Časne sestre, bez kojih je dosad bio nezamisliv praktični vjerski život, bit će, po svemu sudeći, sve manje prisutne po župama! Njihove redovničke zajednice povlače ih, naime, u samostane ili provincijalne uprave uglavnom zbog godina starosti.
Mlađima ih ne mogu zamijeniti jer se, kako doznajemo, sve manje djevojaka odlučuje na doživotni zavjet Bogu. I najveće župe u Splitu ostale su bez časnih sestara, a riječ je, primjera radi, o župi svetog Petra, svete Obitelji, svetištu Gospe od Pojišana…
Pojišan plakao za ‘križaricama’
U ovoj posljednjoj vjernici su doslovno plakali za sestrama “križaricama” koje su tu provele 43 godine vodeći župni zbor i vjeronauk. Nije lako ni svećenicima koji se sad moraju sami pobrinuti oko organizacije poslova za koje su bile zadužene redovnice – čišćenje, kuhanje, nabava namirnica i ostalih potrepština, uređivanje i kićenje crkve, pogotovo za velike blagdane… Radi nastale situacije u crkvama se otvara i sve više radnih mjesta za laike.
– Točno je, prije dva mjeseca napustile su nas naše časne i morali smo se nekako organizirati. Zaposlili smo kuharicu laikinju, “civil” je preuzeo sviranje i pjevanje na misama, a angažirali su se i naši župljani koji svakog ponedjeljka očiste samostan i crkvu, te je okite cvijećem. Dajemo im i rublje na pranje, ništa im nije problem – kaže kapucin fra Anto Pervan, župnik u Gospi od Pojišana.
Drugačiji odgoj
Provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara svetog Križa, s.M. Amalija Kupčerić, kaže nam kako su se morale “povući” i iz župa u kojima su bile još duže nego u Splitu jer pripadnice njihova reda zbog godina starosti više nisu u mogućnosti raditi iste poslove.
Danas se, dodaje, za ovaj duhovni poziv odlučuje neusporedivo manje djevojaka i žena nego što je to bilo prije tridesetak i više godina, a na naše pitanje što misli koji su razlozi tomu, odgovara:
– Prva stvar, danas se u obiteljima rađa puno manje djece tako da ni roditeljima, pogotovo ako imaju jedno dijete, često nije drago da se ono zaredi. Drugačiji je i odgoj, molitvi se ne posvećuje dovoljno vremena – drži časna sestra Amalija.
Sličnog je stava i s.M. Sandra Midenjak, provincijalna glavarica sestara Služavki malog Isusa čije su pripadnice, također, zbog godina starosti nedavno napustile župu svetog Petra na Lokvama, a bile su jako omiljene među tamošnjim vjernicima.
U ovoj ženskoj redovničkoj zajednici trenutačno nemaju niti jednu “novakinju” koja je dala svoj prvi zahtjev Bogu.
Sestru Sandru pitali smo smatra li da su siromaštvo, odnosno nemogućnost podizanja i školovanja djece, prije bili glavni motivi zaređivanja.
– Ako nije postojao pravi motiv – želja za služenjem Bogu, nikoga se nije moglo zadržati u Crkvi. Uostalom, nisu svi mogli ni dobiti priliku za školovanje, ali su tu došli radi Božjeg poziva… Bog sasvim sigurno i danas zove mlade, ali su oni zaglušeni krivim vrijednostima – drži sestra Sandra.
Osim što se u redovničke zajednice danas “regrutira” sve manje žena, postoji mišljenje da časne sestre više i ne žele služiti po župama, među ostalim, i zato što mogu raditi u školama i bolnicama, što prije nije bio slučaj, završavati fakultete, odnosno posvećivati se svojim “karizmama”, ovisno o družbama iz kojih dolaze.
Iz Nadbiskupije splitsko-makarske poručuju nam kako su redovnice samostalno odlučivale o svom odlasku iz pojedinih župa. Na pitanje kakav je stav Nadbiskupije o tom pitanju, od generalnog vikara dobili smo kratak odgovor:
– Nadbiskupija će uvijek biti zahvalna časnim sestrama za njihovo služenje u našoj mjesnoj crkvi – poručio je don Ivan Ćubelić.
Slobodna Dalmacija