Mate Rimac, najnagrađivaniji mladi hrvatski investitor, rođen u Livnu, a odrastao u Frankfurtu i Samoboru svako malo objavi neki zanimljiv post na svom facebook profilu zbog kojeg ga njegovi fanovi još više vole i pišu mu.
Nekad čujem da ljudi misle da sam “zaboravio” odakle sam.
Ja sam ponosan Hrvat rođen u Livnu, odrastao u Frankfurtu i Samoboru (tj. selu iznad Samobora). 3 godine živim u Zagrebu kojeg jako volim i smatram ga svojim gradom, iako sam “dotepenac”.
Kad god me netko pita odakle sam kažem da sam iz Livna i da trenutno živim u Zagrebu. To što u novinskim člancima piše drugačije nije moja krivica. Ali evo primjer da nekad i dobro napišu:
“Ali svaki put kad uhvatim malo slobodnog vremena, volim otići u rodno Livno. Tamo punim baterije.”
Kad sam došao prije 15 godina u Samobor su me maltretirali jer sam loše pričao hrvatski sa jakim bosanskim naglaskom. Ali ne zamjeram im ništa, drago mi je da sam odrastao u tom lijepom kraju i da sam stekao puno prijatelja za cijeli život, iako sam bio “samo gost”.
Danas jako puno putujem i srećem ljude koji nikad nisu čuli za Hrvatsku pa se uvijek čudim glupim mikro-razlikama prema kojima se mi ovdje djelimo. Zagorac-ovaj, bosanac-onaj. Tko god se naputovao i naradio sa različitim ljudima zna da se oni dijele prema djelima, ne prema rodnom mjestu ili boji kože. Bez obzira na to ne treba zaboraviti porijeklo i korjene.
Život bez Livna, Zagreba i Samobora ne bih mogao zamisliti i jako volim svako od tih mjesta.
Kad sam došao prije 15 godina u Samobor su me maltretirali jer sam loše pričao hrvatski sa jakim bosanskim naglaskom. Ali ne zamjeram im ništa, drago mi je da sam odrastao u tom lijepom kraju i da sam stekao puno prijatelja za cijeli život, iako sam bio “samo gost”.
Danas jako puno putujem i srećem ljude koji nikad nisu čuli za Hrvatsku pa se uvijek čudim glupim mikro-razlikama prema kojima se mi ovdje djelimo. Zagorac-ovaj, bosanac-onaj. Tko god se naputovao i naradio sa različitim ljudima zna da se oni dijele prema djelima, ne prema rodnom mjestu ili boji kože. Bez obzira na to ne treba zaboraviti porijeklo i korjene.
Život bez Livna, Zagreba i Samobora ne bih mogao zamisliti i jako volim svako od tih mjesta.
Najnagrađivaniji mladi hrvatski inovator zavidnih postignuća, jasnih vizija i ciljeva objašnjava koje su najvažnije karike na putu prema uspjehu, što on za njega znači te zašto je život podredio svom poslu
Koliko god je ponekad posao naporan, živim svoj dječački san. Svaki put kad sjednem u Concept_One, znam da se isplatilo. Smatram da je ovo što stvaramo puno veće od svakog od nas pojedinačno i zajedno, pa je moje privatno vrijeme irelevantno u odnosu na naše ciljeve – započinje priču 26- godišnji poduzetnik i izumitelj Mate Rimac koji se još uvijek dobro sjeća dana kada je prije šest godina u garaži u Svetoj Nedelji osnovao tvrtku “Rimac automobili” koja se danas može pohvaliti impresivnim rezultatima. Concept_One, najbrži električni automobil na svijetu (325km/h), samo je jedan od njihovih izuma s kojim su ostvarili svjetske uspjehe. Tehnologiju iz Concept_Onea nedugo nakon toga uspješno su primijenili na ultramoderni bicikl s električnim motorom Greyp koji jednim punjenjem baterije može prijeći 120 kilometara i juriti čak 65 kilometara na sat. I dok mu brojni stručnjaci iz automobilske industrije zavide na stečenu znanju i postignutim rezultatima, Mate se ne prestaje usavršavati, a upravo ga to, između ostalog, čini jedinstvenim u njegovu poslu. Kako vidi svoje poslovanje, ali i privatni život za deset godina, Mate je otkrio u intervjuu, baš kao što je pojasnio i kako pomaže mlađim poduzetnicima i studentima da ostvare svoje poslovne vizije i snove.
