Čežnja Španjolaca za “pravim” vremenom

Mnogo je predrasuda o lijenim Španjolcima i njihovim vječitim siestama i marendama. A zapravo postoji posve banalan razlog za to: Španjolska živi u “krivoj” vremenskoj zoni pa se građani bude ranije nego što bi trebalo.

Danas ljudi žive po vremenu koje pokazuju njihovi satovi, ali sunce je još uvijek važno. A kod njega je sve jasno: podne jest onda kad je sunce u zenitu – odnosno, niti zapadno, niti istočno, nego nešto malo na jugu (a sjenka, sjetimo se iz izviđača, pokazuje sjever). Ali problem jest da je to, za srednjoeuropsko vrijeme, slučaj samo negdje blizu granice Njemačke i Poljske, pa tako to otprilike vrijedi i za Hrvatsku. Drugim riječima, jedna Španjolska je upravo beznadno previše na zapadu da bi joj odgovaralo ‘sunčevo’ računanje vremena.

Zapravo, isprva su Španjolci doista i namještali svoje satove po Greenwichu, što joj geografski mnogo više odgovara jer i nulti meridijan prolazi negdje između Barcelone i Madrida. Ali je i Španjolska, kao i mnoge druge zemlje u Europi, za vrijeme Drugog svjetskog rata promijenila svoje računanje vremena na srednjoeuropsko vrijeme iz posve logističkih razloga. Ako zapovijed glasi vojnu akciju u neko doba, onda doista nema mjesta raspravama o tome po kojemu vremenu se ono računa.

Zato su svoje vrijeme promijenili i Velika Britanija i Portugal, ali dok su te zemlje “vratile” svoje satove nakon rata, Francova Španjolska je odlučila ostaviti mjerenje vremena koje prije odgovara Berlinu. Sve su glasniji zahtjevi u Španjolskoj da se to konačno promijeni i Ignacio Buqueras, predsjednik Nacionalne komisije za racionalizaciju španjolskog vremena, uvjeren je kako je krajnji čas da se to doista učini.

Već i pogled na kartu govori kako je Španjolska u ‘krivoj’ vremenskoj zoni. Jer – sunce se ne može prevariti

“Tko rano rani…”

“To bi nas prisililo da razvijamo nove navike kojima bismo povećali našu produktivnost i istovremeno uravnotežili odnos između poslovnog i privatnog života. Sada, s radnim vremenima po kojima rade tvrtke u Španjolskoj, to je jednostavno nemoguće.” Zato što se zapravo Španjolci bude prerano, vlada zbrka čitav radni dan i na taj način se stvara dojam o “lijenim” Španjolcima.

“U Španjolskoj, u pauzi za raučak, ljudi prestaju raditi više od sat vremena, čak i sat i pol ili dva”, objašnjava Buqueras. “A ja vjerujem da je 45 do 60 minuta posve dovoljno za konzumiranje zdravog, mediteranskog obroka. To nije ni prvi odmor. U mnogo poduzeća zaposlenici već sat, sat i pol nakon što dođu, odlaze na pauzu kako bi doručkovali. Doručkovati bi trebalo prije nego što se uopće ode iz kuće.”

“…cijeli dan je pospan!”

Ali, tu je problem razlike između onoga što pokazuje sat i onoga što nam govori sunce: ako se počinje raditi u osam, obično se budimo u pola sedam, što je dovoljno za tuširanje i zajutrak, prije nego što se ode na posao. Ali u toj zapadnoj zemlji osam sati je zapravo sedam sati, dakle oni se bude u pola šest – i u to doba doista nikome nije do doručka.

Siesta je ‘normalna’ i nitko se neće začuditi što se poslije podne malo odspava – kad je zapravo i dan počeo prerano

Takva vremenska zbrka se nastavlja čitavog dana, jer se onda i radi do kasno. “Radni dan u Španjolskoj je veoma dug, jer se obično nema vremena otići kući za podnevni odmor. Ali dva sata usred dana znače da morate i duže ostati na poslu”, objašnjava analitičar Jose Luis Noriega iz Madrida. “Znam ljude u Americi i Velikoj Britaniji koji ručaju u sat vremena, često im je dovoljan sendvič pred ekranom računala. Ali ovdje u Španjolskoj je to prava pauza, duga, duga pauza.”

Doduše, objašnjava nam Buqueras iz Nacionalne komisije za racionalizaciju vremena, poznato je da dug radni dan ne znači i da se napravi mnogo, osobito kad je čovjek pospan. U toj jagmi za produktivnošću i kako bi se iskazali pred šefom, Španjolci imaju pojam presentisimo, “prisutnost” gdje se sve svodi na grijanje stolice na radnom mjestu jer je “nepristojno” otići prvi.

Do dugo u noć

Tako dug boravak na radnom mjestu je objašnjenje i za ono što isprva čudi mnoge turiste u Španjolskoj: vrlo kasne večere. Neki restorani niti ne otvaraju svoja vrata prije devet sati uvečer – a to je tek osam sati. I nacionalna televizija prikazuje najbolji program vrlo kasno i završi često iza ponoći. A ujutro sve ispočetka, s glavnim ciljem: zadržati oči otvorene.

Španjolska i njezino gospodarstvo prolazi kroz teška vremena: stopa ezaposlenosti je 26 posto, a vlada se trudi povećati produktivnost poduzeća reformama tržišta rada i zamrzavanjem plaća. Buqueras je uvjeren kako bi se već drukčijim računanjem vremena mnogo učinilo, a s njim se slaže i Alicia Kaufmann. Ona je sociologinja i savjetuje španjolske tvrtke kako da optimiraju svoje radno vrijeme: “Problem je što su ljudi jednostavno umorni. Kad kompanije traže više požrtvovnosti, više energije, više entuzijazma, ono što na koncu dobiju je čista suprotnost od svega toga.”

I turiste čudi što Španjolci jedu i piju sve do dugo u noć. Onda nikoga ne mora čuditi što je sljedeći dan teško izaći iz kreveta

Štoviše, ona tvrdi da je time Španjolska upravo nemoguće mjesto rada za osobe koje trebaju više vremena za svoje potrebe, na primjer za majke s djecom. Ali ne prolaze mnogo bolje niti samci, jer zato što žive bez partnera onda od njih i očekuju da rade duže nego ostali.

Ovog tjedna je španjolski parlament prihvatio preporuku Nacionalne komisije za racionalizaciju vremena da ta zemlja “napusti” središnju Europu i da se “vrati” u vremensku zonu po Greenwichu. Sada je na potezu ministar gospodarstva Luis de Guindos koji je obećao da će “ozbiljno prihvatiti” tu preporuku i da je neće “pokopati u ladici”.

Hoće li to onda značiti i kraj siesta, beskonačnih pauza za ručak i kasnih večera – to ćemo još vidjeti.