepciju političke pozadine

Interpol vrlo ozbiljno i profesionalno pristupa procjeni političke motivacije. U slučaju Dodika:

• Neće se gledati što pišu mediji, to je strogo zabranjeno.

• Gledat će se pravni akti, konkretne činjenice, međunarodni standardi. Odbijaju se politički pritisci zainteresiranih aktera u regionu.

• Odluku donosi uski krug pravnih stručnjaka, ne države članice

Imamo ovdje pravni, politički i civilizacijski presedan.

Ako Interpol uistinu prihvati tjeralicu za Miloradom Dodikom, to bi bio prvi slučaj u povijesti u kojem bi jedna međunarodna policijska organizacija raspisala potjernicu za legalno izabranim dužnosnikom na temelju neustavnog zakona, donesenog dekretom strane sile, bez mogućnosti žalbe, saslušanja, ni zakonodavne procedure.

U tom kontekstu, to ne bi bio samo pravni incident, nego geopolitička poruka: “Za Srbe ne vrijede ista pravila.”

KLJUČNI PROBLEM INTERPOLU JE OHR: Kršenja međunarodnih konvencija od strane Schmidta

Dekretivna ad-hoc izmjena Kaznenog zakona BiH krši sljedeće međunarodne akte:

1. Europska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP)

   • Članak 6 – pravo na pošteno suđenje

   • Članak 7 – zabrana retroaktivnosti kaznenog zakona

2. Pakt UN-a o građanskim i političkim pravima

   • Članak 14 – pravo na pravično suđenje i nepristran sud

   • Članak 15 – zakonitost kaznenog djela (nullum crimen sine lege)

3. Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora (1969)

   • Schmidt nije ni imenovan rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, dakle ne djeluje temeljem valjanog međunarodnog mandata

4. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima

   • Članak 10 i 11 – pravo na obranu, presumpcija nevinosti

⚖️ Suđenje Dodiku: pravni apsurd

Dodik je osuđen:

• Na temelju zakona koji je dekretom donio visoki predstavnik

• Taj isti predstavnik nije ustavna kategorija, Ustav je OHR proglasio nevidljivim

• Taj zakon nije prošao ni jedno zakonodavno tijelo

• Dodiku nije bilo omogućeno ispitivanje Schmidta, niti pravna evaluacija izvora zakona

To znači da mu se sudilo u ime osobe koju ne poznaje Ustav, čiji akt nije zakon, a čija prisutnost u kaznenom zakonu nema legitimitet. Apsurd je dodatno pojačan činjenicom da Schmidt istovremeno tvrdi da nije organ BiH vlasti, ali ipak donosi zakon te države.

Odgovornost Suda BiH

Najveći skandal pravnog poretka BiH leži u postupanju samog Suda BiH. Umjesto da se odmah proglasi nenadležnim, jer “visoki predstavnik” nije definiran nijednom ustavnom ili zakonodavnom normom, Sud je ušao u meritum.

Time je:

• Priznao zakon kojeg nema

• Prihvatio vanustavni dekret

• Presudio protiv čovjeka bez zakonskog temelja

To je presedan ne samo za BiH, već i za širi međunarodni pravni poredak – jer sud nije štitio zakon, već političku volju jedne strane sile.

Usporedba s drugim političkim tjeralicama

🔹 Carlos Puigdemont (Katalonija, Španjolska)

• Optužen za pobunu, Španjolska tražila tjeralicu

• Interpol odbio izdati crvenu tjeralicu jer je slučaj bio politički

🔹 Julian Assange

• Tjeralica iz Švedske (navodna seksualna optužba), kasnije politički azil

• Interpol izdao tjeralicu, ali slučaj nikad nije doveden do kraja – svi prepoznali političku pozadinu

🔹 Albin Kurti (Kosovo, 2007)

• Srbija pokušala preko Interpola, odbijeno zbog političke prirode

🔹 Evo Morales (Bolivija, 2020)

• Nova vlast pokušala raspisati tjeralicu

• Interpol odbio – politička motivacija jasna

U svim navedenim slučajevima Interpol je odbijao intervenirati kada je politička priroda bila očita. Kod Assangea su izmislili silovanje kako bi Interpol  krenuo u potragu. I to “ugledna” Švedska. Ako sada prihvati zahtjev protiv Dodika, to znači kršenje vlastitog članka 3. i dvostruki standard – što bi otvorilo geopolitički i pravni potres daleko izvan BiH.

Ako Interpol raspiše tjeralicu protiv Dodika, svijet bi morao jasno vidjeti:

• Riječ je o političkoj odmazdi, ne pravdi

• Zakon je neustavan, donositelj nelegitiman

• Sud je zakazao, Interpol bi postao sredstvo pritiska, a ne neutralna organizacija

To ne bi bio samo napad na Dodika – to bi bio napad na temelje međunarodnog prava.