Book: Nakon električnih automobila i bicikala, koji su postigli velik uspjeh, što je sljedeće?
U posljednjih nekoliko desetljeća pojavile su se svega tri do četiri automobilske tvrtke koje i danas postoje, što je svakako pokazatelj koliko je teško ući na to tržište. Kada tome dodamo činjenicu da gradimo tvrtku baziranu na novoj tehnologiji koju samostalno razvijamo u državi koja nikad nije imala automobilsku industriju, mislim da je jasno da ne trebamo dodatne izazove. Graditi automobilsku tvrtku je vrlo zahtjevan posao. Već sada uviđam da je projekt električnog bicikla distrakcija od glavnog poslovanja. Naravno, novih inovacija će uvijek biti i to na raznim područjima, ali ne planiramo širenje u nesrodne industrije. Samu tehnologiju Rimac Automobila sigurno ćete imati priliku vidjeti u raznim aplikacijama, kao što su brodovi, autobusi i slično, ali tu je riječ o projektima koje radimo za druge tvrtke.
Book: Kako zamišljate svog krajnjeg korisnika? Pretpostavljam da je riječ o muškarcu koji voli brzinu i adrenalin…
Načelno, naše kupce možemo podijeliti u dvije kategorije. S jedne strane su to ljubitelji supersportskih automobila koji u garaži imaju razne modele i kojima je automobil dodatak kolekciji. S druge su strane tu ljubitelji tehnologije koji možda nikada prije nisu ni razmišljali o supersportskom automobilu, ali kupnjom Concept_Onea sudjeluju u tehnološkoj i energetskoj revoluciji koja se trenutačno događa, te svojim doprinosom mijenjaju svijet i percepciju ljudi o tehnologijama budućnosti.
Book: Kada sagledate svoje poslovanje unazad šest godina, koliko poslujete, kada vam je bilo najteže?
Najteža je svakako bila potraga za investitorima. Čak sama potraga nije bila toliko iscrpljujuća koliko svakodnevna neizvjesnost i odgovornost prema zaposlenicima i dobavljačima. Kada znate da ste odgovorni za određeni broj ljudi, onda vam je najveći stres to da svaki mjesec redovito podmirite svoje obveze. Srećom, to razdoblje je daleko iza nas.
Book: Razmišljate li ikada o tome od koga ste naslijedili poduzetnički duh?
Moj otac je poduzetnik i od malih nogu sam ga promatrao kako se bori, radi i uvijek gura naprijed. Mislim da je to nekako i nesvjesno utjecalo na mene. Osim toga, jako puno čitam i učim o ljudima i poduzetničkim pričama koje me uvijek intrigiraju.
Book: Nerijetko predajete studentima i mladim poduzetnicima. Što im odgovorite kad vas pitaju koja je tajna vašeg uspjeha?
Svima uvijek ističem da je ideja samo jedan posto cijelog puta. Da biste uspjeli, potrebno je mnogo više – puno truda, rada, znatiželje i upornosti. I ponajprije, istinska ljubav prema onom što pokušavate ostvariti, a ne želja za zaradom.
Book: Izrazili ste i želju da budete mentor mladim poduzetnicima i prenesete im znanje i iskustvo. Kako se stvari odvijaju na tom planu?
Kada sam počeo sa svojim prvim patentom 2006. godine, nisam čuo za pojam startup te nisam imao pojma kako ideju pretvoriti u komercijalan proizvod i izgraditi tvrtku oko proizvoda. Da sam tada imao mentorstvo iskusnijih poduzetnika, sigurno bih još prije dvije-tri godine dosegnuo sadašnju razinu. Danas je znanje mnogo dostupnije nego prije deset godina, ali i dalje su izravno prenošenje iskustava, upoznavanje s potencijalnim investitorima i kupcima, razrada poslovnog modela jako važni, pogotovo među lokalnim poduzetnicima. Da ostali ne moraju ispočetka prolaziti taj put, pokušavam odvojiti vremena za mentoriranje i pomaganje drugim poduzetnicima.
Book: Iako u timu imate vrhunske stručnjake, uglavnom mlade i ambiciozne ljude, uvijek ste u potrazi za novim suradnicima. Kakav profil ljudi tražite?
