Published On: Wed, Nov 7th, 2012

Časne sestre sve starije, a cure neće u novakinje: “Bog i danas zove mlade, ali su oni zaglušeni krivim vrijednostima”

Časne sestre, bez kojih je dosad bio nezamisliv praktični vjerski život, bit će, po svemu sudeći, sve manje prisutne po župama! Njihove redovničke zajednice povlače ih, naime, u samostane ili provincijalne uprave uglavnom zbog godina starosti.

Mlađima ih ne mogu zamijeniti jer se, kako doznajemo, sve manje djevojaka odlučuje na doživotni zavjet Bogu. I najveće župe u Splitu ostale su bez časnih sestara, a riječ je, primjera radi, o župi svetog Petra, svete Obitelji, svetištu Gospe od Pojišana… 

Pojišan plakao za ‘križaricama’

U ovoj posljednjoj vjernici su doslovno plakali za sestrama “križaricama” koje su tu provele 43 godine vodeći župni zbor i vjeronauk. Nije lako ni svećenicima koji se sad moraju sami pobrinuti oko organizacije poslova za koje su bile zadužene redovnice – čišćenje, kuhanje, nabava namirnica i ostalih potrepština, uređivanje i kićenje crkve, pogotovo za velike blagdane… Radi nastale situacije u crkvama se otvara i sve više radnih mjesta za laike.

– Točno je, prije dva mjeseca napustile su nas naše časne i morali smo se nekako organizirati. Zaposlili smo kuharicu laikinju, “civil” je preuzeo sviranje i pjevanje na misama, a angažirali su se i naši župljani koji svakog ponedjeljka očiste samostan i crkvu, te je okite cvijećem. Dajemo im i rublje na pranje, ništa im nije problem – kaže kapucin fra Anto Pervan, župnik u Gospi od Pojišana.

Drugačiji odgoj

Provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara svetog Križa, s.M. Amalija Kupčerić, kaže nam kako su se morale “povući” i iz župa u kojima su bile još duže nego u Splitu jer pripadnice njihova reda zbog godina starosti više nisu u mogućnosti raditi iste poslove.

Danas se, dodaje, za ovaj duhovni poziv odlučuje neusporedivo manje djevojaka i žena nego što je to bilo prije tridesetak i više godina, a na naše pitanje što misli koji su razlozi tomu, odgovara:

– Prva stvar, danas se u obiteljima rađa puno manje djece tako da ni roditeljima, pogotovo ako imaju jedno dijete, često nije drago da se ono zaredi. Drugačiji je i odgoj, molitvi se ne posvećuje dovoljno vremena – drži časna sestra Amalija.

Sličnog je stava i s.M. Sandra Midenjak, provincijalna glavarica sestara Služavki malog Isusa čije su pripadnice, također, zbog godina starosti nedavno napustile župu svetog Petra na Lokvama, a bile su jako omiljene među tamošnjim vjernicima.

U ovoj ženskoj redovničkoj zajednici trenutačno nemaju niti jednu “novakinju” koja je dala svoj prvi zahtjev Bogu.

Sestru Sandru pitali smo smatra li da su siromaštvo, odnosno nemogućnost podizanja i školovanja djece, prije bili glavni motivi zaređivanja.

– Ako nije postojao pravi motiv – želja za služenjem Bogu, nikoga se nije moglo zadržati u Crkvi. Uostalom, nisu svi mogli ni dobiti priliku za školovanje, ali su tu došli radi Božjeg poziva… Bog sasvim sigurno i danas zove mlade, ali su oni zaglušeni krivim vrijednostima – drži sestra Sandra.

Osim što se u redovničke zajednice danas “regrutira” sve manje žena, postoji mišljenje da časne sestre više i ne žele služiti po župama, među ostalim, i zato što mogu raditi u školama i bolnicama, što prije nije bio slučaj, završavati fakultete, odnosno posvećivati se svojim “karizmama”, ovisno o družbama iz kojih dolaze.

Iz Nadbiskupije splitsko-makarske poručuju nam kako su redovnice samostalno odlučivale o svom odlasku iz pojedinih župa. Na pitanje kakav je stav Nadbiskupije o tom pitanju, od generalnog vikara dobili smo kratak odgovor:

– Nadbiskupija će uvijek biti zahvalna časnim sestrama za njihovo služenje u našoj mjesnoj crkvi – poručio je don Ivan Ćubelić.

Slobodna Dalmacija