I jučer je javnost u Bosni i Hercegovini bila duboko zapetljana u rat i njegove posljedice nakon odluke odlazećeg visokog predstavnika Valentina Inzka da nametne izmjene Kaznenog zakona BiH, a što se u javnosti krivo i, očito namjerno krivo, krsti kao poseban zakon te oèito opet smišljeno reducira tek na negiranje genocida, iako se u istu ravan stavljaju i presude o kažnjavanju negiranja ratnih zločina te zločina protiv čovječnosti. U verbalnome sukobu prednjačili su srpski i bošnjački lideri Milorad Dodik i Bakir Izetbegoviæ, kojemu je ova odluka poslužila i kao predah nakon niza afera s krivotvorenim diplomama, optužnicama, respiratorima…, ali i da se fokus prebaci s ustavnih i izbornih reformi, što će, očito, biti posljedica ovog radikaliziranja stanja.
Zasluge za zločine
Na stranu druge posljedice, odluka austrijskog diplomata mogla bi se nakon što formalno stupi na snagu veæ ovoga tjedna oživotvoriti u Bugojnu, općini koja među Hrvatima u BiH po razmjerima stradanja i žrtvama ima status Vukovara u Hrvatskoj, piše Večernji list BiH.
U tome kontekstu posebno je važan dio Inzkovih izmjena Kaznenoga zakona u točki 3. kojom se zabranjuje nijekanje i umanjenje te pravdanje ratnih zloèina i zloèina protiv čovječnosti. Za to je kazneno djelo predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
No, još značajnije, a što se veæ sada može zamisliti kao rasplet, jest točka 6. i 7. nametnutih izmjena zakona.
– Tko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakav privilegij ili slièno osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin… ili na bilo koji način veliča osobu osuđnu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine – navodi se u točki 6. koja je iznimno važna u kontekstu Bugojna.
Stavak 7. također definira da će se “počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. do 4. ovog članka koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem tijelu koje se financira putem javnog proraèuna kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine”.
A prava je plejada ratnih zločinaca iz sastava Armije BiH koji su pravomoćno osuđeni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene nad Hrvatima, bilo da se radilo o logorima ili ubojstvima i progonima, a koji su očito za te “zasluge” promaknuti u društvenoj hijerarhiji.
Nisvet Gasal, zapovjednik logora za Hrvate na stadionu Iskra, koji je pravomoćno osuđen, na opæim izborima 2018. godine imenovan je predsjednikom Izbornog povjerenstva u Bugojnu. Prije toga općinske vlasti pozicionirale su ga na mjesto direktora dijela Sportsko-rekreacijskog centra. Uz to, dobio je posebno priznanje Bugojna.
Ranije pušten
Enes Handžiæ, pravomoćno osuđen za ratne zloèine nad Hrvatima Bugojna, također je nagrađen mjestom direktora Komunalnog poduzeæa u Donjem Vakufu. Načelnik policije u ratu Senad Dautoviæ također je osuđen jer se iskazao u eliminiranju Hrvata Bugojna. On je za svoje “zasluge” čak ranije pušten iz pritvora, a odmah nakon toga imenovan je direktorom Javno-komunalnog poduzeća u Donjem Vakufu, èime su se tamošnje vlasti svrstale u kolonu onih koji će se naći na udaru zakona visokog predstavnika, ako taj bude u primjeni, što je sada krajnje neizvjesno s obzirom na otpore u RS-u.
Nisvet Gasal je, unatoč pravomoćnoj presudi za zločine nad Hrvatima, na posljednjim općim izborima bio predsjednik Izbornog povjerenstva te upravitelj sportske dvorane.
Čak i prije isteka osam godina zatvora, Enes Handžić, koji je u ratu bio šef policije, imenovan je direktorom Javno-komunalnog poduzeća u Donjem Vakufu.
Dževad Mlaćo, zloglasni ratni načelnik Bugojna, čije procesuiranje se očito izbjegava, vratio se u školu, koja je bila logor, predavati djeci, a Selmo Cikotić postao ministar.
wpDiscuz