Nije mi bitna diploma, puno mi je važnija motivacija te što su ljudi napravili i što su spremni napraviti. Tražim ljude koji znaju, mogu, žele i daju svoj maksimum. To su ljudi koji rade ono što vole i zajedno rade na ispunjenju ciljeva.
Book: Što vam znači titula najnagrađivanijeg mladog hrvatskog inovatora?
Nagrade za mene znače samo to da ljudi prepoznaju i cijene moj rad i naravno da takve javne pohvale uvijek laskaju. No puno važnije od same nagrade je da kupci prepoznaju proizvod, da su zadovoljni, da tvrtka raste i razvija se, jer to je onaj pravi pokazatelj da radimo dobre stvari.
Book: Imate li viziju kako će izgledati vaš život za deset ili dvadeset godina?
Nadam se da ću biti na čelu globalno uspješne tvrtke koja će biti profesionalno vođena i organizirana tako da ću imati nešto slobodnog vremena.
Book: Ako izuzmemo dosadašnja postignuća, što biste još voljeli ostaviti iza sebe?
Iza sebe bih želio ostaviti tvrtku koja će biti sinonim za sportske automobile te high-performance električne pogone 21. stoljeća. Želim da tvrtka još dugo živi i uspješno posluje i nakon mene te da komadići naše tehnologije mijenjaju živote većine ljudi. Također bih volio da ostavimo pozitivan i dubok trag u Hrvatskoj, kao i da potičemo druge da se odvaže sanjati nešto veliko.
Book: Imate li uopće vremena za privatni život, prijatelje, izlaske, djevojku?
Još nisam otkrio formulu kako pronaći vremena za život koji se ne odnosi na posao. Već dvije godine planiram otići liječniku zbog određenih tegoba. Često zarastem do neprepoznatljivosti prije nego što stignem otići do frizera. Prijatelje gotovo i ne viđam. No meni to nije problem. Ja sam svoj život posvetio svom poslu.
Book: No sigurno imate viziju kako bi izgledao jedan vaš savršen dan?
Kada pokrenete svoj posao, mislim da slobodan dan, u pravom smislu te riječi, ne postoji. Dan započinje provjerom mailova, a obično tako i završava. Ali svaki put kad uhvatim malo slobodnog vremena, volim otići u rodno Livno. Tamo punim baterije.
Book: Nakon električnih automobila i bicikala, koji su postigli velik uspjeh, što je sljedeće?
U posljednjih nekoliko desetljeća pojavile su se svega tri do četiri automobilske tvrtke koje i danas postoje, što je svakako pokazatelj koliko je teško ući na to tržište. Kada tome dodamo činjenicu da gradimo tvrtku baziranu na novoj tehnologiji koju samostalno razvijamo u državi koja nikad nije imala automobilsku industriju, mislim da je jasno da ne trebamo dodatne izazove. Graditi automobilsku tvrtku je vrlo zahtjevan posao. Već sada uviđam da je projekt električnog bicikla distrakcija od glavnog poslovanja. Naravno, novih inovacija će uvijek biti i to na raznim područjima, ali ne planiramo širenje u nesrodne industrije. Samu tehnologiju Rimac Automobila sigurno ćete imati priliku vidjeti u raznim aplikacijama, kao što su brodovi, autobusi i slično, ali tu je riječ o projektima koje radimo za druge tvrtke.
Book: Kako zamišljate svog krajnjeg korisnika? Pretpostavljam da je riječ o muškarcu koji voli brzinu i adrenalin…
Načelno, naše kupce možemo podijeliti u dvije kategorije. S jedne strane su to ljubitelji supersportskih automobila koji u garaži imaju razne modele i kojima je automobil dodatak kolekciji. S druge su strane tu ljubitelji tehnologije koji možda nikada prije nisu ni razmišljali o supersportskom automobilu, ali kupnjom Concept_Onea sudjeluju u tehnološkoj i energetskoj revoluciji koja se trenutačno događa, te svojim doprinosom mijenjaju svijet i percepciju ljudi o tehnologijama budućnosti.
Book: Kada sagledate svoje poslovanje unazad šest godina, koliko poslujete, kada vam je bilo najteže?
Najteža je svakako bila potraga za investitorima. Čak sama potraga nije bila toliko iscrpljujuća koliko svakodnevna neizvjesnost i odgovornost prema zaposlenicima i dobavljačima. Kada znate da ste odgovorni za određeni broj ljudi, onda vam je najveći stres to da svaki mjesec redovito podmirite svoje obveze. Srećom, to razdoblje je daleko iza nas.
