Rusija se ne može opisati kao zemlja na rubu ekonomskog kolapsa, piše u članku za Bloomberg Leonid Bershidsky, poznati novinar, nimalo sklon aktualnoj vlasti u Moskvi. Novinar vjeruje kako će se Rusija osloboditi od svoje navodne ”ovisnosti o nafti”, te da će postati najveći izvoznik žitarica i povećati proizvodnju mesa i mliječnih proizvoda. Čini se da će u budućnosti sigurne prihode donositi i poljoprivreda, sektor kojeg su mnogi zanemarili u korist usluga i visokih tehnologija.
Što se zapravo događa? I ove godine poljoprivreda u Rusiji, posebno proizvodnja žitarica, obara rekorde. Govorimo o preko 100 milijuna tona, od čega je nešto manje od trećine namijenjeno izvozu, uz cijene koje na svjetskom tržištu rastu. U jednoj od prošlih analiza smo naveli točne podatke o porastu proizvodnje umjetnih gnojiva i petrokemijskog sektora, poljoprivrednih strojeva, traktora, kamiona, priključaka i sve što treba ovom sektoru. Dakle, ne radi se samo o sijanju i čekanju žetve, i novac je tu, nego o velikom strateškom planiranju lanca proizvodnje u kojem, kako bi se postigli rekordni rezultati, sve treba funkcionirati do savršenstva.
U ovom trenutku se procjenjuje da bi prinos žitarica 2017. mogao doseći 125,2 milijuna tona, umjesto očekivanih 117 milijuna, a razlog su povoljni klimatski uvjeti. Početkom prošlog mjeseca je ruski ministar poljoprivrede Aleksander Tkačev bio suzdržan i rekao kako se ove godine u Rusiji očekuje prinos od oko 105 milijuna tona žitarica. Kasnije su stručnjaci rekli da će proizvodnja žitarica ove godine iznositi do 118 milijuna tona i da će rezultat svakako biti rekordan kao i prošle godine.
Rusija se često smatra za zemlja koja malo proizvodi i da živi od energenata. Međutim, Bloomberg piše kako će ovisnost ruskog gospodarstva o izvozu nafte u budućnosti potpuno nestati.
”Ironično, Rusija ima koristi od globalnih klimatskih promjena koje su dijelom uzorkovane i njezinim energentima. Rusija ima sve uvjete da postane najveći izvoznik pšenice na svijetu, ”pšenična supersila”, ali ne samo zbog porasta temperature”, piše Leonid Bershidsky.
Kao dokaz navodi i točne brojke. U godinu dana, od srpnja 2016. do lipnja ove godine, Rusija je izvezla 27,8 milijuna tona pšenice, više nego cijela EU, te kao izvoznik preuzela prvo mjesto u svijetu.
U tekućoj godini, kako navodi rusko Ministarstvo poljoprivrede, predviđa se izvoz od 31,5 milijuna tona. Osim toga, Rusija se smatra jednim od najvećih izvoznika kukuruza, zobi i ječma. Prema riječima ruskog ministra poljoprivrede. Aleksandra Tkačeva, žitarice će na kraju će kao glavni izvozni proizvod zemlje zamijeniti naftu.
”Ovo nije stav kojeg dijele u Kremlju, ali ovo predviđanje izgleda realnije od tehnološkog buma, kojeg žele vlasti”, piše Bershidsky, iako se u Rusiji paralelno ulaže u oba sektora i jačanje jednog može samo doprinijeti procvatu drugog, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da poljoprivredne površine, bez obzira na veličinu zemlje, nisu neograničene i da bi neograničeno širenje poljoprivrednog sektora stvorilo nepotrebno velike zalihe.
Dakle, visoka tehnologija, svemirska i vojna industrija, ali i energetski sektor, razvijat će se upravo zbog sigurnih prihoda od poljoprivrede, što Bershidsky vrlo dobro zna.
Među razlozima zbog kojih će Rusija postati supersila u izvozu žitarica Bershidsky navodi rast svjetskog stanovništva i klimatske promjene. Svjetska potrošnja žitarica u prosjeku je od 2011. do 2016. rasla za 2,8% godišnje. Prema stručnjacima, prosječa temperatura u euroazijskoj regiji, gdje se uzgajaju ove kulture, i dalje će rasti. Klimatski čimbenik je već pomogao Rusiji da osvojiti nova tržišta u Aziji, dok su ruski konkurenti, najviše SAD, Kanada i Australija, pogođeni sušom.
Klimatske promjene bi mogle omogućiti Rusiji brz razvoj proizvodnje žitarica u sjevernim krajevima. Što je još važnije, ističe Bershidsky, to će pomoći Rusiji, možda u manjoj mjeri Ukrajini i Kazahstanu, da ponovno ožive oranice koje su zaboravljene u prvim godinama nakon pada Sovjetskog Saveza.
”Svi ovi faktori zajedno su ogroman potencijal za Rusiju, Ukrajinu i Kazahstan. Unatoč političkim razlikama, ove tri zemlje u svijetu nakon naftne mogu u određenoj mjeri imaju zajedničku gospodarsku budućnost”, kaže novinar.
”Bez sumnje, fokus na izvoz poljoprivrednih proizvoda i dalje ovisi o resursima i globalnim tržištima, koja su manje zasićena u usporedbi s naftom. Osim toga, razvoj poljoprivrede ovisi o potpori vlasti, koje bi, za razliku od proizvodnje i izvoza nafte, trebale puno više novca za razvoj izvozne infrastrukture”, upozorava autor.
Međutim, poticaji u poljoprivredi su već dali rezultate i prihodi od prodaje i izvoza su uvelike nadmašili državne poticaje.
Dakle, dodatna podrška bi u konačnici mogla donijeti sigurne prihode, ako Rusija uspostavi svoju vlastitu proizvodnju mesa, mlijeka i povrća, što zemlja još uvijek uvozi. Ruske vlasti su pokušale potaknuti takav razvoj nametanjem ciljanog embarga na zapadne prehrambene proizvode. Može se reći da su u određenoj mjeri uspjele, iako ruski proizvođači još nemaju dovoljno iskustva da postignu razinu kvalitete nekih proizvoda koji se u zemlja Europe proizvode stoljećima, možda i više.
Nedavno je u Rusiji proizvedeno ispitivanje kvalitete sireva. Potrošači su rekli da ruski sirevi, na primjer gauda, vrlo malo po kvaliteti zaostaju za sirevima kakve su nekada kupovali iz europskih zemalja. S druge strane, ruski proizvođači sira su za medije izjavili kako bi voljeli da sankcije i ruski embargo potraju još najmanje deset godina.
Ne osvrćući se na izjave ruskih proizvođača, Leonid Bershidsky je u svom članku morao dati političku notu i za kraj spomenuti ”koruptivni režim u Moskvi”.
“Čak i u uvjetima korupcije i ruskog autoritarnog režima, zemlja i dalje pokazuje nevjerojatnu živost. Rusija se ne može opisati kao zemlja na rubu ekonomskog kolapsa, a dokaz za to je i rastući ugled na tržištu žitarica”, zaključuje Leonid Bershidsky.
Rusija sankcije pobijedila jednostavnim receptom – Poljoprivredom i realnim sektorom
Dodatak našeg člana redakcije iz filma “Kombajneros”, za one koji znaju ruski ili ćirilicu. 
wpDiscuz