Book: Razmišljate li ikada o tome od koga ste naslijedili poduzetnički duh?
Moj otac je poduzetnik i od malih nogu sam ga promatrao kako se bori, radi i uvijek gura naprijed. Mislim da je to nekako i nesvjesno utjecalo na mene. Osim toga, jako puno čitam i učim o ljudima i poduzetničkim pričama koje me uvijek intrigiraju.
Book: Nerijetko predajete studentima i mladim poduzetnicima. Što im odgovorite kad vas pitaju koja je tajna vašeg uspjeha?
Svima uvijek ističem da je ideja samo jedan posto cijelog puta. Da biste uspjeli, potrebno je mnogo više – puno truda, rada, znatiželje i upornosti. I ponajprije, istinska ljubav prema onom što pokušavate ostvariti, a ne želja za zaradom.
Book: Izrazili ste i želju da budete mentor mladim poduzetnicima i prenesete im znanje i iskustvo. Kako se stvari odvijaju na tom planu?
Kada sam počeo sa svojim prvim patentom 2006. godine, nisam čuo za pojam startup te nisam imao pojma kako ideju pretvoriti u komercijalan proizvod i izgraditi tvrtku oko proizvoda. Da sam tada imao mentorstvo iskusnijih poduzetnika, sigurno bih još prije dvije-tri godine dosegnuo sadašnju razinu. Danas je znanje mnogo dostupnije nego prije deset godina, ali i dalje su izravno prenošenje iskustava, upoznavanje s potencijalnim investitorima i kupcima, razrada poslovnog modela jako važni, pogotovo među lokalnim poduzetnicima. Da ostali ne moraju ispočetka prolaziti taj put, pokušavam odvojiti vremena za mentoriranje i pomaganje drugim poduzetnicima.
Book: Iako u timu imate vrhunske stručnjake, uglavnom mlade i ambiciozne ljude, uvijek ste u potrazi za novim suradnicima. Kakav profil ljudi tražite?
Nije mi bitna diploma, puno mi je važnija motivacija te što su ljudi napravili i što su spremni napraviti. Tražim ljude koji znaju, mogu, žele i daju svoj maksimum. To su ljudi koji rade ono što vole i zajedno rade na ispunjenju ciljeva.
Book: Što vam znači titula najnagrađivanijeg mladog hrvatskog inovatora?
Nagrade za mene znače samo to da ljudi prepoznaju i cijene moj rad i naravno da takve javne pohvale uvijek laskaju. No puno važnije od same nagrade je da kupci prepoznaju proizvod, da su zadovoljni, da tvrtka raste i razvija se, jer to je onaj pravi pokazatelj da radimo dobre stvari.
Book: Imate li viziju kako će izgledati vaš život za deset ili dvadeset godina?
Nadam se da ću biti na čelu globalno uspješne tvrtke koja će biti profesionalno vođena i organizirana tako da ću imati nešto slobodnog vremena.
Book: Ako izuzmemo dosadašnja postignuća, što biste još voljeli ostaviti iza sebe?
Iza sebe bih želio ostaviti tvrtku koja će biti sinonim za sportske automobile te high-performance električne pogone 21. stoljeća. Želim da tvrtka još dugo živi i uspješno posluje i nakon mene te da komadići naše tehnologije mijenjaju živote većine ljudi. Također bih volio da ostavimo pozitivan i dubok trag u Hrvatskoj, kao i da potičemo druge da se odvaže sanjati nešto veliko.
Book: Imate li uopće vremena za privatni život, prijatelje, izlaske, djevojku?
Još nisam otkrio formulu kako pronaći vremena za život koji se ne odnosi na posao. Već dvije godine planiram otići liječniku zbog određenih tegoba. Često zarastem do neprepoznatljivosti prije nego što stignem otići do frizera. Prijatelje gotovo i ne viđam. No meni to nije problem. Ja sam svoj život posvetio svom poslu.
Book: No sigurno imate viziju kako bi izgledao jedan vaš savršen dan?
Kada pokrenete svoj posao, mislim da slobodan dan, u pravom smislu te riječi, ne postoji. Dan započinje provjerom mailova, a obično tako i završava. Ali svaki put kad uhvatim malo slobodnog vremena, volim otići u rodno Livno. Tamo punim baterije.